Kada je prije 14 godina Microsoft izdao čuveni FSX, godinu kasnije u jednom od svojih napada „genijalnosti“, Steve Balmer je raspustio čitav razvojni tim, a kasnije je prodao licenčna prava i čitav engine (izvorni kod) sa svim podacima Lockheed Martinu koji ga je onda prepakirao i godinama uz minimalne izmjene prodavao kao Prepar3D (trenutno u verziji V5). Iako im je bez truda i za navodno jako sitan novac (kada se radi o međukoporacijskom trgovanju) u krilo sjeo pravi dragulj među simulatorima, u 10 godina koliko Prepar3D izlazi pod tim imenom, evolucijski je ostao tamo gdje je FSX bio prije 14 godina. Dodavani su avioni, tvikane su teksture i grafičke performanse, ali se u osnovi radilo o istom, nepromijenjenom programu od prije 14 godina (a koji se nastavlja na višedesetljetnu razvojnu tradiciju) s nekim manjim dodacima.

Dugo se vjerovalo da je Microsoft i nakon Balmera posve odustao od ove franšize, ali se to, srećom po ljubitelje žanra, pokazalo netočnim pa su se prošle godine pojavile prve vijesti o tome da su za razvoj novog nastavka angažirali francuski razvojni studio Asobo koji od 2017. punom parom radi na tehnologiji kojom se niti jedan postojeći niti bilo koji prethodni simulator ikada usudio koristiti.

Ono po čemu se ovaj Flight Simulator (bez ikakvog broja u sufiksu jer ga Microsoft namjerava neprestance nadograđivati u godinama koje dolaze) razlikuje od svih prethodnih verzija je detaljna digitalizacija čitavog svijeta koja, tvrde, a nama ostaje vjerovati, zauzima pet petabajta prostora na Azure serverima diljem svijeta.

Tako, iako i na lokalno računalo moramo instalirati nešto preko 120 gibabajta (plus još neke nadogradnje – računajte da vam na SSD-u treba 160 GB slobodnog prostora), radi se tek o golom „kosturu“ aplikacije, a detaljni prikaz svijeta nalazi se pohranjen u oblaku odakle ga, stalno spojeni na Internet, po potrebi učitavamo.

Čemu ručno crtati kad imamo satelite i kompjutere…

Za rekreaciju preko 30.000 postojećih svjetskih aerodroma, od ogromnih međunarodnih, preko regionalnih i lokalnih, do sportskih i seoskih jedva održavanih staza i stazica koriste se satelitski podaci koje ima Microsoftov Bing Maps, plus Blackshark.ai softver koji iz dvodimenzionalnih, ali i stereoskopskih satelitskih snimaka pravi 3D teren s pročišćenim 2D teksturama (fotografirani 2D automobili se filtriraju sa satelitski snimljenih prometnica, primjerice, a na njihovo mjesto dolaze pokretni 3D animirani objekti koji „glume“ aktivan cestovni promet) iz kojega se onda kreiraju i drugi 3D objekti – zgrade, vegetacija, ceste, mostovi, brodovi, električna i druga infrastruktura i sve ono što bi kao 2D snimka, gledano s malih visina bilo očiti kao 2D tekstura, a ne 3D objekt.

Ideja, usput, nije nova. Već dugo vremena, praktički od izlaska FS9 i FSX postoje dodaci za ove programe koji se spajaju na neki od internetskih kartografskih servisa po volji (Google Maps, Bing Maps, Yahoo Maps i brojni drugi za koje mnoge vjerojatno niste ni čuli) i onda streamaju podatke s Interneta kao krajolik (scenery). Isto vrijedi i za X-Plane 10 i 11.

