Neobičan slučaj građanina Jensena H.
Osnivač Nvidije ostao je bez tvrtke zbog špijunaže koju nitko nije dokazao, šverca za koji nitko nije optužen i razloga koji uprava nikad nije izgovorila. Razlika između toga što o slučaju piše u službenim dokumentima, a što u "najuglednijim" svjetskim novinama, govori više od same afere.
Jensen H. je jednoga jutra ostao bez tvrtke koju je osnovao prije 33 godine, a da ga nitko nije optužio ni za što što bi moglo stati pred sud. Kafkin Josef K. do kraja Procesa nije saznao za što ga terete. Jensen H. saznao je mnogo, ali isključivo iz novina. Nijedan sud, tužitelj ni ministarstvo nije pod svojim imenom izgovorio ono što su New York Times, Financial Times i Wall Street Journal tjednima objavljivali na naslovnicama.
Odmah da raščistimo: ovo nije obrana Jensena Huanga. On nije sitni bankovni činovnik kojeg je zgazio birokratski stroj, nego jedan od najbogatijih ljudi na svijetu i istaknuti član tehnološke broligarhije koja je zadnjih godina sjedila za Trumpovim stolom. Huang je prema NYT-u bio gost na Mar-a-Lagu, a Nvidia je donirala najmanje 20 milijuna dolara za novu plesnu dvoranu Bijele kuće. Huang je lobirao protiv izvoznih ograničenja, odmahivao rukom na upozorenja o rizicima umjetne inteligencije i izgradio sustav u kojem Nvidia financira kupce da bi kupovali Nvidiju. To je kasta ljudi koja bi zapalila svijet kad bi se to isplatilo, a ponekad i bez toga, samo da se malo oraspolože gledajući vatricu kako gori. Ono, narodski ljudi koji uživaju u sitnim zadovoljstvima...
Tojest ne.
Huang je prevario suprugu i to je priznao. Ako je imao vezu s izravno podređenom zaposlenicom, u svakoj ozbiljnoj tvrtki to je dovoljan razlog za smjenu.
Ništa od toga, međutim, nije ono što nam je prodano. Prodana nam je priča o kineskoj špijunki, švercu čipova i ugroženoj nacionalnoj sigurnosti. Ta priča u službenim dokumentima ne postoji.
Optužba bez optužnice
Slučaj ima predigru. New York Times je 9. listopada 2025. pisao o Megaspeedu, singapurskoj tvrtki koja je u kratkom roku postala jedan od najvećih Nvidijinih kupaca u Aziji. Pitao je kupuje li Kina preko nje zabranjene čipove. U tekstu se usput spominje da se direktorica Megaspeeda Alice Wang (s Jensenom nisu u rodu – oba prezimena se mogu čitati i transkribirati i Wang, Wong i Huang, usput) družila s Nvidijinim šefom. Singapurska policija dan kasnije potvrdila je da istražuje Megaspeed zbog mogućih kršenja domaćih zakona. Zatim godinu dana gotovo ništa.
Priča eksplodira 29. listopada 2026., kad NYT objavljuje tekst Nvidia Chief Seen as Target of Chinese Spy Plot. Izvor su "ljudi upoznati s rezultatima američkog obavještajnog nadzora", koji su govorili pod uvjetom anonimnosti.
Dakle, klasični "izvori" zadnjih desetak godina – anonimni, ali "znaju dečki"… Ukratko, osobe od povjerenja.
Prema njima, američki dužnosnici zaključili su da je Alice Wang kineski obavještajni "asset" (s čime se slažemo jedino ako riječ dolazi kao izvedenica od engleske riječi za dio ženske anatomije…) i da je elektronički nadzor nad njom otkrio blisku vezu s Jensenom Huangom. Novinari dokaze nisu vidjeli jer su tajni. Imamo samo riječ neimenovanih ljudi o tome što piše u dokumentima koje nitko izvan službi ne smije pročitati.
