Svoju priču s pametnim telefonima započeo sam prije više od 10 godina s Alcatelovim One Touch Popom. Radilo se o mobitelu koji je imao odvojive stražnje poklopce različitih boja, tako da se vrlo lako moglo zamijeniti ruho uređaja, bez potrebe za kupovanjem dodatne opreme. Najbolje od svega, mobitel je po defaultu dolazio s različitim poklopcima, što bi danas proizvođači zasigurno dobro naplatili.

'Mobitel za pozere'

Nakon toga, počeo sam se malo više igrati pa sam isprobavao kojekakve opskurne azijske brendove koje nije bilo lako nabaviti kod nas, LG G3 (mobitel kojemu sam pod garancijom dva puta mijenjao matičnu), Samsungove mini modele, HTC pa čak i Prestigio. Najduže sam ostao na Huaweiju u čije sam se sučelje zaljubio. Nakon američkih sankcija počeo sam koketirati s Xiaomijevim flagshipima, a sada sam pod zadnje imao Samsung Galaxy S23 Ultru.

Kao što vidite, iPhonea ovdje – nema. Štoviše, mobitel s iOS-om taknuo sam zadnji puta kada je dobar prijatelj kupio iPhone X odmah po izlasku, jer me zanimalo kako notch i Face ID funkcioniraju u stvarnosti. Izuzev toga, cijelo sam vrijeme imao neku odbojnost prema iPhoneu, prihvaćajući klasične argumente hejtera – „iPhone nije toliko prilagodljiv“, „za te novce kupiš xyz kineza koji ima 20 GB RAM-a“, „to je samo mobitel za pozere koji se piju kavu na Cvjetnom“ – sve do nedavno.

Naime, nakon dvije godine korištenja Samsungove Galaxy S23 Ultre, poželio sam da promijenim mobitel. Usprkos tome što je Galaxy i dalje bio brz kao prvog dana, a baterija mu nije bila nešto pretjerano slabija, jednostavno sam htio promjenu. Logičan izbor je svakako bi trebao biti Galaxy S25 Ultra koji sam čak i prednaručio, ali sam ga nakon izlaska prvih recenzija otkazao. Zaključio sam da neću dobiti željeni osjećaj promjene, a ionako će na koncu većina novih AI značajki stići i na S23 Ultru s nadolazećim ažuriranjem na One UI 7.

No, tjedni su prolazili, a od One UI-a 7 ni traga ni glasa. Kap koja je prelila čašu za mene je bila informacija da će serija Galaxy S23 dobiti ažuriranje tek nakon travnja. Budući da sam kupio Galaxy S23 Ultru upravo zbog dugotrajne softverske podrške nadajući se da ću redovno dobivati nova ažuriranja, to me zasmetalo. Znam da to mnogim korisnicima nije važno, ali meni je. Znam također da u tom softverskom segmentu predvodi Pixel, ali nisam fan „čistog Androida“.

Iz tog sam se razloga odlučio na neočekivani korak – kupit ću iPhone. Kako sam do sada koristio mobitele s velikim zaslonom, odabrao sam najskuplji model u Appleovoj ponudi, iPhone 16 Pro Max. Nakon dugih razgovora s prijateljima i istraživanjem tekstova onih koji su prešli s Androida na iPhone te proučavanja raznoraznih ispovijesti koje sam mogao pronaći na YouTubeu i TikToku, odlučio sam se na taj korak rekavši si – „ma ako mi se neće svidjeti, budem ga prodao i vratit ću se na Android“. Poprilično hrabro, uzeo sam verziju mobitela s 1 TB interne memorije. Razlog? Slučajno sam naišao na dobru ponudu u jednoj zalagaonici u Sesvetama.

No, da skratimo priču - na iPhoneu sam skoro već nekih 2 tjedna i želim podijeliti svoja iskustva koja bi mogla pomoći onima koji u budućnosti planiraju prijeći u 'kult zagrižene jabuke'.

Proces prebacivanja podataka

Za početak, najviše me brinuo proces prebacivanja podataka. Znam da je to nekada bila prava muka i skoro pa nemoguće, ali je to s vremenom postalo lakše uz Appleovu aplikaciju Move to iOS. Imam bogato iskustvo s prebacivanjem podataka s Androida na Android i znam da to vrlo često ne funkcionira kako treba. Tako da sam bio poprilično skeptičan oko onoga što me čeka.

Kad sam prvi put uključio iPhone, namjestio sam osnovne postavke - regiju, jezik, spojio se na WiFi i tada sam se susreo s upitom za prebacivanje podataka. Na stari mobitel sam preuzeo aplikaciju Move to iOS i automatski je pronašlo iPhone na koji sam htio prebaciti podatke. Brzo je prepoznalo poruke, pozive, kontakte, fotografije pa čak i sve podatke s WhatsAppa, što mi je bilo ključno.

Prebacivanje je trajalo preko 2 sata, jer sam imao zaista mnogo podataka, ali nije bilo zastajkivanja i sve je prošlo u najboljem redu. Čak su mi se prebacile i sve aplikacije koje sam imao na starom mobitelu, a koje su dostupne na iOS-u. 

U ovom prvom koraku svoje tranzicije dajem plus Appleu i mogu reći da me ugodno iznenadio proces migracije.

Iskustvo korištenja iOS-a

Odmah u prvih nekoliko minuta korištenja, dugogodišnji korisnik Androida poput mene moći će bez problema pobiti onu tvrdnju da je „iPhone jednostavan i intuitivan“. Naime, mobitel je na početku toliko kompliciran za korištenje, da sam ozbiljno pomislio u što sam se ja to upustio. Osjećao sam se kao da prvi puta koristim kineske štapiće za jelo.