Problem je da niti jedan od ovih dodataka za ove simulatore nema mogućnosti koje daje blackshark.ai umjetna inteligencija koja iz takvih satelitskih snimki i geofizičkih mjerenja onda iz 2D tekstura i topografskih podataka zna prepoznati što je cesta, što je kuća, stadion, bazen, igralište, parking, aerodrom ili nešto deseto i od toga, koristeći dijelom snimljene teksture, dijelom vlastite, kreirati 3D objekte.

Zašto je ovo bitno? Visina letenja u simulatoru kao i u stvarnom životu varira. S 1.000 metara svi ovi servisi daju manje-više  uvjerljiv izgled terena, ali na manjim visinama se vidi da se radi o teksturama, a ne objektima (neke od njih imaju i vodene žigove servisa s kojih ste ih „posrkali“, da stvari budu smješnije) pa to bitno utječe na uživljavanje u letenje. K tome, satelitske snimke ovisno o dijelu svijeta nad kojim letite bitno variraju detaljnošću i rezolucijom na ovim servisima, pa se i to vidi bez obzira na kojoj visini letimo.

Kod „interpretacije“ satelitskih i geodezijskih podataka, odnosno njihovog filtriranja Blacksharkovim algoritmom kako ga koristi novi Microsoft Simulator, ovo nije bitno jer je svaki teren vektorski iznova kreiran pa se detalji skaliraju ovisno o tome na kojoj smo visini (i nema vodenih žigova na teksturama tla, naravno).

Mana ovoga pristupa, ako se o tome u ovom dobu i vremenu apsolutne internetske povezanosti može govoriti, potreba je za stalnom internetskom vezom, relativno brzom (zahtjevi variraju, ali za ugodno igranje računajte na 40 Mb/s ili veću propusnost) jer je ovoliku količinu rekreiranog zemaljskog tla (u ovako visokoj razlučivosti – topografskoj i fotografskoj) i pripadajućih objekata jednostavno nemoguće instalirati na kućna računala. Simulator je moguće pokrenuti i bez internetske veze, ali je onda rezolucija terena i građevina na njemu bitno manja, nalik onoj u ranijoj verziji - FSX-u.

Kakvi su, nakon svega, rezultati ovoga pristupa? Koliko je Flight Simulator grafički napredniji od FSX-a i ostalih simulatora?

Melem za (kurje?) oči

Suprotno brojnim recenzentima i recenzijama na Internetu koji plaču od ganuća grafikom i mogućnostima, simuliranim njihovim vlastitim gradovima i pripadajućim im aerodromima, ovdje potpisanome nije baš tako jednostavno proglasiti ovo neupitno boljim od FSX-a.

Da budemo precizniji, po instalaciji je grafika novoga Flight Simulatora (detaljno simulirani teren, izmjene dana i noći, meteoroloških uvjeta, izgled kokpita i vanjski modlei aviona) bez sumnje vrhunska.

Međutim, FSX i FS9 su jako dugo s nama i otpočetka su otvorene platforme za koje postoje bezbrojni dodaci: od detaljno modeliranih terena (scenery) koji u detalje pokrivaju praktički čitav svijet i sve njegove aerodrome, preko manje ili više detaljno simuliranih zrakoplova, pa do programa koji poboljšavaju meteorološki model i grafičke efekte unutar FSX-a, zvuk, kontrolu leta, AI upravljani zračni promet i brojne druge specifične programe poput FSUIPC-a koji omogućava distribuirano procesiranje umrežavanjem više računala za pokretanje jednog simulatora (opsluživanje više monitora, projektora, namjenski rađenih fizičkih panela – kokpita). Ovi dodaci su u stanju čak i 14 godina stari FSX učiniti gotovo neprepoznatljivim u odnosu na svoju izvornu verziju bez dodataka i grafički vrlo, vrlo sličnim novome Flight Simulatoru.

Primjerice, imate li već instalirani dodatak REX+French Alps i još ponešto drugih dodataka, čuveni altiport Courchevel (koji je jedan od dodatno ručno modeliranih i dorađenih aerodroma u novome simulatoru) u jednom i drugom simulatoru izgledaju vrlo slično.

