Vodeći pružatelj radijskih usluga u RH je nakon provedenog javnog natječaja 7. listopada 2021. od HAKOM-a ishodio dozvolu za uporabu RF spektra za pružanje usluge upravljanja elektroničkom komunikacijskom mrežom digitalnog radija DAB+ za multipleks MUX 1 na području RH na razdoblje od 15 godina. Time je ostvaren prvi uvjet za komercijalni rad DAB+ radija.

OIV kao i drugi pružatelji radijskih i telekomunikacijskih usluga djeluje na slobodnom tržištu i slobodno određuje komercijalnu cijenu svojih usluga pa tako i uslugu odašiljanja u DAB+. Cijene, kao i kod telekom usluga formiraju se na temelju CAPEX i OPEX troškova. Tijekom testnog razdoblja izašli su u susret radijskim nakladnicima kako bi pro bono bili u radijskom eteru pa i pokretali marketinške akcije za popularizaciju DAB+ radijskih prijemnika i samog DAB+-a. OIV-u je naravno stalo da većina radijskih nakladnika koristi njihovu DAB+ mrežu jer su im troškovi održavanja mreže visoki.

Zbog čega radijski nakladnici ne prelaze na digitalnu tehnologiju?

U javnosti se često postavlja pitanje zbog čega DAB+ radio u Hrvatskoj nije u potpunosti zaživio, zbog čega se nije pojavio veći broj radijskih nakladnika i zbog čega DAB+ mreža u koju su uložena znatna financijska sredstva ne stvara adekvatan prihod. Za početak, odgovor leži u činjenici da ne kupujemo digitalne kućne radijske uređaje kao i zbog toga što je prosječna starost svih vozila u Hrvatskoj 14,8 godina, a osobnih automobila 13,4. Takva vozila za razliku od vozila proizvedenih u Europi prije prosinca 2020. u sebi nemaju ugrađene DAB+ prijemnike. S pitanjima presporog prelaska na digitalni radio ne susreće se samo Hrvatska nego su dio šireg europskog pa i globalnog fenomena.

Jedan od razloga zastoja migracije s analognog na digitalni broadcasting radio je i dominacija Interneta ispred svih drugih dostupnih medija. No neosporna prednost radija, pa tako i DAB+ ispred internetskog radija je u odašiljanju signala putem neovisne mreže radijskih odašiljača koja je odvojena od Interneta. Kvaliteta radijskog signala posebno nam je važna u vrijeme putovanja, preopterećenih mobilnih mreža ili nedostupnog signala mobilnih mreža. Radio nam je važan i prilikom elementarnih nepogoda, u situacijama sigurnosnih i tehnoloških prijetnji internetu, a posebno u ratnim okolnostima. Činjenica je također da je 98,4% stanovništva u Hrvatskoj pokriveno DAB+ digitalnim signalom, da je DAB+ dostupan u tunelima i na mobilnim uređajima i da se javnim radijskim i televizijskim informativnim servisima vjeruje više nego Internetu.

Sve manja slušanost radija je drugi razlog sporog prelaska na DAB+. Prema Eurobarometru u razdoblju 2011 – 2017, između 47 % i 53 % osoba starijih od 15 godina u EU 28 slušalo je svakodnevno ili gotovo svakodnevno radio. U 2017. godini taj je udio bio svega 50 %.

Treći razlog zastoja u migraciji radijskih nakladnika na digitalnu platformu financijske je prirode. Manji broj slušatelja donosi manji prihod od oglašivača radijskim nakladnicima. Uz smanjeni prihod radijski nakladnici ne mogu plaćati dvostruke naknade (za FM i DAB) dok svi slušatelji ne kupe nove DAB+ radijske prijemnike i ne prijeđu na DAB+, a to se nije dogodilo ni u puno bogatijim zemljama od Hrvatske. Osim toga radijski nakladnici se mogu suočiti s nekim dodatnim troškovima poput najma voda za prijenos sadržaja do pružatelja usluge odašiljanja na DAB+ platformi za vrijeme simulcasta FM i DAB+ mreže, nabave sustava za monitoring prijma DAB+ signala i sličnim troškovima.

Želje HND-a

Prije nekoliko mjeseci HND-ov Zbor novinara digitalnih radija obratio se Saboru i Ministarstvu kulture i medija apelirajući na pokretanje javne kampanje kojom bi se građanima približio digitalni način emitiranja radijskih programa, kao i oslobađanje plaćanja koncesije za digitalno emitiranje, sve dok se ne steknu ravnopravni tržišni uvjeti sa radio postajama koje emitiraju na FM - u. Naime, Radio 101, Radio Tvornica i Radio Nacional vratili su svoje DAB+ koncesije (uz napomenu da je Radio Tvornica ovih dana opet postao dostupan na DAB+).

Prema popisu programa i servisa DAB+ digitalnog radija objavljenih na internetskim stranicama Odašiljača i veza stoji da se u DAB+ odašilje 10 radijskih programa kroz jednu radijsku frekvenciju u MUX1. U svih šest regija moguć je prijem četiri radijska programa: HRT HR1, HTV HR2, HRT DAB HRKlasik i HRT DAB JUHUHU, zatim EXTRA, Happy, CMC i bravo! Kids, dok je prijem Radio Slavonije moguć u regiji DA0 (Slavonija i Srijem), a u južnoj Dalmaciji (regija DF0), Dubrovniku i Dubrovačkom primorju (regija DG0) moguć je prijem i DRAMA RADIO programa.

