Kasna je jesen i vrhunac žetve riže, inekari. Cesta je uska, s obje strane polja, pješačimo do farme wasabija, prva kuća je stotinjak metara dalje, a na raskršću svijetli automat. Dva reda limenki, gornji s plavom oznakom (hladno), donji s crvenom (toplo). Nitko ga ne čuva, nema kamere koja bi nekoga plašila, a unutra je kasa s kovanicama i stotinjak pića. Prvo što pada na pamet: kod nas bi takav ormar preživio vikend, možda dva. U Japanu stoji i nitko ga ne udara ni uništava.

Svih automata, računajući one za karte, mjenjačnice i kupone, ima oko 3,9 milijuna, a samo onih za bezalkoholna pića krajem 2025. bilo je 1,95 milijuna. To je otprilike jedan aparat za piće na šezdesetak stanovnika.

Priča je počela u Shimonosekiju, tamo gdje smo jeli smrtonosnu ribu fugu, gdje je stolar Tawaraya Koshichi 1888. napravio automat za duhan. Masovni su postali tek 1967., kad je srebrnu kovanicu od 100 jena zamijenila niklena i jedno piće postalo jedna kovanica.

Toplo i hladno iz istog ormara

Strance prvo začudi da isti stroj daje ledeni čaj i vruću kavu u limenci. Tvrtka Pokka uvela je sedamdesetih automat s odvojenim komorama, a današnji modeli toplinskom pumpom otpadnu toplinu iz hladnog dijela koriste za grijanje toplog. Ujesen proizvođač jednostavno prebaci dio redova s plave na crvenu oznaku. Konzervirana kava, koju Japanci piju više od bilo koga, bez tog izuma ne bi postala nacionalno piće.

Tko ih puni

Automat prodaje sam, ali ne puni se sam. Iza svakog stoji „route man“, vozač koji kombijem obilazi rutu, vadi kovanice, slaže limenke i prazni koš za ambalažu pokraj aparata. Taj sustav postoji od početka: proizvođači pića osnovali su vlastite operaterske tvrtke koje održavaju strojeve, a vlasnik zemljišta, bio to dućan, parkiralište ili seljak uz cestu, dobiva postotak od prometa. Zato se isplati i automat usred ničega: tu su prostor i struja a netko će već proći.

Ipak ima problema. Japanu nedostaje vozača, a mnogi automati, posebno na selu, i dalje nemaju daljinsko praćenje zaliha, pa vozač mora fizički doći da vidi što nedostaje. SoftBank je 2024. pokrenuo sustav Vendy koji umjetnom inteligencijom planira rute i bira koje automate obići prve.

Zašto ih nitko ne vandalizira

Odgovor nije u tehnologiji, iako su kućišta čelična, a mehanizmi za kovanice teški za provalu. Odgovor je u tome što krađa iz automata u Japanu jednostavno nije uobičajena. Automat pun novca na mračnoj seoskoj cesti zapravo je pokazatelj društvenog povjerenja i socijalnih normi. Drugdje vandalizam tjera aparate u zatvorene prostore, pod kamere i iza zaštitara. U Japanu stoje vani, a niske stope krađe i vandalizma navode se kao razlog zašto ih turisti doživljavaju kao simbol sigurnosti.

Ono čega u njima nema

Svi imaju jednu zajedničku manu: nigdje piva, sakea ni cigareta. Nije uvijek bilo tako. Devedesetih je Japan imao oko 170.000 automata za alkohol, a udruga trgovaca pićem odlučila je 1995. ukloniti one na otvorenom jer su ih maloljetnici koristili da kupe ono što im u dućanu nitko ne bi prodao. Do početka 2000-ih većina je nestala, a preživjeli su uglavnom u predvorjima hotela.

Cigarete su potrajale dulje. Godine 2008. uvedena je kartica taspo, beskontaktna iskaznica za punoljetne bez koje automat nije prodavao duhan. Pušači su zaključili da je lakše otići u konbini, mali dućan, nego vaditi karticu, pa je broj automata za cigarete s vrhunca od 630.000 pao na 170.000 do 2017. Taspo je ugašen 1. travnja 2026., ne zato što je netko odlučio da više ne treba, nego zato što se ugasila Docomova 3G mreža FOMA na kojoj su radili terminali. Preostali automati za duhan sada traže vozačku dozvolu ili osobnu iskaznicu.

Automat koji te gleda

Ironično, procjenu dobi automati su naučili davno, samo ne za alkohol. Godine 2010. JR East Water Business postavio je na stanici Shinagawa automat Acure s ekranom od 47 inča i kamerom koja procjenjuje spol i dob kupca, sa sedamdesetak posto točnosti. Muškarcu preporuči kavu u limenci, pedesetogodišnjaku zeleni čaj, ženi u dvadesetima nešto slađe, a sve to uz vremensku prognozu i doba dana. Tvrtka je tvrdila da takvi automati prodaju tri puta više od običnih. Isti ekran u katastrofi postaje oglasna ploča: kad se proglasi izvanredno stanje, automati se otključavaju i dijele piće besplatno, a nakon potresa 2011. tako je podijeljeno više od sto tisuća pića.

Raj se smanjuje

Broj automata za piće pao je 2025. ispod dva milijuna prvi put otkad se mjeri, oko 20 posto ispod vrhunca iz 2014. Snaga automata bila je u tome što prodaje po punoj preporučenoj cijeni, bez popusta. Kad je inflacija došla u zemlju koja ju je desetljećima zaboravila, upravo je ta puna cijena postala razlog zašto ljudi odlaze u supermarket, gdje je ista boca ponekad i nekoliko puta jeftinija. Konbini je 2024. pretekao automate kao kanal prodaje pića.

Preživljavanje se traži u novoj ponudi. Uniqlo je ovog ljeta postavio prve automate za suncobrane i sunčane naočale, Kirin uz piće izbacuje kapsulu s igračkom, Suntory tiska akrilne kartice s motivima koncerata i animea, a automati za smrznuti ramen, gyoze i lokalne specijalitete rastu dok oni za piće nestaju.