K tome, mnoštvo dodataka za FSX koji su upravo od njega napravili besmrtnu simulacijsku platformu na koju se svašta može dodati, ne može se, za sada i bez prerade, instalirati na Flight Simulator. Naravno, neke bi bilo i posve besmisleno instalirati jer su već sastavni dio Flight Simulatora, ali neke, poput Orbxovim terena s aktivnim ljudima, raslinjem i životinjama bi bilo zgodno dodatno instalirati. Prije prerade postojećih dodataka s FSX-a za novi engine (navodno je prateća dokumentacija za third-party razvojne timove očajno štura i loša, tvrde neki od njih), ništa od toga, iako je već više poznatijih razvojnih studija najavilo da će nastaviti s izradom svojih dodataka i za Flight Simulator.

Usput, Orbx je već prepravio nekoliko svojih terena za novi simulator i nalaze se u ponudi u „Marketplace“ sekciji. Ipak, kompletna gama modula razvijena za FSX koja pokriva skoro čitav svijet i na desetke detaljno rekreiranih aerodroma još nije prebačena.

Zanimljivo je, kad već govorimo o dodacima da je do sada nepoznati Forest Studio izbacio SkyShare koji omogućava mrežno dijeljeni kokpit – letenje pilota i kopilota na istom avionu.

Iako se ovo, naravno, može koristiti za uobičajeno mrežno povezivanje s prijateljem na drugom kraju grada ili svijeta, zapravo se može koristiti i u komercijalnim učionicama kao jednostavan način da se u jedan kokpit povežu dva računala koje svatko izvodi svoju kopiju Flight Simulatora (i time svaki od korisnika ima maksimalne performanse, bez FSUIPC-a ili nekog sličnog programa). Kad već govorimo o odvojenim kopijama simulatora – SkyShare je moguće udaljeno koristiti čak i ako se nema instalirana kopija na lokalnom računalu – upravlja se s onom drugom kopijom na drugom računalu.

Hoće li sve to „letit“ na mom PC-u?

Ono gdje se novi Flight Simulator očito razlikuje od staroga su performanse u gradovima i na velikim aerodromima i drugim lokacijama s puno 3D objekata  koje su i na 14 godina FSX-u i s najnovijim hardverom itekako znale ubiti framerate.

Nemojte mislite da ovo znači da u novoj verziji možete koristiti deset godina staru grafičku karticu i dobiti 30 ili 60 FPS-ova u velikim i detaljno simuliranim gradovima, ali novi hardver (preporučljivo GF 2080 za 4K rezoluciju, ako imate odgovarajući monitor) pa čak i nešto stariji, MSFS daleko bolje koristi od FSX-a. Dakle, nisu nas lagali kad su rekli da će na istom hardveru novi simulator imati bolje performanse od 14 godina starije verzije.

Rekavši to – za FullHD računajte neki i7 i 1070 i jači, iako ćete se provući i s nečim u rangu GF 970 Ti. Karticu s manje od 4 GB grafičke memorije, premda je moguće koristiti, ne preporučamo.

Očito se ne radi samo o „tvikanju“ starog grafičkog sustava već o nečem posve novome jer ovu razinu performansi (i s ovako visokom kvalitetu prikaza s visoko procesiranom scenom – sunce, izmaglica, antialiasing i drugo) bilo kojim tvikanjem na starom engineu nije moguće postići.

Je li AI koji, dakle, iz satelitskih snimaka i topografskih podataka reproducira površinu Zemlje, savršen?

Nije, zbog čega su i neke lokacije (odabrani aerodromi, svjetske znamenitosti i neki veliki gradovi) posebno ručno dorađivani.

