Na televizijskim reklamama i online-oglasima probiotički napici i kapsule opisuju se kao donositelji biološke ravnoteže, snažnijeg imuniteta i probavne harmonije. Iako je to u velikoj mjeri točno, takozvane „dobre bakterije“ ipak nisu uvijek bezuvjetni junaci: premda većini ljudi donose koristi, postoje situacije u kojima ti isti mikroorganizmi mogu uzrokovati ozbiljnu štetu. Posljednjih se godina znanost ozbiljnije bavi i tom manje glamuroznom stranom priče.

Što su zapravo probiotici

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) definiraju probiotike kao „žive mikroorganizme koji, kada se primjenjuju u odgovarajućim količinama, imaju pozitivan učinak na zdravlje domaćina“. Alternativno, američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) opisuje ih kao „proizvode koji sadrže 'dobre bakterije' ili mikroorganizme s potencijalnim zdravstvenim koristima“, dok neki znanstveni autori predlažu praktičniju definiciju po kojoj su probiotici „specifični mikrobi ili njihovi pripravci koji, u jasno definiranim dozama i indikacijama, pokazuju dokazanu korist za domaćina“.

Najčešće se koriste sojevi dvaju bakterijskih rodova - Lactobacillus i Bifidobacterium - i gljiva (kvasac) Saccharomyces boulardii. Proizvode se u specijaliziranim fermentacijskim pogonima, gdje se odabrani sojevi uzgajaju u kontroliranim uvjetima, zatim koncentriraju i suše, najčešće liofilizacijom, kako bi zadržali stabilnost i dugotrajnu održivost. Prisutni su u fermentiranim mliječnim proizvodima poput jogurta, kefira i sira, u tradicionalno fermentiranoj hrani kao što su kiseli kupus ili kimchi, ali i u modernim napicima, kapsulama i prašcima koje se može kupiti u svakoj ljekarni, trgovini zdravom hranom ili supermarketu.

U nekim su kulturama fermentirana hrana i njena konzumacija dio svakodnevne tradicije već stoljećima, dok su u drugima probiotici tek nedavno ušli kroz vrata prehrambene industrije i farmaceutskog marketinga. Tržište probiotika se širi brže od znanstvenog konsenzusa o njihovoj učinkovitosti – globalna vrijednost mjeri se u desecima milijardi eura, a predviđanja govore da će rasti i dalje. Istovremeno, klinički dokazi o koristi pojedinih sojeva često su fragmentirani i kontradiktorni: dok za neke postoje ozbiljna istraživanja koja potvrđuju djelotvornost, mnogi drugi proizvodi nude se bez čvrstih podataka. Drugim riječima, marketing probiotika često je dva koraka ispred znanosti koja tek pokušava razjasniti gdje je njihova stvarna snaga, a gdje samo privid.

Kada bakterija spasi – i kada odmogne

Nedavno istraživanje na miševima pokazalo je kontrast koji zvuči gotovo paradoksalno: soj Lactobacillus gasseri Lg-36 značajno smanjuje infekciju uzrokovanu opasnim Clostridioides difficile (ranije poznat kao Clostridium difficile). Istovremeno, probiotik na bazi Lactobacillus acidophilus povećao je rizik od iste infekcije.

Razlika nije trivijalna: u eksperimentu su miševi koji su dobivali L. gasseri imali značajno manju smrtnost i nižu razinu toksina u crijevima, dok je skupina s L. acidophilus pokazala višu stopu kolonizacije patogenom i teže simptome infekcije. Drugim riječima, učinak pojedinog soja može odlučivati između poboljšanja ili pogoršanja ishoda, što se mjeri konkretnim brojkama i laboratorijskim pokazateljima.

Ključ je u interakciji s postojećom crijevnom mikrobiotom i imunosnim odgovorom domaćina, a potencijalni mehanizmi uključuju kompeticiju za hranjive tvari, promjenu pH u crijevu, poticanje ili smirivanje upalnih procesa. No, jasno je da „jedan Lactobacillus nije isti kao drugi“, bez obzira na njihovu uzajamnu „obiteljsku povezanost“.

Povijesni gafovi

Ovaj slučaj sa Lactobacillusom i C. difficile nije bio prvi slučaj kada su probiotici došli "na optuženičku klupu". Godine 2008. velika nizozemska studija na pacijentima s akutnim pankreatitisom pokazala je neugodan ishod: smrtnost u skupini koja je primala probiotike iznosila je 16 %, u usporedbi sa 6 % u kontrolnoj skupini.

