Od pojave novog koronavirusa i izbijanja pandemije čovječanstvo se suočava s izazovima kako zaustaviti zarazu i spriječiti virus da se prenosi s osobe na osobu. Neke su metode jasne same po sebi: održavanje razmaka od drugih ljudi, nošenje maske, pranje ruku i što manje zadržavanja u zatvorenoj prostoriji. To su klasične metode, no što ako nisu dovoljne? Postoji li još nešto što bismo mogli učiniti da opasnost od zaraze svedemo na minimum?

Platina i zlato

U posljednjih godinu dana obavljen je velik broj znanstvenih istraživanja kojima se pokušao razjasniti način na koji se virus prenosi s jednog čovjeka na drugog. Računalo se koliko dugo virus opstaje na nekoj podlozi, odjeća se provjetravala na balkonima, kupljena roba četkala i prala, a oni najrevniji čak su i hranu čistili deterdžentima. Na kraju se pokazalo da najveća opasnost prijeti od virusa koji lebde i zadržavaju se u zatvorenim prostorima u kojima duže vremena boravi više ljudi.

Novo rješenje za sprečavanje širenja i borbu protiv virusa SARS-CoV-2 razvio je tim znanstvenika i inženjera ASBIS grupe pod nadzorom Sergeyja Kostevitcha.

Na temelju niza studija postavljena je hipoteza da će skupine iona određenih metala zbog koncentrirane energije privući pozitivno nabijeni vanjski omotač membrane, što će pak dovesti do galvanske izotermne reakcije. Ioni će "izgorjeti" membranu virusa i na kraju ga uništiti. Pokazalo se da elementi poput platine i zlata imaju dovoljno veliku atomsku težinu i optimalnu strukturu, dok ioni veće atomske težine, poput žive i sljedećih elementa u periodnom sustavu mogu biti učinkovitiji, ali nisu poželjni zbog negativnog učinka na organske stanice.

Kratak životni ciklus iona

Ionski materijal je stabilan, kemijski ne reagira s vodom ili zrakom i ne isparava u prirodnim uvjetima. On ne kruti i ostaje tekuć na temperaturama između -55 i 135 Celzijevih stupnjeva. U zrak ispušteni kompleksni ioni sadrže OH-radikale. U teoriji, oni bi trebali privući i pozitivno nabijenu vanjsku ljusku membrane virusa, iz nje uzeti vodik ili kisik i pustiti da se membrana uništi izotermnom reakcijom. No, stvari u stvarnom životu nikad nisu baš tako jednostavne. 

Životni ciklus iona je vrlo kratak. Kako bi se emitirani ioni održavali u okolišu što je dulje moguće, a da pritom ne naštete živim stanicama, razvijena je jedinstvena tehnologija kojom se tvari s kompozitnom ioniziranom tekućinom smještaju u poroznu strukturu, dovoljno stabilnu dulje vrijeme i prikladnu za emisiju iona. 

Metoda bipolarne ionizacije

Ionizirani materijal emitira se u zrak primjenom visokog napona razumne snage. Testovi su pokazali kako je 10 Watta dovoljno snage da se stvori između 30 i 34 tisuće iona po kubnom centimetru u prostoru udaljenom 50 cm od uređaja ili 15 tisuća iona na metar od uređaja. A to je znatno više od koncentracije iona u planinama i slično razini koncentracije iona u podnožju vodopada.

Kako bi ione otpustili u zrak, istraživači su se koristili metodom bipolarne ionizacije. Ova tehnologija uzima molekule kisika iz zraka i pretvara ih u nabijene atome koji se zatim skupljaju oko mikročestica, okružujući i deaktivirajući štetne tvari poput plijesni u zraku, bakterija, alergena ili - virusa.

Ionski gel smješta se pak u dva odvojena dijela kapsule, čineći katodu i anodu ionskog difuzora s nekoliko centimetara zračnog razmaka između njih. Kad se kapsula napuni, polimer reagira sa zrakom, stvarajući porozni materijal koji apsorbira ionsku otopinu. Pod utjecajem električnog polja unutar ionskog gela nastaje plazma koja emitira ione. Plazma se ne akumulira na katodi niti na anodi, već izlazi iz svog izvora i difundira u vanjsko okruženje.

Sigurno rješenje

Ključna je prednost ovakvog rješenja da ne emitira ozon. Njegova razina ostaje ispod gornjeg praga sigurnosnih propisa, što su potvrdila brojna ispitivanja. Zbog toga se, za razliku od generatora ozona, ultraljubičastih i kvarcnih svjetiljki, uređaji temeljeni na ovom rješenju mogu kontinuirano koristiti u neposrednoj blizini ljudi, svejedno borave li oni u svojim kućama, uredima, proizvodnim pogonima, automobilima, taksijima ili javnom prijevozu.

Do tih se saznanja došlo mikrobiološkim ispitivanjima visoko patogenog virusa kakav je SARS-CoV-2. Umjetno uzgojenim virusom zaražene su stanice ravnog epitela, nalik onima kojima su obložene bronhije, najčešća meta virusa koji izaziva COVID-19. Citopatološka ispitivanja pokazala su da se stanice koje nisu tretirane ionizatorom inficiraju geometrijskom progresijom. Nakon tri dana više od 50% takvih stanica bilo je zaraženo virusom. S druge strane, na pločama tretiranim ionizatorom samo je osam posto stanica bilo zaraženo virusom. To bi značilo da je ova metoda borbe protiv koronavirusa SARS-CoV-2 učinkovita 92 posto.

Stabilna tvar u obliku gela

Provjeren je i učinak iona na zdrave žive stanice koje su ionizatorom obrađivane dva sata bez prekida. Pokazalo se da su se te stanice reproducirale brže od onih koje nisu obrađene ionizacijom. Takvi rezultati testa ukazuju na dvije stvari: da tako tretirane stanice postaju aktivnije te da ova metoda ne utječe negativno na žive i zdrave stanice.

Stabilna ionizirana tvar u obliku gela u poroznoj strukturi omogućuje emitiranje između 30 i 40 tisuća iona po kubnom centimetru. To je, pokazuju to rezultati testova, dovoljno da se uspori širenje zaraze i stimulira rast zdravih ljudskih stanica, i to bez negativnih učinaka ionizacije.

A ta bi saznanja mogla poslužiti za izradu uređaja za suzbijanje i prevenciju virusnih infekcija, uključujući COVID-19, ali i ionske terapije.