Nije bez mana…

Jedna od iritantnijih osobina ovakvog načina stvaranja 3D terena procjenom slika su 3D artefakti koji izbijaju iz tla kada se AI generiranom terenu približimo na manjim, recimo to tako – „helikopterskim“ visinama. Očito je da engine neke sjene ili crte na tlu pored zgrada i prometnica tumači kao slike 3D objekata i onda iz tla projicira nekakve kocke i kvadre koji nemaju nikakve veze ni smisla (moguće je da su bili neprepoznati kontejneri od smeća ili klupe za sjedenje) i vire iz cesta i nogostupova.

Isto vrijedi i za raslinje, odnosno njegovu kasniju 3D reinterpretaciju.

Na pojedinim mjestima ima i ostataka fotografija automobila uhvaćenih na prometnicama koje algoritam nije uspio očistiti s asfalta po kojemu klize AI 3D vozila i to preko plosnatih satelitskih snimki vozila stopljenih s cestama.

Ima i sjena, najčešće raslinja, ali gdjekad i zgrada koje su ostale kao teksture na tlu, a preko koji se onda iz raznih pravaca pružaju dinamički generirane sjene koje druge objekti, ovisno o položaju sunca, bacaju preko tih fiksnih, satelitski snimljenih sjena.

Na ručno dorađenim gradovima, aerodromima, znamenitostima i posebno procesiranim lokacijama ovoga nema, ali kod ovih automatski obrađenih i generiranih ima.

Kako niti jedan domaći grad ni aerodrom nije posebno ručno dorađivan, svi naši gradovi i aerodromi su računalno generirani.

Izgledaju jako dobro, vrlo detaljno, s tim da priznajemo da računalno rekreirani Zagreb nismo uspjeli baš tako lako prepoznati. Da nema stadiona na kojem piše Dinamo (plosnatog, sama tekstura) i linije Save, dvaput bismo provjerili je li to stvarno Zagreb.

Očito je da AI ima nekakve predefinirane tipove gradskih zgrada ovisno o tipu i smještaju arhitekture (europska kontinentalna arhitektura, recimo). Ovo u većini slučajeva dobro funkcionira, ali baš na primjeru Zagreba i generiranju gradskih zgrada i posebno krovova, vidi se da ovaj generički pristup daje neke vizuale koji izgledaju vrlo čisto i moguće sasvim autentično za neki drugi grad u srednjoj Europi, ali ako poznajete otprilike zračnu vizuru Zagreba, vidjet ćete da verzija u MSFS-u nije baš ono pravo.

„U luci male barke…“ (potopljene)

Za razliku od njega, Dubrovnik sa svojom karakterističnom gradnjom i starim dijelom te blizinom aerodroma odmah je prepoznatljiv i daleko manje „generičan“.

Međutim, kao i svi gradovi uz more s lukama i lučicama, ima jedan drugi problem – svi brodovi i brodice snimljeni iz satelita su renderirani kao teksture, i to potopljene teksture. U Splitskoj luci na trajektnom pristaništu tako su trajekti ispod animirane površine mora. Ukratko, osim računalno generiranog pomorskog prometa, svi brodovi snimljeni izgledaju potopljeni. Bizarno, ali se nakon nekog vremena naviknete.

O domaćim lokacijama namjeravamo još pisati kada budemo imali prilike provesti više vremena sa simulacijom.

Muke s instalacijom

Najveća mana, a koja će vjerojatno dok ovo budete čitali već biti riješena, tiče se same instalacije i pokretanja simulatora u trenutku njegove službene dostupnosti 18. kolovoza. Internet je bio prepun gnjevnih korisnika kojima se ili uopće nije htio instalirati do kraja, ili jednom instaliran nije se htio pokrenuti, ili se ako su ga i uspjeli pokrenuti, zamrzavao ili skroz zamrznuo.