Prva stvar koja me užasno nervirala bio je nedostatak pouzdanog načina za komandu „natrag“. Dakle, kao što znate, na Androidu se za ići nazad može izabrati tipka koja uvijek stoji u donjem kutu ili pak povlačenje u desno. Na iPhoneu toga nema i u teoriji se za sve koristi povlačenje prstom, ali to u praksi nije tako.

Primjerice, za ići nazad u nekim aplikacijama, potrebno je kliknuti „X“ gore lijevo, „Cancel“ gore desno ili swajpati na neki drugi način. Najgore mi je na YouTubeu kada u vodoravnom načinu gledam neki video pa želim izaći. Tada ili slučajno otvorim onaj odjeljak za uklanjanje aplikacija u pozadini ili mi se sve isključi. To je puno jednostavnije riješeno na Androidu.

Druga stvar, za prilagodbu sustavnih aplikacija mora se ići u postavke. Okej, to je možda logično kada ovako kažem, ali na Androidu svaka aplikacija ima svoje dedicirane postavke. Dakle, ako na iPhoneu želim promijeniti da mi selfiji nisu „naopačke“, odnosno zrcaljeni, moram otići u postavke, pronaći odjeljak s aplikacijama, pronaći željenu aplikaciju, kliknuti i tamo izabrati što već želim. Kako ovo, pobogu, može biti jednostavno i intuitivno?

Treća stvar koja me živcira svakako je Appleova tipkovnica bez numeričkog reda. Iako se u App Storeu može preuzeti Gboard kojeg sam koristio godinama, on mi iz nekog razloga ne funkcionira dobro. U nekim aplikacijama se otvara Gboard, u nekim Appleova tipkovnica, a i kada se otvori, osjećaj pisanja je nekako usporen i neprecizan. Nije mi se to svidjelo pa sam dao šansu Appleovoj tipkovnici i ajde, sad sam se skoro pa navikao, ali nisam najsretniji.

Četvrta stvar oko koje sam morao potražiti pomoć i na našem forumu, upravo je sinkronizacija fotografija i videozapisa putem iClouda. Iako imam 1 TB memorije, sistemska aplikacija za galeriju, Photos, zahtijeva da se sve sinkronizira s iCloudom kako bih dobio cjelokupni paket značajki poput pretraživanja po ključnoj riječi, osobama, lokaciji, kreiranja albuma i slično.

Usprkos tome što sam nevoljko kupio i više nego dovoljno prostora na iCloudu, sav sadržaj iz galerije nije bio sinkroniziran danima i nikako nisam znao kako to pokrenuti. Pokušao sam apsolutno sve što je bilo navedeno na internetskim forumima, ali ništa nije funkcioniralo. Cijela se stvar riješila sama od sebe jedno jutro. Čudno, ali to je valjda Apple i njihov prepoznatljivi „it just works“ trenutak.

Nije sve tako sivo

Od pozitivnih strana korištenja iPhonea, mogu priznati da sučelje jako lijepo izgleda i da su me sve male animacije zaista oduševile. Sve se doima poprilično fluidno, a kada sam se navikao na to povlačenje sa svih strana ekrana, osjećao sam se kao da letim kroz taj iOS kojeg godinama nisam htio ni taknuti. Uz to, Face ID funkcionira besprijekorno u velikoj većini slučajeva.

Nadalje, posebno pohvaljujem optimizaciju aplikacija koje koristim svakodnevno, a to su mahom društvene mreže. Odmah se može prepoznati tko na Facebooku, Instagramu i TikToku koristi iPhone, jer su fotografije i videozapisi zaista jasniji. Primjerice, kada gledam TikTok kojeg je netko snimio s iPhoneom, imam osjećaj kao da se prikazuje u puno većoj rezoluciji nego što je to slučaj s verzijom aplikacije za Android gdje sve izgleda isto.

Odlična kamera i AirPods

Kad već govorimo o snimanju, moram pohvaliti i kameru koja je konzistentna u svim uvjetima. Mislim da je Apple baš dobro „ispeglao“ taj dio mobitela, tako da fotografije i videozapisi uvijek ispadaju odlično, bez obzira u kojim se uvjetima snima. Imam dojam da se na većini mobitela s Androidom treba malo „čačkati“ da bi fotke uistinu ispale savršene, dok je ovdje samo point 'n' shoot.

Kako bih malo više isprobao integraciju Appleovih proizvoda, kupio sam si i slušalice AirPods. iPhone ih je prepoznao u doslovce pola sekunde čim sam ih izvadio iz kutije, a super mi je i što ih mogu pronaći uz aplikaciju FindMy. Vjerujem da je ta integracija još značajnija s MacBookom ili iPadom gdje se sadržaj može brzo prebacivati putem AirDropa i gdje je praktički sve sinkronizirano.

Zaključak

Sve u svemu, kada se prelazi s Androida na iPhone, zasigurno će biti nekih poteškoća i neće ići sve od ruke. Ali, mogu reći da niti jedna negativna stavka nije deal breaker i da sam se na sve navikao nakon svega nekoliko dana. Mišljenja sam da je Apple proteklih godina na iOS donio ključne značajke s Androida i da se sada više nije toliki problem prebaciti, što mogu potvrditi iz prve ruke. Ne žalim što sam kupio iPhone i sada mi je baš gušt swajpati dok pijem kavicu od 5 eura na Cvjetnom.

Šalu na stranu, sve više sam sklon da povjerujem kako je u pravu moj prijatelj koji koristi iPhone od 3G modela, a rekao mi je – „jednom kada probaš iPhone, nema nazad“!