Možemo li ubrzati prelazak na DAB+ po uzoru na neke druge europske zemlje

Malta je bila pionir u Europi uvođenjem digitalnog radija još 2008. godine. Do 2102. pokrila je cijeli svoj nevelik teritorij DAB signalom. Javni pružatelj radijskih usluga uspostavio je DAB mrežu, a vlada je bila ključna u planiranju prelaska na DAB+ putem promjene regulatornog okvira i podrške javnim i privatnim nakladnicima – no nije ih direktno financijski subvencionirala. Građani su bez subvencija nabavljali digitalne prijemnike, a FM i DAB+ radio podjednako se i danas slušaju na Malti.

Norveška je prva europska zemlja koja je 2017. ugasila FM i prešla na DAB+. Norveški parlament donio je službenu odluku o digitalizaciji radija, a iako je u početku prijelaz izazvao bučnu javnu raspravu, norveška vlada je nastavila s provedbom plana. Argumenti su bili na strani, kumulativno gledano, osam puta jeftinijeg prijenosa signala putem DAB+ od analognog FM - a, većoj pokrivenosti i boljoj kvaliteti zvuka, posebno važnoj u zemljopisno zahtjevnoj Norveškoj, te veći broj radijskih kanala - s pet nacionalnih FM kanala na četrdesetak u DAB+. Norveška vlada je pružila financijsku potporu lokalnim radio postajama za tranziciju s FM na DAB i to kroz program poticaja kojim je upravljala Norveška agencija za medije (Medietilsynet) pod direktnom ingerencijom Ministarstva kulture kraljevine Norveške. Medietilsynet je 2018. godine dodijelio oko 10 milijuna NOK kao investicijsku pomoć lokalnim radio postajama u procesu digitalizacije radio programa. Sama infrastruktura za emitiranje — odnosno DAB+ odašiljačka mreža izgrađena je i u vlasništvu je javne tvrtke Norkring. Javne radijske postaje vlada je podržala kroz smanjene poreze i oslobođenje plaćanja licenci, a privatne radijske postaje su uz vlastita sredstva dobili pomoć u obliku javno - privatnog vlasništva. Što se tiče digitalnih radijskih uređaja – platili su ih sami građani. Vrlo sličan financijski model pomoći razvoju DAB+ primijenila je i Švicarska.

U Velikoj Britaniji koja ima najrazvijeniji medijski prostor u Europi zbog izvoza traženog programa na engleskom jeziku, vlada, BBC i komercijalni operatori zajednički su financirali izgradnju DAB mreže, a radio stanice su same podnijele troškove digitalizacije. BBC je u početku odbijao migraciju na digitalne platforme upozoravajući da bi dodatni trošak (~£40–45 mil. godišnje) ozbiljno ugrozio njegovo poslovanje. Danas se BBC emitira u klasičnom DAB - u (MPEG-1 Layer II / MP2 kodiranje), a ne u DAB+ (AAC+), ali kao javni servis mora ostati dostupan najširem krugu slušatelja, uključujući i one bez digitalnih prijemnika.

Gdje je tu izlaz za Hrvatsku?

Postoji više scenarija koji bi u Hrvatskoj mogli potaknuti prijelaz na DAB+, odnosno onog što bi trebao biti rezultat prijelaza na DAB+, a to je razvoj radijskog medijskog prostora i pluralizma. Svi scenariji koji slijede ne garantiraju uspjeh jer bi građani kao i u drugim zemljama sami trebali kupiti radijske uređaje i/ili nove automobile s DAB+ prijemnicima.

Na primjer, resorno ministarstvo bi moglo potaknuti raspravu o smanjenju poreznih davanja privatnim radijskim postajama pri čemu bi trebalo kontrolirati da razliku financijskih sredstava akumuliraju za DAB+. HAKOM i OIV bi mogli omogućiti povoljnije uvjete pristupa multipleksu, možda uz minimalnu početnu naknadu za ulazak u multipleks, uz popust ili odgodu plaćanja za male i lokalne radio stanice koje bi ih zauzvrat marketinški oglašavali po najpovoljnijim uvjetima. Mogli bi uvesti olakšice i prema određenom kriteriju poput “wholesale pristupa multipleksu” po proporcionalnim cijenama, sa skalabilnim modelom naknade (ovisno o broju emitiranih sati i pokrivenosti). OIV bi u ovom slučaju podnio određeni financijski teret koji bi mu se mogao kompenzirati na neki drugi način od strane resornog ministarstva.

Druga opcija bi mogla biti da se radijski nakladnici udruže u klaster i apliciraju za sredstva iz EU za digitalnu i “zeleno - tehnološku” tranziciju, pogotovo za ruralne regije i regije s problemom u opskrbi električnom energijom, a s obzirom na smanjenje potrošnje energije DAB+ tehnologije. Nakladnici bi mogli razmisliti i o dijeljenju troškova, studija i opreme za DAB+ ako djeluju na istom geografskom području, o promjeni shema emitiranja i slično. Mali nakladnici bi mogli provesti i zajedničku nabavu opreme za DAB+ po financijski povoljnijim uvjetima, a OIV i javni radijski nakladnici mogli bi pomoći i u tehničkoj obuci privatnih radijskih nakladnika. Ukupno gledajući postoji nekoliko još neisprobanih taktika, ali gajiti nade u uspjeh ili uspoređivati se s Norveškom koja ima 5,2 puta veći BDP od našeg, nije posve realno. Pronaći model za financiranje dvije paralelne radijske mreže za radio zaista nije jednostavno i nije za čuditi se zbog čega su nakladnici i radio novinari frustrirani.

Usporedba FM, DAB+ i internetskog radija