Analizirani zajedno, ti izvještaji jasno pokazuju gdje se u umjetnoj inteligenciji stvarno zarađuje, gdje se zasad samo troši i tko pritom mirno naplaćuje svima. 

Kad se podvuče crta pod ulaganja u opremu i podatkovne centre, iznos se penje prema gotovo 700 milijardi dolara na godinu. To više nije cifra iz neke ušminkane prezentacije, nego konkretan trošak koji iz kvartala u kvartal mora pokazati povrat. I baš ovih dana, nakon kvartalnih izvještaja najvećih, po prvi se put vidi kako se industrija razdvaja na dva tabora, na one koji iz goleme računalne snage već izvlače zaradu i na one koji za sada uglavnom samo plaćaju te one koji mirno naplaćuje svima.

Tko naplaćuje, a tko još gradi

Prvi tabor najbolje predstavljaju Microsoft i Google. Googleov oblak porastao je 82 posto u godinu dana i dosegnuo 24,8 milijardi dolara prihoda, dok je Microsoftov Azure prešao stopu od 100 milijardi dolara na godišnjoj razini. Poduzeća sve više sele svoje poslovne programe u oblak i za to plaćaju svaki mjesec. Kod njih se logika ulaganja vidi na računima koji stižu korisnicima.

Drugi tabor je Meta. Prihod je i dalje rastao (28 posto, uglavnom od oglasa), ali je tvrtka najavila da će ove godine na infrastrukturu potrošiti između 130 i 145 milijardi dolara. Poslovna marža pala je s 43 na 31 posto. Drugim riječima, Meta gradi golemu računalnu snagu, ali još nije jasno kada će se i njezini besplatni chatovi i otvoreni modeli isplatiti onako kako se isplati zakupljeno mjesto u tuđem podatkovnom centru.

Amazon pak pokazuje da granica između dva tabora nije uvijek oštra. Njegov oblak (AWS) porastao je 37 posto, na 42,2 milijarde dolara, što je najbrži rast u gotovo četiri godine, i i dalje donosi najveći dio zarade cijele kompanije. Po tome Amazon pripada prvom taboru, uz Microsoft i Google.

No u istom je tromjesečju na opremu i podatkovne centre potrošio više od 53 milijarde dolara, a plan ulaganja za 2026. podigao sa 200 na 220 milijardi, gotovo sve za umjetnu inteligenciju. Zbog toga mu je slobodni novac otišao u minus, s odljevom od 7,6 milijardi dolara u posljednjih godinu dana. Amazon, dakle, u isti mah i naplaćuje i troši više nego itko.

Oni koji prodaju lopate

Kod trećih situaciju najbolje objašnjava jedna stara lekcija. Kad god se krene u neku veliku gradnju, od željeznica u 19. stoljeću pa do optičkih kabela pri kraju devedesetih, najmirnije je zarađivao onaj koji je prodavao tračnice, beton, bakar, kabele. Ne onaj koji je računao da će promet doći na vrijeme i ispuniti sva obećanja. Tvrtke koje su tada razvlačile kabele često su pucale i završavale u stečaju, a kabeli su ipak ostajali u zemlji, složeni i spremni da ih poslije preuzme netko drugi. Danas TSMC i Samsung nude baš takve „lopate i kabele". Dok se veliki natječu tko će podići veće kapacitete, proizvođači opreme svima ispostavljaju račun, svejedno tko na kraju računa na pobjedu.

TSMC, tvornica koja izrađuje najnaprednije čipove za gotovo sve ostale, povećao je prihod 33,7 posto i zadržao maržu preko 60 posto, uz prve prihode od proizvodnje na dva nanometra. Samsung je dobit podigao 56 posto, ponajviše zahvaljujući brzoj memoriji bez koje ni najjači čip ne vrijedi ništa. Ta memorija, donedavno jeftina roba čija je cijena padala i rasla u ciklusima, danas je strateški dio infrastrukture za koji se čeka u redu.

Iz džepa u automobil

Ne moraju svi proizvoditi za podatkovne centre, neki rade za potrošačko tržište elektronike. Qualcomm, tvrtka poznata po čipovima za mobitele, prijavio je pad prihoda od mobilnog dijela za 20 posto, na 5,1 milijardu dolara. Istovremeno je njegov automobilski posao skočio 61 posto, na 1,6 milijardi.

Poruka je već odavna napisana a zidu, mobiteli su postali kategorija sporog ili nikakvog rasta u kojoj se malo toga mijenja iz godine u godinu, pa porast sada dolazi iz automobila, industrijskih robota i uređaja koji obradu rade lokalno. Pametni telefon više nije poslovno mjesto gdje se nešto događa, taj fokus preselio u vozila i tvornice.

Onaj ‌koji ‌je ‌ostao po strani

U ovu priču Apple ulazi kao svojevrsno naličje svega što se posljednjih godina događalo. Dok su drugi bez treptaja sipali stotine milijardi u umjetnu inteligenciju, Apple je stajao malo sa strane. Tržište mu je to čak upisalo u plus, gledalo ga je kao mirniju luku, daleko od utrke u kojoj se troši kao da sutra ne postoji. Dionica je ove godine narasla 23 posto, kompanija se vratila na vrh kao najvrjednija na svijetu, preskočila Nvidiju i opet se primaknula granici od pet bilijuna dolara. Pa ipak, onda dolazi preokret.

Apple je upravo prijavio najbolje travanjsko-lipanjsko tromjesečje u svojoj povijesti, 109,4 milijarde dolara prihoda i rast od 16 posto. I baš nakon takvih brojki, dionica je skliznula 7 posto. U jednom jedinom danu tržišna vrijednost se stanjila za 358 milijardi dolara, otprilike kao da je nestao cijeli Netflix.

Nije problem bilo ono što je iza njih, nego ono što dolazi: za tekuće tromjesečje Apple prognozira rast od 9 do 11 posto, ispod očekivanih 12. Razlog su manjak čipova i memorije. Ona ista brza memorija na kojoj Samsung bilježi rekordnu dobit, Appleu je postala uteg. Zbog nestašice je prošlog mjeseca morao dignuti cijene Macova i iPada, a rokovi čekanja za Mac mini i Mac Studio dodatno su se razvukli. Ispod te uredno složene rekordne brojke vide se još dvije pukotine.

Kina, koja je godinama bila motor rasta, donijela je 18,8 milijardi dolara, manje nego što se očekivalo. A i zarada po dionici izgleda ljepše nego što realno jest, u njoj je uračunat jednokratni povrat od carina, bez toga bi bila tek malo iznad procjena.

Najzanimljivije, izdvajanje za istraživanje i razvoj skočilo je 31 posto, na 11,7 milijardi dolara. Drugim riječima, i tvrtka koja je voljela naglašavati da ne trči tuđu utrku, tiho je posegnula dublje u džep. Tako se priča na kraju zatvara u krug. Apple sad plaća na dvije fronte, skuplje nabavlja dijelove kojih nema dovoljno, a istodobno sve više troši kako bi nadoknadio zaostatak u umjetnoj inteligenciji.

Sve to uskoro pada na leđa Johna Ternusa, koji 1. rujna preuzima kompaniju od Tima Cooka. Cook odlazi uz rečenicu da nikad nije bio optimističniji, lako je to reći kad račun ostaje nasljedniku.

Kako je taj rez između zarađivača i trošitelja izgledao na burzi, najbolje pokazuje tjedni učinak dionica takozvane Veličanstvene sedmorke: