Što novi Maksimir može naučiti od najmodernijih stadiona svijeta?

SoFi Stadium u Los Angelesu ima 27.000 LED svjetala ugrađenih u krov, pa ga najbolje vide putnici pri slijetanju na LAX, a ne navijači na tribinama. Zagreb je upao u istu zamku: o novom Maksimiru raspravlja se po obliku krova i silueti, iako se kvaliteta stadiona na kraju mjeri ondje gdje se igra - na travnjaku

Ivan Podnar subota, 26. rujna 2026. u 09:04
Olimpijski stadion u Berlina i SoFi u Los Angelesu 📷 Ivan Podnar
Olimpijski stadion u Berlina i SoFi u Los Angelesu Ivan Podnar

Novi Maksimir tek je dobio idejnu skicu, a Zagreb je već podijeljen oko toga je li to futuristički Maksimir ili ruglo. Rasprava se zasad svodi na izgled, a tehnički je najzanimljiviji jedan detalj iz obrazloženja žirija: stadion bi trebao spojiti armiranobetonske tribine i lagani čelični krov, što bi mu dalo karakter koji je istodobno sirov, robustan i lagan. Tribine su zamišljene kao niz lomljenih ploha koje nose krov. Beton, dakle, ostaje u igri, samo ne ondje gdje je nekad bio glavni.

Da krov na Maksimiru mora biti lagan, nije samo stvar estetike. Arhitekt Otto Barić, i sam sudionik natječaja, upozorio je na velike raspone: na novom stadionu u Kranjčevićevoj konzole su duge oko 20 metara, a na Maksimiru bi trebale dosegnuti oko 50 metara. Smatra da će autori imati zahtjevan posao usklađujući arhitektonsku zamisao sa statikom, tim više što je Zagreb seizmički osjetljivo područje pa konstrukcija mora zadovoljiti stroge sigurnosne kriterije. Barić upozorava i da bi upravo statički proračuni mogli promijeniti konačan izgled stadiona.

Što Zagreb može naučiti od stadiona koji su taj put već prošli? Odgovor počinje u tridesetima, kod betonskih ljuski, a završava kod kabela, membrana i krovova koji se vide iz aviona.

Zlatno doba betonskih ljuski

Tridesetih godina prošlog stoljeća beton je bio avangarda. Pier Luigi Nervi projektirao je firentinski stadion, danas Artemio Franchi, otvoren 1932. Tribina i konzolni krov od armiranog betona ondje djeluju kao jedinstvena nosiva cjelina, a sam krov bio je pionirska rebrasta konzolna ljuska. U Madridu je Eduardo Torroja izveo nadstrešnicu hipodroma Zarzuela, čija se betonska ljuska prepušta oko 13 metara. Za usporedbu, na Maksimiru se govori o konzolama gotovo četiri puta duljima.

Stadion Artemio Franchi 📷 Sailko, Wikimedia Commons
Stadion Artemio Franchi Sailko, Wikimedia Commons

Ta su djela i danas ikone inženjerstva, ali beton je težak, a svaki dodatni metar prepusta traži još više betona da nosi sebe.

Ugljični račun betona

Ekološki argument protiv betona nije estetski nego kemijski. Globalna proizvodnja cementa odgovorna je za oko 8 posto svjetskih emisija CO2. Cement čini tek 10 do 15 posto mase betona, ali nosi gotovo 80 posto njegovih emisija. Kad bi cementna industrija bila država, bila bi treći najveći emiter CO2, iza Kine i SAD-a. Moderni pristup zato se svodi na jednostavno pravilo: beton ostaje u tlu i tribinama, gdje je zbog mase i požarne otpornosti teško zamjenjiv, a krov postaje što lakši.

Kotač sa žbicama: kabeli umjesto mase

Najrašireniji odgovor na teške krovove posudio je logiku od bicikla. Kabeli-žbice zategnuti su između vanjskog tlačnog prstena i vlačnih prstenova na unutarnjem rubu krova, pa se krov uglavnom sam sidri i ne treba masivne konzole.

Najbolji dokaz da beton u krovu ima rok trajanja je Maracanã. Stadion se od 2009. modernizirao prema zahtjevima FIFA-e za Svjetsko prvenstvo 2014., prva utakmica pod novim krovom odigrana je 27. travnja 2013., a službeno otvorenje bilo je 2. lipnja iste godine utakmicom Brazila i Engleske. Analiza je pokazala da izvorni betonski konzolni krov više ne zadovoljava funkcionalno i da dugoročno nema dovoljnu sigurnost. Postojeći armiranobetonski stupovi zadržani su kao oslonac, a na njih je postavljen kotač sa žbicama: oko 2.900 tona čelika i 1.000 tona kabela i lijevanih dijelova, 46.700 četvornih metara membrane te fotonaponski sustav od 330 kW vršne snage.

