Silicijska dolina kladila se na Trumpa i izgubila

Kako to objašnjava čovjek koji je sve to gledao iznutra, s jedne od najviših funkcija u Meti

Ivan Podnar nedjelja, 15. studenog 2026. u 09:00
Nick Clegg 📷 Wikimedia Commons/BUG/AI
Nick Clegg Wikimedia Commons/BUG/AI

Kad su u siječnju 2025. šefovi najvećih tehnoloških tvrtki stali u red na Trumpovoj inauguraciji, izgledalo je kao savez za cijelo desetljeće. Nepune dvije godine kasnije, nakon izbora 3. studenoga, ostaje pitanje: kako su ljudi koji žive od predviđanja budućnosti tako krivo procijenili sadašnjost?

Odgovor pokušava dati netko tko je u svemu sudjelovao, i to ne s margine, nego s vrha. kao svojevrsni insider. Nick Clegg, bivši potpredsjednik britanske vlade i do početka 2025. šef globalnih poslova Mete, u svom eseju za The Atlantic zaključuje da je veliki zaokret Doline prema MAGA pokretu bio gotovo potpuni neuspjeh, i to mjereno ciljevima koje su si tehnološki šefovi sami zadali. Krivca ne traži u pojedincima, pa ni u svom bivšem šefu Marku Zuckerbergu. Traži ga - u krdu!

Od hipija do Mar-a-Laga

Kad je Clegg 2018. stigao u Kaliforniju, Silicijska dolina bila je lijevo orijentirana i sumnjičava prema Trumpu. Šest godina kasnije postala je jedan od njegovih najvažnijih oslonaca. Prema Cleggu, prekretnica je bila izborna noć 2024., koju je Elon Musk proveo u Mar-a-Lagu. Prizor najmoćnijeg čovjeka u industriji kako se tapša po leđima s Trumpovom pratnjom pokrenuo je sve ostale. Nitko nije želio ostati pred vratima dok konkurent sklapa dogovor s ljudima koji politiku vode kao trgovinu. Savez Doline i Bijele kuće službeno je sklopljen dva mjeseca kasnije, na inauguraciji.

Tri obećanja

Zaokret je javno opravdavan trima razlozima. Prvi je bio da će spoj Washingtona i Doline pomoći Americi u utrci s Kinom za prevlast u umjetnoj inteligenciji. Drugi je bio da će partnerstvo s vladom smiriti javnu zabrinutost zbog AI-ja i slomiti „woke“ otpor prema velikim tehnološkim tvrtkama. Treći je bio da će Trumpova naklonost zaštititi industriju od regulacije izvan SAD-a, prije svega od Europske unije.

Bilanca nakon dvije godine

Clegg zbraja poraze. Kina je, piše, u posljednjih 18 mjeseci smanjila zaostatak po većini mjerila, od performansi modela do razvoja čipova. Ponegdje je i prestigla Ameriku: brže objavljuje otvorene modele, ima održiviju energetsku strategiju i školuje više istraživača i inženjera.

Američki stav prema umjetnoj inteligenciji danas je, prema Cleggu, mnogo negativniji nego za Bidenove administracije i lošiji nego gotovo bilo gdje u svijetu. Industrija je, drugim riječima, izazvala upravo onaj otpor protiv kojeg se navodno udružila s vlašću.

Za Europu Clegg priznaje djelomičan uspjeh. Ministar trgovine Howard Lutnick postao je važan saveznik u borbi protiv odluka Bruxellesa. No raspoloženje protiv Big Techa i Amerike nikad nije bilo jače, a Kanada, Indija, Njemačka i Brazil danas žele manje onoga što Dolina proizvodi, ne više. Europa od koje je Dolina tražila manje regulacije sada traži manje Doline.

Ukupni rezultat, prema Cleggu: glavni suparnik ojačan, potpora kod kuće oslabljena, svjetska tržišta razljućena.

Račun s glasačkih listića

Izbori su Cleggovoj analizi dodali brojke. Demokrati od siječnja preuzimaju Zastupnički dom i Senat, a republikanci zadržavaju Bijelu kuću, što znači podijeljenu vlast do kraja Trumpova mandata.