Sljedećih tjedan dana priča se gradi kat po kat, uvijek na istom temelju. NYT 6. studenoga piše da je Alice Wang vrbovala kineska Služba državne sigurnosti (MSS). Financial Times 7. studenoga objavljuje da američka vlada vjeruje da je veza bila romantična. NYT 8. studenoga otkriva da je državni tajnik Marco Rubio još u proljeće napisao tajni memorandum o toj vezi, a 10. studenoga da je Trump o svemu bio obaviješten u predsjedničkom avionu na putu u Kinu. Svaki je od tih tekstova potpisan imenima novinara. Nijedan izvor u njima nema ime.
Washington Post je 13. studenoga dodao detalj koji je ostao bez puno odjeka: Rubijev memorandum navodno se temeljio na izvješću CIA-e koje je on prepričao "vlastitim, odlučnijim riječima". Dakle, čak i u priči koju su novine izgradile na anonimnim izvorima, ključni dokument nije izvorna procjena službe nego političarevo prepričavanje.
Huang je 8. studenoga zaposlenicima priznao nevjeru, ne navodeći s kim. Nvidijina uprava istog je dana objavila priopćenje u kojem pokreće neovisnu istragu, izričito u svjetlu nedavnih medijskih napisa. U istom priopćenju piše da uprava "nema razloga vjerovati da su nacionalna sigurnost ili Nvidijine tajne ugroženi" i da ima povjerenja u Jensena. Tri dana kasnije Jensena više nije bilo.
Singapur demantira, novine - ponavljaju
Wall Street Journal je 30. listopada otišao korak dalje od NYT-a. Napisao je da su vlasti u Singapuru i na Tajvanu zasebno istraživale veze Alice Wang s Kinom i da su je pratili nadzorni timovi.
Singapurska vlada reagirala je istog dana službenom izjavom: ni vlada ni njezini dužnosnici to nisu rekli, a takve istrage o Alice Wang nije bilo. Da ne bi bilo zabune, Singapur je uz izjavu objavio i WSJ-ov upit i vlastiti odgovor. U upitu WSJ tvrdi da je "doznao" kako singapurska obavještajna služba sumnjiči Alice Wang da je "asset" MSS-a (opet ta riječ…) i traži komentar "do ranog poslijepodneva". Singapurski odgovor glasi da istraga o Megaspeedu traje i da Singapur ne provodi tuđe izvozne kontrole. O Alice, špijunaži i Jensenu u njemu nema ni slova.
Dva tjedna kasnije singapursko Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je i ono što je o Alice Wang stvarno utvrđeno. Policija i carina od veljače 2025. istražuju Megaspeed i njegove čelne ljude zbog mogućih lažnih deklaracija pri kupnji servera. Alice Wang ispitana je u lipnju 2025., a policija joj je oduzela putovnicu. U veljači 2026. policija je u dogovoru s državnim odvjetništvom zaključila da nema dovoljno dokaza da je počinila ikakvo kazneno djelo. Dobila je strogo upozorenje i zabranu ponovnog ulaska u Singapur, jer je policiji svjesno dala netočne podatke o svojoj ulozi u tvrtki – nikakav zakon nije prekršen time jer se radi o policijskoj procjeni. Ministarstvo je naglasilo da je istraživana kao direktorica Megaspeeda, a ne zbog špijunaže. Dodalo je da je Singapur od američkih vlasti dobio tek ograničenu pomoć.
WSJ je 14. studenoga, unatoč svemu tome, ponovno objavio da singapurski dužnosnici sumnjaju da ju je vrbovala kineska obavještajna služba. Vlada te zemlje to je dvaput opovrgnula. Američke novine su tvrdnju svejedno ponovile pripisujući je "anonimnim izvorima".
Što Washington kaže?
Kad je 12. studenoga ministar pravosuđa Todd Blanche dobio pitanje koje je pretpostavljalo da je Alice Wang špijunka, odgovorio je da se pitanje temelji na nečemu što "nikad nije rekao i za što ne zna da je istina". Dodao je da Ministarstvo pravosuđa, on osobno ni ravnatelj FBI-ja Kash Patel nisu donijeli nikakav zaključak o tome tko ona jest ili nije. Istog dana CNN je, također pozivajući se na neimenovane izvore, objavio da prikupljeni obavještajni podaci ne dokazuju da je špijunirala. Dio ljudi u Uredu ravnatelja nacionalne obavještajne službe i u CIA-i smatra da je etiketa kineske špijunke "pretjerana".
Dan prije toga Jim Himes, vodeći demokrat u obavještajnom odboru Zastupničkog doma, rekao je nakon tajnog brifinga da i dalje ne zna je li Alice Wang špijunka ili "korisna budala". Kad je čelnike CIA-e i nacionalne obavještajne službe izravno pitao je li FBI uopće pokrenuo protuobavještajnu istragu, odgovorili su da ne znaju. Trump je 12. studenoga rekao da je ključno pitanje "je li žena bila špijunka", a to "još nije utvrđeno". Četiri dana kasnije bio je izravniji: "Ne znam je li uopće bila špijunka."
NYT je 13. studenoga uzvratio novim krugom – "anonimnih izvora". Ljudi koji su vidjeli izvorne podatke navodno su sigurni u svoje informacije o njezinim kontaktima s kineskim obavještajcima. Smatraju da je bila asset, a ne školovana obavještajka, ali još ne znaju kad je počela surađivati, je li to činila dobrovoljno ni koliko je informacija prenijela. To je najviše što je u ovoj aferi ikad rečeno u prilog špijunskoj tezi: netko neimenovan siguran je u nešto što još ne zna opisati.
BTW, NYT je objavio kompletan članak o tome "što zapravo znači riječ špijunka" – gdje iz temelja redefiniraju značenje riječi i svatko tko na pitanje svoje vlade da "korisne informacije" postaje – špijun.
Dakle, kad ispunite formular za HZZO ili poreznu po ovoj novoj definiciji NYT-a, vi ste – špijun.
Dobrodošao, 007, evo ti ključevi Aston Martina, pazi malo na kuplung, zapinje kod prebacivanja iz treće u četvrtu…
Šverc bez švercera
Drugi stup priče jest šverc. Ministarstvo trgovine i Ministarstvo pravosuđa objavili su 16. studenoga zajedničku izjavu, jedini dokument u kojem američke institucije službeno opisuju slučaj Megaspeed. U njoj piše da je Ministarstvo trgovine 2024. pokrenulo istragu o Megaspeedu zbog mogućih kršenja izvoznih kontrola nakon što je uočilo "sumnjive aktivnosti". U svibnju 2025. istražitelji su od Nvidije zatražili podatke o prodaji Megaspeedu. U lipnju 2025. Nvidia je Megaspeed stavila na svoj no sell popis, dakle prestala mu je prodavati. Isti mjesec američki agenti obavili su u Singapuru provjeru krajnje uporabe i ispitali Alice Wang, a slučaj je zatim preuzelo Ministarstvo pravosuđa kao kaznenu istragu.
Ministarstva u istoj izjavi kažu da je objavljuju kako bi ispravila "netočne informacije koje kruže u javnim napisima". Koje točno, ne navode. Tjedan dana ranije NYT je objavio da je istraga Ministarstva trgovine zaustavljena nakon Nvidijine intervencije. Izjava opisuje drukčiji tijek: istraga nije zaustavljena, nego je prerasla u kaznenu.
Usred kritika upravo na račun ministra trgovine Howarda Lutnicka, ona hvali "izvrstan rad Ministarstva trgovine pod vodstvom ministra Howarda Lutnicka".
I službeni izvori su akteri, ali barem potpisuju ono što tvrde.
Kad se kronologija posloži, slika je neugodna za priču o švercu preko ljubavnice. Nvidia je Megaspeedu prestala prodavati u lipnju 2025. Alice Wang napustila je Megaspeed 30. kolovoza 2025., a Singapur je napustila u veljači 2026. Špijunska afera izbila je u listopadu 2026., šesnaest mjeseci nakon što je tvrtka Jensena H. sama prekinula posao s tvrtkom Alice W. Megaspeed tvrdi da posluje zakonito i da medijski napisi sadrže tvrdnje "koje nisu potkrijepljene provjerljivim dokazima". Malezija je 13. studenoga pokrenula istragu o tome jesu li čipovi Megaspeedove malezijske podružnice bez dozvole izvezeni dalje. Optužnice nema nigdje.
Ni WSJ-ova velika priča o suprugu Alice Wang ne mijenja tu sliku. Kang Wei je, prema javnim kineskim dokumentima, između 2021. i 2024. izgradio mrežu podatkovnih centara koje podupire kineska država. WSJ u istom tekstu priznaje da ti dokumenti ne dokazuju da je Kina usmjeravala Megaspeedove kupnje ni da su Nvidijini čipovi završili u Kangovim centrima.
Postoji i problem koji se u gotovo svim tekstovima preskače. Iznajmljivanje računalne snage kineskim tvrtkama iz podatkovnih centara u Singapuru ili Maleziji do ovog tjedna uglavnom nije bilo obuhvaćeno američkim izvoznim kontrolama, dok god hardver nije odlazio u Kinu, a kupci nisu bili na crnoj listi. Najbolji dokaz da je to bilo legalno jest da je američka vlada tu rupu zatvorila tek 16. studenoga, novim pravilom o udaljenom pristupu naprednim čipovima. Tvrtka koja kineskim klijentima iznajmljuje GPU-ove u Singapuru može biti švercerski kanal, ali može biti i obični pružatelj usluga u oblaku.
Kako izgleda stvarni slučaj šverca, pokazuje operacija Gatekeeper iz prosinca 2025. Tvrtka iz Houstona i njezin vlasnik priznali su krivnju. Primili su više od 50 milijuna dolara uplata iz Kine, krivotvorili su otpremnu dokumentaciju, a GPU-ovi su završili u Kini i Hong Kongu. To su optužnica, priznanje i iznos. U slučaju Megaspeed nema ničega od toga, a Jensena Huanga nitko nije ni za što optužio.
To nije spriječilo ni kritičare da priču ponavljaju. Ed Zitron, kojeg inače smatramo dobrim analitičarem AI balona, i mrzitelj "broligarhije" u koje i ovdje potpisani spada, pustio je da ga mržnja prema akterima zaslijepi u analizama.
Tako je u televizijskom gostovanju rekao je da je Huang "možda švercao GPU-ove u Kinu".
Ni za to ne postoji nijedan dokument. Kad nešto ponavljaju i oni koji inače ne vjeruju ni jednoj Nvidijinoj riječi, to još ne postaje istina. Postaje samo opće mjesto.
"Istočni grijeh"
U središtu cijele priče stoji Kina kao istočni grijeh: dovoljno je da se u rečenici nađu "kineska državljanka", "čipovi" i "Singapur" pa da zaključak dođe sam. Pogledajmo ipak što Kina radi s Nvidijinim čipovima. Prema FT-u, kineska uprava za kibernetički prostor u rujnu 2025. velikim je kineskim tvrtkama naložila da prestanu kupovati i testirati Nvidijine čipove namijenjene kineskom tržištu. Prema Fortuneu, Peking je i nakon što je Washington dopustio izvoz modela H200 uglavnom uskraćivao dozvole za njihov uvoz i gurao domaće proizvođače poput Huaweija. Nvidia u službenoj prognozi za sljedeće tromjesečje ne računa ni na dolar prihoda od podatkovnih centara u Kini.