Maracanã 📷 Arne Müseler, Wikimedia Commons
Maracanã Arne Müseler, Wikimedia Commons

Isti je princip bio polazište za Bernabéu, gdje je unutarnji vlačni prsten preko 44 radijalna kabela povezan s vanjskim tlačnim prstenom. U Vancouveru sličan krov nosi snježna opterećenja do 200 kilograma po četvornom metru, što je važna poruka za svaki grad koji se boji da lagano znači krhko.

Metropolitano: krov kao nosač za ekran

Madridski stadion Atlética, otvoren 2017., klasičan je hibrid. Nastao je oko La Peinete, polugotovog atletskog stadiona iz 1994. za propalu madridsku olimpijsku kandidaturu, koji su isti arhitekti, Cruz y Ortiz, zaokružili u cjelovitu nogometnu zdjelu. I ovdje krov radi po principu kotača, s dvostrukim prstenovima i radijalnim kabelima. Membranu čini 720 panela od PTFE-a ukupne težine 92 tone, a krov štiti 96 posto gledatelja.

Madridski stadion Atlética, Metropolitano 📷 Fernando Pascullo, Wikimedia Commons
Madridski stadion Atlética, Metropolitano Fernando Pascullo, Wikimedia Commons

Kao što smo pisali u Mreži, unutarnji prsten krova danas nosi LG-jev Sky Ribbon, 360-stupanjski LED ekran od gotovo 2.000 četvornih metara, opsega 404 metra i visine gotovo pet metara. Atlético je bio prvi klub na svijetu s takvim rješenjem, a Telefónica je instalaciju izvela bez mijenjanja izvorne strukture stadiona. Lagani krov više nije samo zaštita od kiše nego i nosač medijske infrastrukture.

Nu Stadium: kotač stiže u Ameriku

Inter Miami otvorio je 4. travnja 2026. novi stadion kapaciteta 26.700 mjesta, s prvim krovom po principu kotača sa žbicama na nekom američkom stadionu. Žbice ovdje čine radijalni kabeli i konzolne grede, a rezultat je oko 30.000 četvornih metara neprekinute nadstrešnice nad tribinama i vanjskim šetalištem.

Nu Staton, Inter Miami 📷 Cuban Boy, Wikimedia Commons
Nu Staton, Inter Miami Cuban Boy, Wikimedia Commons

Montaža je bila demonstracija nove gradnje: podignuto je više od 1.400 tona kabela i spojnica pomoću 96 sinkroniziranih hidrauličkih dizalica, a mreža potom nosi još više od 1.300 tona čelika i gotovo 30.000 četvornih metara PTFE i ETFE membrana. Izvođač tvrdi da se u Sjevernoj Americi nikad dosad nisu u tolikom opsegu spojili kabelske mreže, PTFE i ETFE. Ironija je da Miami, grad vrućine i pljuskova, tek sada dobiva europski tip krova koji američki stadioni, kako smo pisali u srpnju, uglavnom izbjegavaju.

Membrane: teflon, ETFE i krov koji se sam pere

Klasična membrana je tkanina od staklenih vlakana presvučena PTFE-om (teflonom), kakva pokriva Maracanã i Metropolitano. Novija generacija dodaje fotokatalitički sloj titanijeva dioksida, prvi put korišten na AT&T Stadiumu: pod UV svjetlom razgrađuje organsku prljavštinu koju zatim ispere kiša, a čišći i bjelji krov dulje reflektira sunce i smanjuje potrebu za hlađenjem. Neke verzije razgrađuju i dušikove okside iz ispušnih plinova.

Pravu zvijezdu, ETFE, čitatelji Buga već poznaju jer smo o stadionima i njihovim krovovima već pisali tijekom Svjtskog nogomentnog prvenstva. Dvoslojni ETFE jastuk teži oko 0,7 kg po četvornom metru, dok jedan sloj stakla debljine 6 mm teži 15 kg. Uštede se prenose niz cijelu konstrukciju: lakši jastuci znače lakšu rešetku, tanje stupove i manje temelje, pa stadion projektiran oko ETFE-a može trebati znatno manje čelika i betona od ostakljene verzije. Vijek trajanja ETFE krova može premašiti 30 godina, a folija se na kraju može reciklirati.

SoFi: najveći televizor gleda se iz aviona

Najekstremniju primjenu ETFE-a ima SoFi Stadium, otvoren u rujnu 2020. Krov od jednoslojnog ETFE-a sastoji se od 302 segmenta i pokriva 75.000 četvornih metara, a nosi ga dvostruka kabelska mreža, najveća takva na svijetu. Oko 65 posto membrane prekriveno je reflektirajućim točkastim uzorkom, a 35 posto je prozirno. Od 302 panela njih 46 može se otvarati, pa krov služi i kao ventilacija.

Najneobičniji detalj je iznad glava gledatelja: u krov je ugrađeno 27.000 LED „pločica" koje prikazuju slike i video vidljive iz aviona koji slijeću na obližnji LAX. Sustav je skriven od pogleda gledatelja, pa krov iznutra ostaje proziran. Stadion koji nije dobio finale Svjetskog prvenstva tako je svaki dan domaćin najgledanijeg ekrana u zračnom prometu Kalifornije.

Drvo: najstariji materijal kao najnoviji trend

Najradikalniji eko-odgovor dolazi iz Engleske. Zaha Hadid Architects za Forest Green Rovers projektirali su stadion koji bi bio prvi nogometni stadion gotovo potpuno od drva iz održivih izvora, uključujući konstrukciju, konzole krova i oplatu, elemente koji su drugdje od betona ili čelika. Izabran je na natječaju 2016., a građevinsku dozvolu dobio je tek u prosincu 2019., pa zasad više služi kao dokaz koncepta nego kao gotova zgrada.

Forest Green Rovers  📷 Zaha Hadid Architects
Forest Green Rovers Zaha Hadid Architects

Krov kao elektrana i spremnik vode

Amsterdamska Johan Cruijff Arena ima 4.200 solarnih panela na krovu, a energija se sprema u sustav sastavljen od ekvivalenta 148 baterija Nissana Leafa, novih i rabljenih. Sustav služi kao rezervno napajanje umjesto dizelskih generatora i ublažava vršna opterećenja mreže tijekom koncerata.

Johan Cruijff Arena  📷 Alf van Beem, Wikimedia Commons
Johan Cruijff Arena Alf van Beem, Wikimedia Commons

U Atlanti krov Mercedes-Benz Stadiuma skuplja kišu: voda odlazi u nadzemnu cisternu od 680.000 galona, oko 2,6 milijuna litara, i koristi se za mehaničke sustave i navodnjavanje. Stadion je prvi profesionalni sportski objekt u SAD-u s LEED Platinum certifikatom.

Kvaka u plastici

ETFE i PTFE su fluoropolimeri, pa spadaju u široku obitelj PFAS-a, takozvanih vječnih kemikalija. Revidirani prijedlog EU-ove restrikcije PFAS-a povećao je broj izuzeća s 26 na 74, a za fluoropolimere uvedena je posebna opcija koja dopušta nastavak uporabe uz mjere smanjenja emisija. Krovovi zasad nisu na udaru, ali materijal koji se prodaje kao ekološki izbor trenutačno je u Bruxellesu na uvjetnoj slobodi.

Svjetlo za travu: najvažnija zadaća krova

Krov štiti navijače od kiše, i to je razlog zbog kojeg ga navijači traže. Za sam stadion važnija je druga, manje vidljiva zadaća: travnjak je jedini živi dio građevine i treba mu svjetlo. Klasični puni krovovi bacaju sjenu na dijelove terena, a trava u sjeni sporije raste, slabije se oporavlja i lakše propada.

Tu prozirni krovovi mijenjaju pravila. Za drveni stadion Forest Green Roversa ZHA izričito navode da prozirna membrana na krovu pomaže rastu trave i smanjuje oštre sjene za igrače i gledatelje. ETFE na SoFiju smanjuje zagrijavanje od sunca, a istodobno puni stadion prirodnim svjetlom. Na renderima se krov vidi kao silueta, ali njegov najvažniji posao obavlja se na visini od nekoliko centimetara iznad tla.

Što to znači za Maksimir

Na papiru je novi Maksimir usklađen s trendom: beton u tribinama i nosivim plohama, lagani čelik iznad. Žiri pozdravlja i ponavljanje i predgotovljene konstrukcijske elemente. Hoće li krov dobiti ETFE, fotokatalitičku membranu, solarne panele ili LED prsten po madridskom uzoru, odlučit će tek idejni i glavni projekt, a konzole od 50 metara u potresnom području pobrinut će se da statika ima posljednju riječ.

Najveći rizik ipak nije materijal. Maksimir je već imao projekt Kincla i Filipovića zaustavljen 1999., Njirićev Plavi vulkan iz 2008. i Barićev koncept iz 2021. Nijedan nije dobio krov, ni betonski ni membranski.

Izvori: Bug.hr (srpanj i rujan 2026.), Mreža (studeni 2025.), tportal / HRT Radio Sljeme (rujan 2026.), Net.hr, schlaich bergermann partner, ArchDaily, Arquitectura Viva, FCC, HKS, StadiumDB, Wikipedia, Thornton Tomasetti, ETS (travanj 2026.), World Economic Forum, World Resources Institute, Zaha Hadid Architects, Johan Cruijff ArenA / Nissan, Kimley-Horn, Saint-Gobain / GlobalSpec, Designing Buildings Wiki, Healthy Europe (ožujak 2026.), Britannica.