Kad smo naletjeli na *Craft programe, preplavili su nas šok i nevjerica. Open-source programi, dostupni na sve tri veće desktop platforme (Windows, macOS, Linux), ali i na webu putem WebAssemblyja, koji izgledom dosta podsjećaju na izvornike od Adobea i Microsofta, s ciljem da im jednog dana budu dostojne zamjene? I to svi "kapnuli" tijekom desetak dana, uz konstantni i nagli razvoj?!

I nije riječ samo o klonu Photoshopa ili Worda. U pitanju su vibe-kodirani programi za koje na GitHubu za svakog pojedinog stoji opis "An open-source, clean-room reimplementation of naziv_programa, built in pure Rust." Implikacije ovog su vrlo duboke i potencijalno dalekosežne, toliko da bismo samo na račun tih implikacija mogli napisati još barem nekoliko članaka, bez da se uopće bavimo samim programima!

Programi se mogu preuzeti s ove stranice, gdje zasad za 7 klonova Adobeovih aplikacija postoje posebne podstranice posvećene baš njima (ostale valjda stižu uskoro), no ako želite biti sigurni da skidate najnoviju verziju konkretnog programa, posjetite ArtCraftovu stranicu na GitHubu, pa zavirite u svaki pojedini repozitorij, s desne strance kliknite na Releases pa potom pod Assets možete skinuti izvedbu programa za vaš operacijski sustav i procesorsku platformu.

Klonovi Adobeovog paketa aplikacija iz Creative Suitea:

Klonovi Microsoftovog Officea (ili 365 ili Copilot ili kako se već zove danas ili sutra):

Klonovi drugog softvera:

Dakle, riječ je mahom o programima za stvaranje (digitalnog) sadržaja, s naglaskom na kreativne djelatnosti, ali su pokrivene i stvari koje trebaju velikom broju ljudi, poput "uredskih" aplikacija. U današnje vrijeme gotovo svatko koristi neki od navedenih programa, ili barem tip nekog takvog programa.

ArtCraftovi programi su otvorenog kôda, s dvojnom MIT/Apache 2.0 licencom, dakle svatko ih može skinuti i koristiti, ali i kompajlirati ako to želi, te i modificirati, forkati.

Usput rečeno, nakon pisanja ovog članka, a prije objave, u međuvremenu se pojavio i ArtCraft Launcher - aplikacija koja nudi jednostavno skidanje i nadogradnju svih ArtCraftovih aplikacija, pa i pokretanje, čime vam drastično olakšava cijeli taj proces, u odnosu na ručno skidanje, instaliranje i praćenje ima li nadogradnji.

Tko je "kriv"?

Iza cijelog ovog projekta stoji ArtCraft, tvrtka osnovana prije otprilike samo godinu dana, a njihov istoimeni softverski proizvod (platforma), ArtCraft, zamišljen je kao studio za generativnu umjetnu inteligenciju - omogućuje izradu, kombiniranje i uređivanje slika, videa i 3D scena uz različite generativne modele.

A iza ArtCrafta stoji osnivač Brandon Thomas, koji vam zasigurno nije poznat, sa svojim timom. Riječ je o developeru s 15 godina profesionalnog iskustva, uključujući radu na financijskim sustavima koji obrađuju milijarde dolara transakcija dnevno te na industrijskoj robotici.

Dakle, iako su programi izrađeni uz pomoću AI alata (najviše Anthropicovih modela, pogotovo Claude Opus 5.5, iako su korišteni i neki drugi) nikako nije riječ o početniku. Da ne bi pomislili da praktički svatko može davati upute AI chatbotu, a ovaj će mu izgenerirati izvorni kôd za novi fotošop.

Thomas je krenuo u ovu avanturu revoltiran višestrukim negativnim osobnim iskustvima s Adobeovom problematičnom praksom naplate naknada za prijevremeni raskid pretplate na Creative Cloud. A projekt razvoja alternativa financira se iz prodaje tokena za ArtCraftove vizualnih AI modela i IDE-a.

Jesu li ovi klonovi legalni?

Načelno, na ovo pitanje odgovor može dati samo sud, u slučaju da tvrtke poput Adobea ili Microsofta tuže ArtCraft. No iz svega viđenog, teško je reći da rade išta ilegalno. Naime, kažu da je softver razvijan kao clean-room reimplementacija. Ako su se toga doista držali, to bi onda značilo da su na razvoju radile dvije odvojene skupine developera.

Jedna skupina je analizirala originalni program (njegovo ponašanje, ulazne i izlazne podatke, formate datoteka, API-je i druge funkcionalnosti) i onda na temelju toga izradila specifikaciju. Druga skupina developera je onda po toj specifikaciji krenula u razvoj svog softvera (klona, reimplementacije, "inspired by"). Ključno je da druga skupina nema pristup izvornom kôdu originalnog programa niti drugim zaštićenim implementacijskim detaljima.