Priča o "medenoj zamci" pretpostavlja da je kineska država preko obavještajne službe vrbovala ženu kako bi Huanga nagovorila da u Washingtonu lobira za ublažavanje izvoznih ograničenja. Ista ta država istodobno je vlastitim tvrtkama zabranjivala kupnju Nvidijinih čipova. Huanga pritom nitko nije trebao nagovarati da želi prodavati Kini; to je javno govorio godinama. Nije isključeno da kineske službe zanima Nvidia. Zanima ih vjerojatno jednako kao i svaku drugu službu na svijetu, jer je riječ o najvažnijoj tvrtki u lancu umjetne inteligencije. To, međutim, nije ono zbog čega je Huang ostao bez posla, a ni ono što je itko dokazao.
Najglasnija brojka o Kini dolazi od Culper Researcha, tvrtke koja zarađuje na padu dionica. Culper je u izvještaju iz svibnja 2026. tvrdio da je više od 20 posto Nvidijine računalne prodaje bilo vezano uz Kinu. Uz izvještaj je, kako i propisi traže, objavio da drži kratku poziciju u Nvidijinim dionicama, dakle da zarađuje ako dionica padne. Isti je izvještaj već u svibnju spominjao vezu Jensena i Alice Wang, pet mjeseci prije NYT-a. Prema analizama izvještaja, sam Culper navodi da nema dovoljno dokaza za tvrdnju da preusmjereni izvoz u Kinu čini 20 do 40 posto Nvidijina prihoda. Nvidia je od vrhunca 6. listopada do 9. studenoga izgubila oko 1,5 bilijuna dolara tržišne vrijednosti. Tko se kladio na pad, a Culper je to javno objavio, imao je razloga za zadovoljstvo.
Kad optužba ispari, mijenja se optuženik
Između 11. i 13. studenoga dogodilo se nešto zanimljivo. Špijunska teza počela se raspadati, a umjesto da se priča zaustavi, promijenila je predmet. Više se nije pitalo što je Alice Wang radila, nego "kakav je čovjek Jensen Huang?".
NYT je 11. studenoga, pozivajući se na pet neimenovanih zaposlenika, objavio da je Huang imao vezu s Kimberly Powell, potpredsjednicom za zdravstvo koja mu je izravno odgovarala. Reuters je dan kasnije, prema svojim izvorima, javio i za vezu s drugom zaposlenicom. Bloomberg je 13. studenoga objavio rekonstrukciju Huangovih posljednjih sati u kojoj sam sebe naziva govnom, a The Information tekst pod naslovom Sex, Lies and AI Chips. WSJ je opisao kako je Huang financijsku direktoricu Colette Kress, koja ga je naslijedila, na sastanku nazvao deer in the headlights, srnom zaslijepljenom farovima. Već 8. studenoga, dok je špijunska priča još bila na vrhuncu, WSJ je objavio tekst o tome kako su Huangova djeca zaposlena u Nvidiji.
Nismo bili imuni ni mi, pa smo objavili tekst Kći šefica kabineta, zet potpredsjednik, prepričavajući WSJ-ov tekst o tome kako je Huang vodio Nvidiju kao obiteljsku tvrtku. Kći Madison praktički mu je bila šefica kabineta, zet Nico Caprez je potpredsjednik zadužen za odnose s pružateljima usluga u oblaku, a zaposlenici su njihovu obitelj zvali "kraljevskom obitelji".
Sve to može biti točno.
Pitanje je samo zašto bi to bilo važno baš sada. Ista ta obiteljska tvrtka u posljednjem je tromjesečju zaradila 65,3 milijarde dolara neto dobiti. Huangova djeca u Nvidiji rade godinama, a dok je dionica rasla, to nikoga nije zanimalo.
