Migrena je snažna pulsirajuća jednostrana ili obostrana glavobolja koja može obuhvatiti i područje lica i očiju, a – kao da taj osjećaj zakucavanja usijanog čeličnog čavla čekićem u čelo (vidi, mama, aliteracija!) nije dovoljan – nerijetko ju prate i dodatno otežavajući simptomi poput mučnine, povraćanja, trnjenja i snažnog osjećaja anksioznosti i/ili depresije, i još povrh toga - tijekom napadaja migrene, osobe su izrazito preosjetljive na svjetlo i zvukove, te nerijetko imaju opsežne smetnje vida.

Nezanemariv udio osoba koje pate od povremenih ili učestalih (koje mogu trajati po nekoliko dana nekoliko puta mjesečno!) migrenskih glavobolja i ostalih tegoba koje ih prate, genetički su „osuđeni“ na te patnje: naslijedili su neki od monogenskih oblika migrene (onih kod kojih se nasljeđuje jedan – ali gadan! – gen) kao što je npr. obiteljska hemiplegična migrena. Da stvar bude kompliciranija, postoje i poligenski oblici nasljeđivanja migrene, kao i one migrene kod kojih nema genskih markera (ili ih još nismo otkrili).

Četiri faze apokalipse

U svojoj kliničkoj slici migrena ima četiri osnovne faze, koje se mogu, ali i ne moraju uvijek pojavljivati kod svih oboljelih.

Prva se faza naziva prodromna (uvodna), a kreće dan-dva prije početka napadaja; obično protekne neopaženo ili uz diskretne simptome koje tek „iskusni migrenaši“ prepoznaju kao najavne znakove nadolazeće katastrofe: opstipacija ili proljev, iritabilnost, depresija, hiperaktivnost, želja za određenim vrstama hrane. Tijekom te faze migrenski 'triggeri' (vidi okvir uz tekst!) potiču nastanak neuralnih impulsa u mozgu koji potom kaskadno dovode do napadaja.

Nakon prodroma slijedi (ali i ne mora slijediti!) aura, faza u kojoj tipične vidne ili senzoričke smetnje kod nekih ljudi 'najavljuju' početak pravoga napadaja. Vizualna aura je najčešća, a obično se javljaju specifični oblici vidnih halucinacija: pojava svijetlih točaka, tunelskog vida, cik-cak linija, bljeskova svjetla… Uzrok su joj impulsi električne hiperaktivnosti u područjima mozga gdje se inače obrađuju osjetni (vidni, slušni, taktilni) signali. Osim vizualnih, moguće su i druge senzoričke aure: trnci u tijelu, licu, jeziku ili pak otupljenost osjeta ili prolazne smetnje govora. Ne doživljava svatko auru prije migrenskog napadaja, štoviše, aura je uvod u eksplozivni početak migrenske glavobolje kod tek oko 25-30% pacijenata.

S prestankom električne hiperaktivnosti aura nestaje, a pojavljuje se treća faza – migrenski napadaj (faza glavobolje), koja može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Migrenska bol zahvaća trigeminalni živac (posebice njegov oftalmički ogranak), čija je uloga kontroliranje motorike i senzoričkih osjeta u području glave, lica i očiju. Završni ogranci tog živca okružuju krvne žile mozga, a neuralno stimuliranje moždanih krvnih žila izaziva ekstremno snažan osjet boli. U fazi napadaja oslobađaju se kemijski medijatori upale s posljedičnim povećanjem protoka krvi u zahvaćenim regijama mozga i pojačanjem bolnih senzacija.

Prestankom glavobolje počinje postdromna faza (oporavak), tijekom koje se mozak polagano vraća u stanje normale, a  još nekoliko dana mogu trajati simptomi poput osjećaja slabosti, iscrpljenosti i dekoncentracije…. sve do idućeg prodroma i novoga napadaja.

CGRP - peptid koji uzrokuje glavobolju

Ovaj brzinski prikaz uzroka, patofiziologije i simptoma migrene potaknut je nedavno objavljenim preglednim radovima s dokazima o učinkovitosti jednog od novih lijekova namijenjenih izravnom djelovanju na fiziološke mehanizme nastanka i kliničke slike migrenskog napadaja: posrijedi je erenumab, ljudsko monoklonsko antitijelo protiv receptora za CGRP.

Krenimo od osnova: tijekom migrenskog napadaja u mozgu se oslobađaju posebne vrste proteinskih (peptidnih) neurotransmitera, spojeva koji prenose bolni signal između moždanih neurona. Pokazalo se da ključnu ulogu među tim generatorima osjeta boli ima CGRP (peptid povezan s kalcitoninskim genom), koji se tijekom napadaja vezuje za receptore na neuronima i pokreće kaskadu boli.

Ideja je jednostavna: ako receptore na koje se veže CGRP prekrijemo i zauzmemo nekim drugim molekulama, tadase na njih neće vezati CGRP i posljedično tome neće moći trigerirati bolne impulse u neuronima. Potraga za takvim molekulama (nazvanim CGRP-antagonisti) rezultirala je nekolicinom spojeva, među kojima se naposlijetku kao najučinkovitije pokazalo antitijelo protiv receptora za CGRP. Po principu ključ-ključanica, antitijelo prepoznaje CGRP-receptor kao mjesto na koje se treba vezati, te prekrije i zauzme vezivna mjesta na koja bi se inače vezao „bolni neurotransmiter“, CGRP. Antitijelo je nazvano erenumab.

Monoklonski borac protiv migrene

Erenumab su vrlo pročišćena ljudska monoklonska antitijela (monoclonal antibodies, mAb) pripravljena u obliku injekcijskog sredstva, koja nakon ulaskau krvotok dolaze do receptora na neuronima i specifično se vezuju na njih, prekrivajući tako vezivna mjesta na koja bi se trebao „prihvatiti“ CGRP. Blokiranjem receptora za „bolni peptid“, antitijelo erenumab onemogućava prijenos bolnog signala i time sprječava kaskadu širenja migrenskog napada. Vezivanje erenumaba na receptore je relativno dugotrajno (vrijeme njegove eliminacije iz organizma je 4 tjedna, pa se potkožna injekcija tog lijeka može koristiti za dugotrajnu prevenciju migrenskih napadaja.

U dosadašnjim pokusima erenumab je kod ispitanika smanjio broj napadaja migrene za više od 50%, pri čemu nije bilo registrirano nikakvih značajnijih neželjenih nuspojava terapije. Od sredine 2018. je odobren za kliničku upotrebu u SAD i Škotskoj (no ne i u ostatku Ujedinjenog Kraljevstva), a od veljače 2019. i u nas (na dopunskoj listi HZZO).

Istraživanja koja su prethodno bila usmjerena na individualno određivanje doze i vremenskog razmaka među dozama, kao i na pojednostavljenju načina primjene, omogućila su da pacijenti mogu u kućnim uvjetima jednom mjesečno sâmi sebi davati potkožne injekcije lijeka u svrhu prevencije neugodnih napadaja neizdržive migrenske glavobolje.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do kuhanja upitno pitkih craft-piva i posve probavljivih jela, te sviranja slabo probavljivog bluesa.}