Ako su to odradili kako treba, nitko ih za to ne može tužiti. Eventualno bi možda moglo biti problema sa samim sučeljem ili možda nekim načinima rada, u smislu da bi to dovodilo nekog u zabludu da koristi originalni program. No, ako zbog istog razloga nisu tuženi on-line servisi ili programi koji nalikuju Photoshopu, zašto bi predmet tužbe onda bio ArtCraftov program? A PhotoCraft nema Adobeov branding pa da mogu tužiti ArtCraft na temelju toga.

Uglavnom, vrijeme će pokazati, no malo je vjerojatno da tvrtke poput Adobea ili Microsofta mogu uspješno tužiti ArtCraft. Čak i da imaju neke konkretne prigovore, ArtCraft može redizajnirati problematične dijelove sučelja ili workflowa i time ukloniti moguće prigovore.

Vibe-kodiranje u Rustu?

Ako se upustite u eksperimentiranje s ArtCraftovim programima, mogle bi vas iznenaditi relativno male izvršne datoteke, munjevito pokretanje i responzivnost programa, odnosno sučelja. Jedan od razloga za to jest činjenica da dobar dio funkcionalnosti originalnih programa još nije implementiran. Ali glavni razlog vjerojatno leži drugdje.

Svi ti Adobeovi i Microsofovi programi nastajali su desetljećima. Nije da su developeri od samog početka znali što sve trebaju implementirati i koji je najbolji način za to, nego su programi kroz godine i godine razvoja dobivali nove funkcionalnosti, a to je za sobom povlačilo "nadogradnje", krpanja, svašta. Programi su postajali sve složeniji i složeniji, trebalo je raditi posebne stvari za nove funkcionalnosti i tako je nastao kôd u kojem se teško snaći, a kojeg je još teže vratiti u idealno stanje.

Za to zapravo ni ne moramo gledati komercijalne programe. Pogledajmo samo LibreOffice, koji je nastao iz OpenOffice.org-a, koji se pak razvio na temelju otvaranja izvornog kôda StarOfficea, te još uvijek vuče određeni dio kôda i arhitekture iz StarOfficea! Posljedice toga su način rada koji odudara od Microsoftova Officea, a i nekih drugih modernih programa, te veliki problemi sa sučeljem - njegovom dosljednošću, funkcionalnošću, pa i izgledom (između ostalog, LibreOffice ima valjda uvjerljivo najlošije tabove ili vrpce među uredskim paketima).

To bi zapravo potpadalo pod nešto što se naziva technical debt - tehnički dug. To se odnosi na posljedice ranijih odluka u razvoju softvera koje danas otežavaju njegovo održavanje, modernizaciju ili daljnji razvoj. U slučaju LibreOfficea, dio tog duga seže još u 90-e godine prošlog stoljeća! Zbog toga, teško je tu zamisliti neki značajan napredak. U osnovi bi trebalo na jedno mjesto skupiti sva znanja i iskustva na kojima počiva LibreOffice i onda napisati program istog tipa od nule!

No, u ovom stupnju razvoja to nikome neće pasti na pamet. Osim nekom luđaku koji se zainatio Adobeu, te koji ni neće softver sam pisati od nule, nego će to za njega raditi AI agenti! Znači, prilikom pisanja softvera od nule nema nadogradnji na nadogradnje na nadogradnje za neke posebne slučajeve na... Nego se u startu zna što se sve mora implementirati i odmah se odluči na koji je način to najbolje učiniti, i to tako da se mogu implementirati sve tražene funkcije. Umjesto konstantnog krpanja, u startu se napravi onako kako to treba biti.

Drugi važan aspekt cijele priče je razvoj u Rustu. Za one koji nisu upoznati s tim programskim jezikom, riječ je o relativno novom, modernom programskom jeziku, koji je čak i mnogim iskusnih programerima problematičan zbog nekih novih rješenja, poput borrow checkera. Rust je nastao s ciljem da se što je više moguće spriječe pogreške u upravljanju memorijom, poput pristupanja memoriji koja je već oslobođena (use-after-free) ili pisanja izvan granica dodijeljenog memorijskog prostora (buffer overflow). To je iznimno važno za sigurnost (napadači nerijetko iskorištavaju upravo takve bugove), ali i stabilnost programa.

Poanta Rusta je u tome da njegov kompajler već prilikom prevođenja izvornog kôda može prepoznati mnoge takve potencijalno opasne situacije i jednostavno odbiti kompajlirati problematičan kôd! Dakle, već u startu u pravilu dobijete stabilniji i sigurniji program - Rust vas jednostavno prisili na to!