Nijedan od tih tekstova sam po sebi ne mora biti lažan. Problem je u njihovoj funkciji. Kad je glavna optužba ostala bez dokaza, na njezino mjesto stupio je karakter optuženika. Čovjek koji vara ženu, vrijeđa suradnike i zapošljava djecu valjda je sposoban i za ono ostalo. Kod Kafke se proces ne vodi zbog djela nego zbog osobe, a krivnja se podrazumijeva prije nego što itko kaže u čemu se sastoji. Nvidijino priopćenje o ostavci ne navodi nikakav razlog. Razlog smo, kao i sve ostalo, morali saznati iz novina.
Novine kao akteri
U ovakvim pričama obično pretpostavljamo da novine izvještavaju o sukobu. Ovdje su bile njegovo bojno polje. Svaka ekskluziva NYT-a, FT-a i WSJ-a ovisila je o pristupu ljudima koji imaju pristup tajnim podacima, a ti ljudi imaju svoje šefove i svoje ciljeve. To ne mora biti zavjera. Dovoljan je ekosustav interesa u kojem svi dobivaju ponešto.
Unutar Trumpove administracije trajao je otvoreni rat oko izvoza čipova u Kinu. Ministar financija Scott Bessent 13. studenoga na CNBC-u optužio je Lutnickovo ministarstvo za neaktivnost. Pravilo o udaljenom pristupu čipovima, prema Politicu, progurao je Bessent unatoč protivljenju Ministarstva trgovine. Bessent je 15. studenoga Nvidiji poručio i da novog direktora traži izvan tvrtke. Rubio je dobio ulogu čovjeka koji je upozoravao. Jastrebovi u Kongresu dobili su zatvoreni razgovor s Huangom 1. prosinca, a Lutnick je oslabljen. Vox je primijetio da Huangovom padu podjednako plješću i "ljevica" i desnica: jastrebovi, populisti i zagovornici sigurnosti umjetne inteligencije, svatko iz svojih razloga.
Profitirali su i drugi igrači iz AI industrije. Anthropic, koji se sprema za izlazak na burzu, u svojoj je objavi o "destilacijskim napadima" kineskih laboratorija iz veljače 2026. napisao da je dosljedno podržavao izvozne kontrole. Ondje DeepSeek, Moonshot i MiniMax optužuje da su preko 24.000 lažnih računa izvlačili mogućnosti njegovih modela. Iste optužbe nisu potvrđene ni na jednom sudu. U prospektu za izlazak na burzu, kako prenosi Forbes, Anthropic navodi da je otprilike 5 do 7 posto prihoda u prvih devet mjeseci 2026. ostvario od kupaca za koje je naknadno utvrdio da su prekršili pravila korištenja. Svaka tvrtka koja prodaje pristup modelima, a ne čipove, ima razloga željeti da Kina ostane bez čipova. Veliki oblaci, koji ubrzano razvijaju vlastite čipove, nemaju razloga žaliti za Nvidijinom pregovaračkom snagom.
Postoji naravno i suprotna strana. Elon Musk, David Sacks, Tim Sweeney i drugi tehnološki šefovi zaključili su da je Huangov pad urota protiv njega. Peticiju za njegov povratak potpisalo je više od 178.000 ljudi, iako su neki od navodnih potpisnika rekli WSJ-u da je nisu potpisali. Ni oni nisu nepristrani promatrači. To je ista broligarhija koja brani svojega člana, s istom količinom dokaza kao i njezini protivnici.
Novac, a ne Kina
Ako izvučemo sve što je anonimno, ostaje nam Nvidija u brojkama, a one su zanimljivije od svake ljubavne afere. Prema izvještaju za treće fiskalno tromjesečje Nvidia je zaradila 115,8 milijardi dolara prihoda i 65,3 milijarde neto dobiti. Iza tih rekorda kriju se i brojke koje ne idu u naslove.
Te brojke opisuju tvrtku koja sve više vlastitim novcem održava potražnju za vlastitim proizvodima. Kupcima odgađa plaćanje i ulaže u tvrtke koje zatim kupuju njezine čipove. O tome se u Nvidiji vodio stvarni sukob. Prema Reutersu i WSJ-u, Colette Kress mjesecima je dovodila u pitanje Huangove financijske aranžmane s kupcima. Na jednom od tih sastanaka nazvao ju je "srnom pred farovima". Danas je Kress privremena direktorica, a njezina prva rečenica u službenom izvještaju glasi: "Naš zamah je stvaran."