Na sam dan izlaska, ocjena definitivno najznačajnijeg igraćeg naslova godine na samom Microsoftovom Xbox servisu bila je tek  2.7 (od pet) s pregršt gnjevnih komentara razočaranih korisnika. Steamova verzija također nije bila pošteđena problema pa je i tu uz zadovoljne bilo i mnoštvo gnjevnih pa je to Steam okarakterizirao kao „Mixed reviews“, što nije baš dobar početak.

Ukoliko i vas muči instalacija, nekoliko savjeta iz prve ruke: isključite real-time zaštitu antivirusnih programa, posebno Defendera koji iako također iz Microsofta, u nekim slučajevima uspješno blokira snimanje izvršnih datoteka MSFS-a na vaš disk. Tko će nego svoj na svoga. Bratoubilački rat.

Drugi česti izvor problema je Wi-Fi veza. Iz nekog razloga, bez obzira na brzinu veze, mnogima (ovdje potpisanom također) nije nikako uspjelo završiti instalaciju preko Wi-Fi veze. „Donesi kaleme, odmotavaj kabele“, odnosno, nekoliko metara ethernet kabela do routera je riješilo problem. BTW, ovisno o vašoj internetskoj vezi, očekujte propusnost do 200 Mb/s s Microsoftovih servera.

Aviončeki

Ovisno o verziji igre koju ste kupili (Standard, Deluxe i „Premium Deluxe“ – Microsoft…) dobivate 20, 25 ili 30 aviona na raspolaganju koji su stvarno vrhunski fizikalni i grafički modelirani.

Po nama, nema nekog posebnog razloga da kupujete bilo koju od ovih skupljih verzija jer i osnovna (Standard) daje izvrstan presjek turboelisnih, klipnih i mlaznih aviona s tim da je kao kuriozitet Pitts Biplane od akrobatskih aviona dio standardnog paketa. Sudeći po komentarima na forumima, apsolutni hit je TBM Soccata, turboelisni poslovni avion za kratke rute s performansama u rangu business-jetova i staklenim kokpitom s Garminom G3000 za navigaciju i s autopilotom. Raketa.

Većina sustava pravog aviona je modelirana i u simulaciji, kao i većina funkcija Garmina G3000, ali ne sve. Ovo znači da ćete autopilot uglavnom moći koristiti za navigaciju do ciljnog aerodroma, ali ne baš sa svim funkcionalnostima kao na pravom G3000. Isto vrijeme i za WX radar (meteo-radar) koji pored horizontalnog i vertikalnog prikaza vremenskih prilika pred nama nudi i vremensku kartu s podacima zemaljskih meteo-stanica. Kako već dulje vrijeme Flight Simulator ima mogućnost skidanja podataka s meteo-servera u realnom vremenu, odaberete li Live Weather na ovome radaru i sintetskom prikazu dobit ćete stvarne podatke o trenutnim vremenskih uvjetima u okruženju u kojem letite.

Ono što očito nedostaje su jedrilice i helikopteri, a iz kojeg razloga je tako, ne znamo. Istini za volju, ni jedni ni drugi nisu bili naročito simulirani, a jedrilice su u FSX-u bile besmislene jer je meteorološki model bio loš, usprkos tvrdnjama da nije, pa se jedrenje nije moglo ni izbliza mjeriti s onim u namjenskom jedriličarskom simulatoru iz Slovenije (Condor i Condor 2). Novi vremenski model bi trebao omogućiti smisleno jedrenje, ali jedrilica ipak nema. Zašto – ne znamo. Helikopteri, odnosno njihov izostanak su još veća misterija, ali s obzirom da se radi o protuprirodnim letjelicama, nećemo plakati.

Zamjerke

Novi, svježi korisnici koji nisu stasali na prethodnim verzijama FS-a ili X-Planea vjerojatno neće to ni primijetiti, ali stariji korisnici svakako hoće – novi simulator je puno zatvoreniji i pravljen za igrače više nego za simulacijske entuzijaste.