Osim toga, medicinska literatura bilježi niz rijetkih, ali ozbiljnih komplikacija povezanih s probioticima. Opisani su slučajevi sepse, bakterijemije i infektivnog endokarditisa uzrokovanih Lactobacillusima – uglavnom kod osoba sa značajno oslabljenim imunitetom, srčanim manama ili teškim osnovnim bolestima. Primjerice, u stručnom časopisu Pediatrics je dokumentiran slučaj novorođenčeta koje je razvilo sepsu nakon oralne primjene probiotika, a u odraslih su opisani slučajevi bakterijemije (prisustva bakterija u krvotoku) kod onkoloških bolesnika i transplantiranih pacijenata.

U rijetkim, ali dramatičnim epizodama, probiotici su povezani i s infektivnim endokarditisom kod osoba sa oštećenjima ili manama srčanih zalistaka. Takva klinička izvješća podsjećaju da, iako su rizici u općoj populaciji zanemarivo mali, u osjetljivim (vulnerabilnim) skupinama posljedice mogu biti ozbiljne i životno ugrožavajuće.

Koliki je stvarni rizik

Treba jasno naglasiti: za prosječno zdravu osobu, vjerojatnost da će probiotička kapsula dovesti do infekcije izuzetno je mala, gotovo zanemariva s obzirom na broj ljudi koji ih svakodnevno koriste bez ikakvih posljedica. Široke epidemiološke studije koje su uključivale tisuće ispitanika, primjerice velika metaanaliza objavljena u časopisu Clinical Infectious Diseases, nisu pokazale povećanu učestalost ozbiljnih infekcija u općoj populaciji, pa se za zdrave osobe probiotici i dalje smatraju sigurnima.

Ipak, priča je bitno drukčija u rizičnim skupinama: kod pacijenata u jedinicama intenzivne skrbi, kod onkoloških bolesnika koji prolaze kemoterapiju ili transplantaciju, osoba koje boluju od nekog oblika imunološkog deficita, kao i kod bolesnika s centralnim venskim kateterima, rizik od infekcija naglo raste. U tim slučajevima čak i inače bezopasni sojevi mogu prodrijeti u krvotok i uzrokovati ozbiljne posljedice. Iz tog razloga liječnici u takvim okolnostima često izbjegavaju probiotike, a ponekad posežu za dodatnim preventivnim mjerama, poput strožeg nadzora, testiranja mikrobiote i biranja alternativa poput postbiotika, o kojima ćemo dodati riječ-dvije u nastavku teksta.

„Mrtvi probiotici“ – koncept postbiotika

Probiotici su fascinantan primjer kako se znanost (u ovom slučaju mikrobiologija) može prožimati sa svakodnevnim životom – i kako marketing može nadmašiti znanost. Priča o njima pokazuje da „dobro“ i „prirodno“ nisu sinonimi, a da se iza etikete wellness proizvoda može skrivati i rijetka, ali ozbiljna opasnost. Kao i kod mnogih terapija, ključ je u pravoj indikaciji, pravom soju i pravoj osobi – sve ostalo je mješavina sreće, biologije i reklame.

Takvi podaci upućuju na potrebu da se potraže alternativna rješenja koja bi zadržala korist, a smanjila rizik. Upravo ovdje u priču ulazi ideja o postbioticima, neživim bakterijama koje bi mogle predstavljati sigurniju opciju. Postbiotici su mikroorganizmi koji su inaktivirani („umrtvljeni“) visokom temperaturom ili UV-zračenjem; premda neživi, oni mogu i dalje stimulirati imunosni sustav, poticati proizvodnju zaštitnih molekula i održavati crijevnu barijeru, ali uz znatno smanjen rizik od sistemske infekcije.

Nekoliko novijih studija potvrdilo je takav potencijal: randomizirano, dvostruko slijepo, placebom kontrolirano ispitivanje opisano u časopisu The Lancet Gastroenterology & Hepatology pokazalo je da toplinski inaktivirani Bifidobacterium bifidum MIMBb75 značajno ublažava simptome kod iritabilnog crijeva. Drugo istraživanje, objavljeno u Frontiers in Immunology, naglasilo je da neživi fragmenti bakterija mogu potaknuti snažne imunomodulacijske učinke bez rizika od infekcije. Sve to ukazuje da bi postbiotici mogli biti sigurnija alternativa u osjetljivim populacijama poput novorođenčadi, starijih i imunokompromitiranih bolesnika.

Zaključno, ideja o mrtvim, ali funkcionalnim bakterijama pokazuje kako znanost traži rješenja koja kombiniraju korist s minimalnim rizikom – i time zaokružuje priču o probioticima, njihovim prednostima, manama i mogućim nasljednicima.