Pogledajmo još jednom slijed događaja. Uprava 8. studenoga izjavljuje da nema razloga vjerovati da je ugrožena nacionalna sigurnost i da ima povjerenja u Jensena. Odluka o smjeni ne dolazi iz Washingtona, gdje nitko nije podigao optužnicu, nego iz same tvrtke. Pet zaposlenika anonimno govori NYT-u o Powell, Reutersovi izvori otkrivaju drugu zaposlenicu, bivši i sadašnji rukovoditelji opisuju WSJ-u obiteljsku vladavinu. Uprava se sastaje isti dan kad izlazi priča o Powell i prihvaća ostavku. Priopćenje ne navodi razlog. Na čelo uprave dolazi Harvey Jones, a tvrtku privremeno vodi financijska direktorica koja je s osnivačem bila u otvorenom sukobu upravo oko novca.
Naša je procjena da je "slučaj građanina Jensena H." prije svega poslovni puč i borba za novac i moć, u kojoj je Kina poslužila kao kulisa. U pitanju je kontrola nad tvrtkom koja na otkup dionica ima odobreno još 227,3 milijarde dolara i koja je postala središnja banka cijele AI industrije, kao i odluka hoće li Nvidia i dalje financirati vlastitu potražnju. Za neke u Washingtonu bila je to prilika da obračunaju s Lutnickom i proguraju izvozna ograničenja koja je, prema Axiosu, Trump odobrio triput, a Lutnickovo ministarstvo triput zakočilo. Za neke u industriji bila je to prilika da Nvidia napokon izgubi pregovaračku moć. Tu procjenu ne možemo dokazati dokumentom, jednako kao što ni NYT nije mogao dokazati špijunažu. Razlika je u tome što se naša procjena slaže sa svim dokumentima koje smo pročitali, a njegovu ne potvrđuje nijedan.
Presuda prije procesa
Proces se nastavlja i nakon presude. Huang će 1. prosinca iza zatvorenih vrata razgovarati s trima odborima Zastupničkog doma, a dan kasnije i Nvidijin glavni pravni savjetnik Tim Teter. Odvjetnička tvrtka Wachtell, Lipton, Rosen & Katz i bivši savezni tužitelj Joon Kim vode istragu za upravu. Američka Komisija za vrijednosne papire i burze (SEC), prema WSJ-u, istražuje Nvidiju zbog mogućeg dovođenja ulagača u zabludu, a dioničari su već podnijeli kolektivnu tužbu zbog prikrivanja veze s "osumnjičenom kineskom špijunkom".
(Nije isključeno da radi i za kardasijanski Obsidian order… treba provjeriti kod Zvjezdane flote…)
Ministarstvo pravosuđa i dalje istražuje Megaspeed. Ako se u nekom od tih postupaka pojavi dokument koji potvrđuje špijunažu ili šverc, rado ćemo napisati da smo pogriješili. Zasad takvog dokumenta nema.
Josef K. na kraju Procesa umire u kamenolomu. "Kao pas!", rekao je, a činilo se kao da će ga sram nadživjeti. Jensen H. neće umrijeti u kamenolomu. Ima milijarde, peticiju i Muskovu ponudu za posao. Sram će ga ipak nadživjeti, samo ne onaj koji je zaslužio. Za godinu dana malo tko će se sjećati da protiv Alice Wang nikad nije podignuta optužnica i da je Nvidija sama prestala poslovati s Megaspeedom. Pamtit će se "kineska špijunka". Pitanje nikad nije bilo je li građanin Jensen H. nevin, jer nije. Pitanje je tko je napisao optužnicu i zašto joj nikad nisu trebali dokazi.