Najskuplji pojedinačni ulog pripao je Musku. Nakon kratke svađe s Trumpom i poigravanja idejom vlastite stranke vratio se republikancima i u izbornom ciklusu dao više od 445 milijuna dolara, od čega 216 milijuna vlastitom America PAC-u. Najviše, više od 200 milijuna, uložio je u Teksas, gdje je republikanac Ken Paxton izgubio utrku za Senat. Demokrati su pobijedili i u Ohiju, Iowi i Maineu, gdje je Muskov PAC također trošio.

Još je slikovitiji slučaj Sherroda Browna. Kripto industrija izbacila ga je 2024. iz Senata kampanjom od oko 40 milijuna dolara i tu pobjedu predstavljala kao dokaz svoje političke snage. Ove su godine kripto PAC-ovi protiv njega potrošili više od 55 milijuna dolara. Brown se vraća u Senat.

Dobro su prošli i kandidati koji su se protivili gradnji podatkovnih centara, a u nizu lokalnih zajednica izglasana su ograničenja takvih projekata. Industrija je pritom trošila i na drugoj strani: grupe povezane s OpenAI-jem i Anthropicom uložile su desetke milijuna dolara, često jedna protiv druge. Dolina se u politici nije uspjela dogovoriti ni sama sa sobom.

Zašto su pogriješili?

Clegg navodi nekoliko šest razloga.

Prvi je strah od propuštanja: nitko nije htio ostati izvan šatora u kojem sjedi Musk, kolokvijalno, to je pravilo krda.

Drugi je osveta. Tehnološki šefovi smatrali su da se mediji, akademska zajednica i Bidenova administracija prema njima odnose nepravedno, a administracija ih je, piše Clegg, nespretno ocrnila umjesto da s njima radi na propisima. Ulazak u Trumpov tabor bio je prilika da se poravna rezultat.

Treći je nerazumijevanje politike. Uspješni ljudi, primjećuje Clegg, rado drže predavanja o područjima o kojima znaju, a politika im se čini lakom, samo kad bi ih spori političari poslušali.

Četvrti je logika hypea. Tijesnu pobjedu po broju glasova Dolina je protumačila kao mandat za radikalni program. Pobornici Brexita napravili su istu pogrešku s uskom većinom na referendumu, a danas većina Britanaca smatra Brexit velikom pogreškom.

Peti je vjera u njihalo koje se ne vraća. Odlučnost koja pomaže pri klađenju na tehnološke trendove u politici smeta razumijevanju dugoročnih promjena.

Šesti su „VC bros“, ulagači poput Marca Andreessena i Davida Sacksa. Uspjeh kripto kampanja 2024., u pitanju za koje većinu birača nije briga, shvatili su kao predložak po kojem cijela industrija može igrati za veće uloge.

Tko je Clegg da sudi

Clegg o ovome ne piše kao vanjski promatrač. U Meti je radio od 2018. do početka 2025., dakle i u razdoblju kad je zaokret počinjao. Sam piše da je u nekim tadašnjim raspravama sudjelovao, ali samo rubno, i da je odlazak iz Mete objavio nekoliko dana prije inauguracije, uz napomenu da to nije bilo posve nepovezano.

Danas radi u rizičnom kapitalu, i to je važno za jedan dio njegove argumentacije. Smatra da ulagači smiju trošiti novac na političke ciljeve kako god žele, jer sami ne grade tvrtke, nego samo ulažu u njih. Suzdržanost traži samo od šefova velikih platformi. Pritom među glavnim krivcima za zaokret navodi upravo ulagače, Andreessena i Sacksa. Pravilo koje predlaže tako izuzima struku u kojoj sada radi, iako je ta struka, prema njegovoj vlastitoj analizi, odigrala jednu od ključnih uloga.

Što sada

Demokrati najavljuju da će umjetna inteligencija i moć tehnoloških tvrtki biti među prioritetima novog Kongresa, a s većinom dolaze i istrage i saslušanja. Clegg upozorava na drugu opasnost: ciklus osvete koji bi bio loš za Dolinu, za inovacije i na kraju za same demokrate.

Njegov je savjet jednostavan. Tvrtke koje proizvode tehnologiju o kojoj svi ovisimo trebaju se maknuti iz stranačke politike, održavati otvorene odnose s kim god je na vlasti i prestati birati pobjednike.