No, tu su i druge stvari! Rust je već u startu prilično multiplatformski programski jezik. Većina kôda napisanog u Rustu, ako ne koristi funkcionalnosti specifične za pojedini operacijski sustav, može se bez promjena ili uz minimalne prilagodbe kompajlirati za popularne OS-ove (Windows, macOS, Linux).

I ne samo to! Jedan od velikih izazova pri razvoju multiplatformskih aplikacija jest GUI - grafičko korisničko sučelje. Postoji hrpa GUI toolkitova (biblioteka s gotovim grafičkim komponentama), od kojih su neki vezani uglavnom uz jednu platformu, dok drugi podržavaju više platformi, ali se izgled i ponašanje njihovih sučelja mogu razlikovati od jednog operacijskog sustava do drugog.

Uzmimo za primjer TMOG, novu alternativu za Task Manager, negdašnjeg Microsoftovog programera Davea Plummera, koji je za TMOG za svaku platformu odabrao nativno sučelje radi bolje integracije sa samim OS-om. Nativno, kažeš? Sjetimo se Microsofta i izbornika Start kod Windowsa 11, u koji je Microsoft ugurao WebView! Uglavnom, za TMOG kod Windowsa koristio je Win32 API (dakle, nije ni koristio nikakav toolkit!) u kombinaciji s C++-om, za Linux je koristio Qt 6 widgete (u kombinaciji s C++-om), a za macOS AppKit (u kombinaciji sa Swiftom).

Za razliku od takvih mučenja, kod Rusta možete jednostavno odabrati neki multiplatformski GUI toolkit i koristiti ga na svim podržanim platformama. Provjerili smo nekoliko ArtCraftovih repozitorija i uočili da se koristi egui, koji ni ne koristi standardne nativne kontrole Windowsa, macOS-a ili Linuxa, nego sam iscrtava elemente sučelja. To efektivno znači da će sučelje na svim OS-ovima izgledati manje-više isto. No, tu je i ključna stvar - isti Rustov kôd koji koristi taj toolkit može se kompajlirati za sve te popularne operacijske sustave, uglavnom bez potrebe za prilagodbama za svaku platformu!

Posljedica svega toga? Jedinstvena programska baza (codebase) za svaku od ArtCraftovih aplikacija, koje onda rade na tri najpopularnije desktop platforme (pa čak i u web-okruženju, putem WebAssemblyja!) te imaju konzistentno korisničko sučelje. Napišeš jednom i koristiš svugdje! Nešto što je svojedobno trebao biti jedan od glavnih aduta Jave, no postoji bitna razlika: Rust se kompajlira izravno u nativni strojni kôd, bez potrebe za virtualnim strojem i garbage collectorom. Time se omogućuju predvidljive performanse, učinkovito korištenje memorije i vrlo brz odziv aplikacija.

Što to znači za komercijalni softver?

Adobe je pokrenuo trend koji većina korisnika koji koriste njihove programe, a i druge programe koji im trebaju za obavljanje posla - mrzi. Ili u najmanju ruku ne voli. A to su pretplate. Iako vam tvrtke pokušavaju prodati priču da s pretplatama primarno financirate razvoj softvera, napredak softvera otkad su uvedene naizgled pobija tu tezu. Korisnici su očekivali česte nadogradnje, rješavanje bugova, nove funkcionalnosti, no stvarne novotarije su dolazile na kapaljku, a plaćanjima nikad kraja! Višestruko su preplatili praktički isti softver kojeg bi prije pretplata kupili jednom i onda koristili niz godina. A najveći problem je u tome što prestankom plaćanja pretplate izgubite pristup svojim projektima!

ArtCraftov softver vraća kontrolu na stranu potrošača, kupca, ili samo korisnika. Jer vlasnik njihovog softvera u osnovi nije nitko, ili svi. Svi ga možemo koristiti kao da je naš. Kad bi ArtCraft zatvorio repozitorije na GitHubu za svoje programe, bilo tko mogao bi otvoriti nove repozitorije s istim programima i omogućiti zajednici da bez ArtCrafta nastavi njihov razvoj! A ono što ste napravili tim programima moći ćete otvoriti dokle god možete pokrenuti te programe. Time vi efektivno postajete vlasnici tog softvera kojeg instalirate na svoje računalo. Dakle, nije stvar samo u cijeni softvera. Nego u kontroli nad softverom.

No, neće biti pogođen samo komercijalni softver. Ako se WordCraft i GridCraft funkcionalnostima značajno približe Wordu i Excelu, kakvog smisla ima postojanje LibreOfficea, kojeg bi ionako trebalo napisati od nule da bi bio "kak' spada"? Da ne govorimo o OnlyOfficeu ili Collabora Officeu, koji su u biti web-aplikacije zapakirane u desktop paket.