Za početak – ne postoji podrška za više monitora. Kako su ozbiljniji simeri navikli prozore s instrumentima držati na sekundarnom (tercijarnom, itd…) monitoru ili monitorima, silno će se iznenaditi kada vide na ne mogu prozor s Navlogom ili kartom, (prozorčića s pojedinačnim instrumentima za sada ni nema – možda dođu s novim modelima) maknuti na neki od pomoćnih monitora što je bilo uobičajeno u prethodnim verzijama simulatora. Također ne postoji način distribuiranog procesiranja na više računala u mreži, bilo samo instrument table, određenog pogleda (za multimonitorske konfiguracije) ili bilo čega na što su ozbiljniji korisnici navikli. Dapače, kako se za sada čini da FSUIPC neće biti prepravljen za novi FS, razne letačke učionice po lokalnim aerodromima, ali i u velikim zrakoplovnim firmama koje se baziraju na FS9 i FSX enginu s raznim dodatnim periferijama nemaju previše razloga prelaziti na novu varijantu, kao ni oni koji su doma pomno slagali vrlo razrađene kokpite za prethodne verzije FS-a.

Zaključak

Usprkos svemu tome, očito je da se radi o nečemu godinama tehnološki ispred svega ostaloga sada dostupnog u simulacijama i pitanje je može li u neko dogledno vrijeme itko (DCS u taktičko-vojnom ili X-Plane u civilnoj avijaciji) uopće doseći ovako nešto.

Najjača strana za postojeće letače na FSX-u je svakako ta što bez ikakvih posebnih dodataka MSFS donosi sve ono što se trebalo dodatno plaćati ili instalirati da bi se dobile performanse, izgled i detaljnost simulacije.

Za sada, pak, oni (rijetki) koji imaju VR naglavnike vjerojatno će ostati tužni što još uvijek nema podrške za njih, bez obzira o kojoj se marci radilo, iako bi i to trebalo jednom doći na red.

Iako je najavljena i verzija za novi Xbox, datum, čak niti okvirni kada bi se mogla pojaviti nije najavljen, a mnogi govore tek o proljeću iduće godine, najranije, ali ovo možemo uzeti sa zrnom soli. Sve do proljeća su tvrdili i da će PC verzija zasigurno kasniti i da je po svoj prilici nećemo vidjeti ove godine, a Asobo i Microsoft su uspjeli ispoštovati sebi zadane rokove, pa je moguće da nas Xbox verzija i iznenadi ranijim dolaskom od očekivanoga.

Za kraj, kupiti ili ne? Po nama, ovo je prva verzija koju mirne duše možemo preporučiti i ljubiteljima simulacija (kojima ova preporuka ionako ne treba jer ZNAJU da ovo moraju imati) i ljudima koji nikad nisu ni okusili simulacije, ali se vole igrati. Tehnološki, ova je igra toliko ispred svega što postoji da je zapravo nemamo s čime uspoređivati, a k tome je letenje (korištenjem raznih stupnjeva vjernosti simulacije) moguće toliko olakšati da letuckati naokolo mogu i oni koji to nikada nisu ni probali i to bez ikakvih igraćih palica, pedala i sličnoga, već samo s tipkovnice.

Microsoft Flight Simulator (Standard)

• Izuzetna grafika
• izbor aviona i detaljno modeliranih aerodroma, gradova i drugih znamenitosti
• nevjerojatna razina detaljnosti
• napokon next-gen tehnologija,
• podrška za brojnu periferiju – palice, pedale, TrackIR i drugo

• Nema podrške za više monitora (iz igre)
• malo dodataka (stare verzije nisu kompatibilne)
• nema podrške za VR
• visoki hardverski zahtjevi
• problemi s instalacijom za neke
• osjetno lošije performanse za iste lokacije na istom hardveru od DCS Worlda (Las Vegas i Syria) grafičke bizarnosti
• nema jedrilica i helikoptera za sada

Ocjena

89%

Ustupio: