Apple je kod iPhonea 18 Pro i 18 Pro Maxa navodno napravio zanimljivu promjenu koja pogađa upravo njihove najskuplje konfiguracije. Dok modeli s 256 i 512 GB prostora za pohranu koriste TLC flash memoriju, izvedbe s 1 i 2 TB navodno su prešle na sporiju QLC memoriju. Do tog je otkrića došao Homolab, koji je u testiranju usporedio dva iPhonea 18 Pro Maxa, jedan s 512 GB i drugi s 1 TB prostora za pohranu. 

Glavna razlika između TLC-a i QLC-a je u količini podataka koja se pohranjuje u pojedinoj memorijskoj ćeliji. TLC pohranjuje tri bita po ćeliji, dok QLC pohranjuje četiri, što omogućuje veću gustoću i nižu cijenu po gigabajtu, ali uz slabije performanse. Kako bi ublažio taj nedostatak, Apple kod modela s QLC memorijom navodno koristi sustav predmemorije u nekoliko razina. Prvo se koristi brza SLC predmemorija, nakon čega podaci prelaze u sporiju TLC predmemoriju, a tek nakon njihova popunjavanja zapisivanje se obavlja izravno u QLC memoriju.

Homolab je na praznom uređaju izmjerio brzinu kontinuiranog zapisivanja do 3.000 MB/s dok se koristila SLC predmemorija. Nakon njezina popunjavanja brzina TLC predmemorije iznosila je 578 MB/s, dok je izravno zapisivanje u QLC memoriju palo na 79,4 MB/s, uz povremene padove na 25,6 MB/s.

Situacija postaje izraženija kada se prostor za pohranu počne popunjavati. Na praznom uređaju SLC predmemorija zauzima oko 250 GB, ali kada je iskorišteno 60 posto prostora za pohranu, njezina veličina navodno pada na samo 58 GB. Pri istoj popunjenosti Homolab je izmjerio 396 MB/s pri zapisivanju u TLC predmemoriju. Kada su se podaci počeli izravno zapisivati u QLC memoriju, brzina kontinuiranog zapisivanja pala je na svega 1,1 MB/s.

Razlike su zabilježene i pri nasumičnom čitanju podataka. Model iPhonea 18 Pro Max s 1 TB QLC memorije bio je 38 posto sporiji u testu nasumičnog čitanja 4K podataka od verzije s 512 GB TLC memorije kada je memorija obrađivala manji broj zahtjeva istodobno. S većim brojem istodobnih zahtjeva razlika se smanjila na 12 posto, ali je TLC model i dalje bio brži.

Iako ovi rezultati izgledaju poprilično značajno, treba imati na umu da je riječ o sintetičkim testovima koji ne moraju nužno odgovarati iskustvu u svakodnevnom korištenju. SLC i TLC predmemorija trebale bi osigurati visoke performanse pri većini uobičajenih zadataka, dok bi ograničenja QLC-a ponajprije mogla doći do izražaja pri dugotrajnom zapisivanju velikih količina podataka i na uređajima s većim dijelom popunjenog prostora.

Zanimljivo je i da je situacija kod prethodne generacije bila drugačija. iPhone 17 Pro i 17 Pro Max koristili su TLC memoriju i u konfiguracijama s 1 i 2 TB prostora za pohranu. Bilo kako bilo, ako se Homolabovi nalazi potvrde i na drugim primjercima, to bi značilo da kupci najskupljih konfiguracija iPhonea 18 Pro i Pro Maxa dobivaju veći kapacitet, ali uz potencijalno sporiju vrstu flash memorije.