Još jedna stvar - sve ArtCraftove aplikacije u startu su rađene tako da se njima može upravljati putem AI agenata, kroz naredbenu liniju (CLI), putem JSON upravljačkog kanala te pomoću MCP servera, dakle dolaze pripremljene za automatizaciju i AI agente.

Što to znači za Linux?

U ranim reakcijama na ArtCraftov softver premalen je naglasak stavljen na "posljedice" koje bi taj softver mogao imati na odnos snaga popularnih desktop OS-ova. A rekao bih da je upravo to najvažniji aspekt ovog softvera! Jer je korisnicima veliki kamen spoticaja za prelazak na Linux upravo to što ne postoje Linux verzije nekih programa koje inače koriste, a bez kojih ne mogu. A najćešće spominjani takvi programi upravo su Adobeovi i Microsoftovi programi! Upravo oni čiji se besplatni, multiplatformski klonovi sad strelovitom brzinom razvijaju!

Temu broja siječanjskog Buga posvetili smo Linuxu (Prelazak na Linux - S konja na magarca, ili obratno?). Završio sam je rečenicom "2026. godina konačno bi mogla biti godina Linuxa...". Nisam pritom mislio na to da će u 2026. Linux prestići Windowse, nego da bi 2026. godina mogla biti prijelomna godina kojoj će se ukloniti prepreke da Linux u dogledno vrijeme prestigne Windowse.

Nakon povećanog zanimanja javnosti za Linux, upravo ArtCraftov softver mogao bi biti razlog zbog kojeg će 2026. godina biti godina Linuxa! Opet, ne zato jer će to 31.12.2026. Linux prestići Windowse, nego zato što do kraja godine, ako ArtCraftov softver dosegne doista uporabljivu razinu i može konkurirati Adobeovom i Microsoftovom softveru - za velik broj ljudi, ako i većinu, više neće postojati realne prepreke za prelazak na Linux. Upravo bi ArtCraftov softver mogao biti ne samo Adobeov krvnik, nego i Windowsov!

Dolaze nam jako uzbudljiva vremena! Uskoro bismo mogli imati softver za stvarnu digitalnu suverenost - besplatni, open-source operacijski sustavi temeljeni na Linuxu te besplatni, open-source kreativni i uredski softver sa sučeljem i funkcionalnosti na koje su navikli korisnici Windowsa, uz hrpu drugog open-source softvera.

Probati ili ne?

U ovom tekstu vrlo malo smo pisali o samim ArtCraftovim programima. Razlog je što još nisu postigli zacrtanu razinu funkcionalnosti (iako su neki od njih već sad zapravo solidno upotrebljivi). Programi verzijski trenutno nose oznake od 0.3.0 do 0.7.0 (zapravo, nakon što je ovaj članak napisan, a prije objave, raspon verzija je od 0.4.0 do 0.8.0 - svi programi su dobili ažuriranje). S konkretnim osvrtom pričekat ćemo barem inačice 1.0. S obzirom na brzinu razvoja, čini se da nećemo dugo morati čekati. Ako vas koji konkretni program zanima, možete ga isprobati. Više vrijedi isprobati klonove Adobeovih programa, dok su klonovi Microsoftovih tek u verziji 0.3.0 i dosta nezgrapni.

Vaš autor isprobao je više ArtCraftovih programa pod Linuxom (Fedora KDE) i rade, ali još nedostaju mnoge funkcionalnosti. Na ovom stupnju razvoja to je očekivano. Od isprobanih programa klon Adobe Premierea jednom ili dvaput nam se srušio (obrada videa vrlo je zahtjevan zadatak, tako da to nije čudno i nismo mu to zamjerili u tako ranoj verziji), dok se klon Worda na našem računalu zablokira kad pokušate otvoriti padajuću listu s fontovima, što kod klona Excela prolazi bez problema.

U svakom slučaju, ArtCraftov softver je nešto što ćemo aktivno pratiti, i što bi moglo imati vrlo značajne posljedice na razvoj softvera općenito, na poslovanje tvrtki koje se primarno bave razvojem ili iznajmljivanjem softvera, ali i na raspored snaga na tržištu operacijskih sustava.

Članak ne možemo završiti a da ne uočimo jednu ironičnu stvar - u lipnju 2024. Adobe se našao usred velikog skandala nakon što je u uvjete korištenja svojih usluga ubacio odredbe koje su mnogi protumačili kao pokušaj da si osigura pravo na korištenje radova svojih korisnika za treniranje vlastitih AI sustava. Tek nakon žestoke pobune korisnika Adobe je zanijekao da namjerava koristiti njihove radove u tu svrhu te je naposljetku izmijenio sporne odredbe. A sada bi Adobe mogao postati žrtva jednog drugog AI sustava - onoga koji se koristi za razvoj softvera!