Godina je 1986., hladni rat je u punom jeku, a Reaganova administracija u Pentagon slijeva milijarde dolara, dio i za proturaketnu obranu i špijunske satelite. Dvojica ljudi iz takozvanog "Programa B", tajne inicijative CIA-e za satelitsko izviđanje, Joe Romello i Jeff Harris, procijenili su da bi Jobsova nova tvrtka mogla isporučiti tehnologiju koja im treba. Nakon što su se najavili, Steve Jobs, koji je NeXT osnovao 1985., nakon što su ga izgurali iz Applea, nije bio previše iznenađen posjetom. Kupnjom Lucasfilmove grafičke divizije (kasnijeg Pixara) u veljači 1986. u ruke mu je došla i neočekivana tehnologija: Pixar je s obrambenom tvrtkom ESL radio računalo po mjeri za analitičare koji su čitali satelitske snimke. Kad se Jobs sastao s predsjednikom ESL-a Robertom Kohlerom, bivšim visokim dužnosnikom CIA-e, dvojica su, prema svjedočenju bivšeg ESL-ovca Garryja Fullera, odmah znala o čemu se radi. Kohler mu je objasnio da ono što NeXT radi za studente i profesore obavještajna zajednica radi iza zatvorenih vrata.

"Ne govorite mi ono što ne bih smio znati"

Kad se Romello kasnije s Jobsom vidio u New Yorku, nije mu točno rekao što CIA smjera, a Jobs to nije ni želio čuti. Bitno je bilo da je Romello htio kupiti 20.000 radnih stanica, i to iste godine, uz dvije modifikacije: brži Motorolin čip i posebnu Intelovu grafičku karticu. Te preinake, kako Romello pripovijeda, nisu radili ni Jobs ni NeXT. Obavljale su ih firme preko posrednika.

Istina je da je NeXT-u prodaja očajnički trebala. Jobsov perfekcionizam dizao je cijenu stanica izvan dohvata pojedinaca, a sveučilišta, kojima se Jobs nadao, nisu kupovala u velikom broju. Ostajao je uglavnom ugovor s CIA-om, za koji gotovo nitko nije znao. Da bi se umiješanost CIA-e prikrila, službeni kupac bila je NSA.

Bez posjetnica

Prema sjećanju Dan Lewina, kojeg je Jobs doveo iz Applea, u ured je navraćalo po nekoliko posjetitelja u grupi koji su izgledali kao agenti: iako su se predstavljali imenom, nisu imali posjetnice, samo su gledali demonstracije, kimali i odlazili bez riječi. CIA je dovela i tim iz Sun Microsystemsa da pomogne podići proizvodnju: sa stotinjak stanica u prvom mjesecu na 1.500, pa 5.000 mjesečno.

Vlastiti internet obavještajaca

Neoznačeni kamioni preuzimali su računala u ranu zoru i vozili ih u tvrtku-paravan CIA-e, gdje su ugrađivani modificirani čipovi i grafički procesori. Sklopljene jedinice išle su potom u trupove transportnih C-5 aviona do tajnih odredišta. Računala su završavala kod analitičara National Reconnaissance Officea (NRO), koji su na NeXT-ovim visokorezolucijskim ekranima čitali satelitske snimke: je li neka zemlja pomaknula vojsku ili gradi silos za rakete. NeXTcube je omogućavao i izradu brifinga s glasom, videom i anotacijama.

Ključno je bilo dijeljenje podataka preko obavještajnih mreža. World Wide Web je bio u povojima, no obavještajna zajednica je zahvaljujući NeXT-u dobila vlastiti funkcionalni internet. Tada su ga, kaže Romello, zvali "wide area network". Sirovi obavještajni podaci tako su gotovo u realnom vremenu stizali zapovjednicima na terenu, koji više nisu ovisili isključivo o izvještajima agencija. Najveća nenamjerna posljedica, prema Romellu, bila je upravo to: NeXT je uzdrmao dugogodišnju kulturu centralizirane obavještajne moći.

Kraj jedne, početak druge ere

NeXT je u špijunske agencije ušao točno kad im se mijenjala misija. Sovjetski Savez se raspao 1991., a prijetnje su postale drukčije: odmetnute države, uspon Kine, terorizam. Jobs, međutim, nije bio predodređen da u toj eri odigra dugu ulogu. Sredinom devedesetih Harrisu, tada šefu NRO-a, rekao je da će "redefinirati glazbenu industriju", što tada nitko nije razumio.

Apple je 1996. kupio NeXT, Jobs se vratio, a nekoliko godina kasnije preuzeo cijelu tvrtku i poveo je prema statusu najvrjednijeg brenda na svijetu te, kako je i obećao, redefinirao glazbu iPodom i iTunesom. DNK NeXT-ova operativnog sustava, NEXTSTEP-a, postao je temelj Appleovih proizvoda, od Maca do iPhonea.

Apple, za razliku od NeXT-a, nikada nije postao veliki vojni dobavljač. Kad je hladni rat završio, obrambena potrošnja i interesi Silicijske doline razišli su se, a veza je usahnula. Danas, dok Pentagon planira potrošiti više od bilijun i pol dolara i ulaže u umjetnu inteligenciju, Silicijska dolina tu vezu ponovno pokreće.

Najtrajniji učinak tog kratkog spoja Jobsa i nacionalne sigurnosti ipak je jednostavan: omogućio je najikoničnijem poduzetniku doline da se vrati u Apple. Kako kaže Dain Ehring, koji je iz obavještajnog svijeta 1990. prešao k Jobsu u NeXT, rad sa špijunskim agencijama dao je Jobsu dodatnih pet godina da ojača posao i dokaže tržištu da je ozbiljan poslovni vođa. Bez NRO-a, kaže, ne bi se vratio u Apple kao uspješan biznismen.

Tekst je prepričan prema članku Sharon Weinberger objavljenom u Wall Street Journalu 19. kolovoza 2026., koji je izvadak prilagođen iz njezine knjige "Valley of Death: How Big Tech Is Fueling the Future of War".