Nema seksa? Nema veze – ima cuge!
Kad su ih ženke uporno odbijale, mužjaci vinskih mušica utjehu su potražili u alkoholu. Iza te naizgled komične priče krije se ozbiljna neuroznanost o seksu, zadovoljstvu i moždanim mehanizmima nagrade
Postoje trenuci u životu kada jednostavno ništa ne ide kako treba. Ljubav i strast vam se ne uzvraćaju, osoba kojoj se udvarate ne želi imati ništa s vama, a svaki novi pokušaj završava još jednim ponižavajućim odbijanjem. Nakon dovoljno takvih iskustava lako je pomisliti da samo preostaje otići u najbližu birtiju, sjesti za šank i naručiti nešto žestoko. Duplo. Ma, ostavi odmah cijelu bocu!
Seksualno zakinuti vinski mušičavci
A što ako vam kažem da takva reakcija možda nije isključivo ljudska osobina? Štoviše, ne morate čak ni imati osobito razvijen mozak, sposobnost introspekcije, kolekciju tužnih ljubavnih pjesama ili pretplatu na kablovske TV-kanale s romantičnim serijama. Dovoljno je biti vinska mušica.
Naime, još 2012. godine skupina američkih znanstvenika objavila je u uglednom časopisu Science istraživanje pod gotovo nevjerojatnim naslovom Sexual Deprivation Increases Ethanol Intake in Drosophila – odnosno, Seksualna zakinutost povećava konzumaciju alkohola kod vinskih mušica.
A rezultati su bili upravo onakvi kakve biste očekivali od eksperimenta osmišljenog u nekoj kombinaciji entomološkog laboratorija i scenarističke sobe za humoristične televizijske serije: mužjaci kojima je uskraćen seks počeli su pokazivati znatno veću sklonost alkoholu.
I ne, nije riječ o vicu. Eksperiment na prvu možda i zvuči kao da ga je smislio scenarist neke urnebesno humoristične serije, a ne ozbiljan znanstveni tim koji se bavi neurobiologijom ponašanja, ali istraživači su zaista mužjacima vinskih mušica, Drosophila melanogaster, u laboratorijskim uvjetima organizirali dvije bitno različite vrste ljubavnog života.
Dvije skupine, dvije ljubavne sudbine
Prvoj skupini pripala je uloga seksualno uspješnih mužjaka: omogućeno im je slobodno druženje s receptivnim, neoplođenim ženkama, dakle ženkama koje su bile spremne za parenje. Ukratko, njihovi su se reproduktivni životi odvijali u ugodnom okruženju, bez osobitih prepreka i ljubavnih razočaranja. Bili su to svojevrsni ljubavni pobjednici vinskomušičjeg svijeta. Sve što su trebali učiniti bilo je pronaći odgovarajuću ženku, obaviti udvaranje i uživati u plodovima svojega evolucijskog uspjeha.
Drugoj skupini istraživači su pripremili znatno neugodniji scenarij. Ti su mužjaci tijekom četiri dana bili izlagani ženkama koje su se već parile i bile oplođene, pa su odbijale njihovo udvaranje. Nesretni mužjaci pokušavali su osvojiti njihove naklonosti, izvodili svoje karakteristične udvaračke rituale, vibrirali krilima i nudili se potencijalnim partnericama.
Ali uzalud: ženke nisu bile zainteresirane.
Nakon višestrukih odbijanja mužjake su odvajali i izolirali, da bi ih zatim ponovno izlagali novim prilikama za još jedno seksualno razočaranje. Četiri dana takvog okrutnog (mal)tretiranja vjerojatno bi bila dovoljna da i najoptimističniji pripadnik vrste Homo sapiens ozbiljno preispita svoj ljubavni život, a za vinsku mušicu, čiji se životni vijek mjeri tjednima, četiri su dana već ozbiljno predugačka ljubavna agonija.
Znanstvenici su zatim odlučili provjeriti što će se dogoditi kada takvim seksualno frustriranim mužjacima ponude nešto što, barem u ljudskom svijetu, već stoljećima ima reputaciju sredstva za ublažavanje ljubavnih patnji: alkohol.

Kad ljubav zakaže, tu je šank
Nakon završetka ljubavnih eksperimenata objema skupinama mužjaka ponuđen je izbor između dviju vrsta hrane. Jedna je bila obična hranjiva podloga, dok je drugoj bio dodan etanol, i to u koncentraciji od čak 15 posto. Drugim riječima, jedna je hranilica nudila običan obrok, a druga nešto što je po udjelu alkohola odgovaralo poprilično snažnom vinu.
Istina, vinske mušice nisu potpuni apstinenti. U prirodi se hrane, među ostalim, prezrelim i fermentirajućim voćem, pa su naviknute na prisutnost manjih količina etanola. Njihova sposobnost podnošenja alkohola dio je prilagodbe životu u takvom okolišu. Ali 15-postotni alkohol ozbiljna je koncentracija čak i za životinjicu koja je dobila ime po vinu.
I upravo je tada uslijedio rezultat koji je znanstvenicima, a osobito novinarima, otvorio čitavo bogatstvo interpretacijskih mogućnosti: seksualno odbijani mužjaci pokazivali su znatno veću sklonost konzumaciji alkohola nego seksualno uspješni mužjaci. Dok su oni kojima je ljubavni život išao od krila uglavnom pokazivali manji interes za alkoholiziranu hranu, njihovi višestruko odbijeni kolege češće su birali upravo onu koja je sadržavala etanol.
Ukratko -- nesretnici su češće birali alkohol.
Zamislite sada jednoga od njih: mali, razočarani mušičji mužjak sjedi sam za šankom, pogleda prikovanog za kriglu, dok mu konobar briše čaše i suosjećajno klima glavom.
- „Opet te odbila?”
- „Ma pusti me, natoči još jednu.”
Naravno, znanstvenici nisu mušicama mjerili tugu, očaj, usamljenost ni dubinu emotivnih rana. Njihov subjektivni doživljaj seksualnog odbijanja nije nam dostupan, a psihološki upitnik za depresivne vinske mušice još uvijek nije standardni laboratorijski instrument. Ono što se moglo objektivno izmjeriti bilo je njihovo ponašanje: životinje s različitim seksualnim iskustvima pokazivale su različitu sklonost alkoholu. A to je već samo po sebi bilo iznimno zanimljivo.
Biokemija slomljenog srca
No istraživači nisu stali na zaključku da se seksualno frustrirane mušice češće hvataju alkohola. Zanimalo ih je zašto se to događa, a odgovor su pronašli u moždanom sustavu nagrade i jednoj maloj signalnoj molekuli po imenu neuropeptid F, skraćeno NPF.
Neuropeptidi su molekule kojima živčane stanice međusobno prenose informacije i moduliraju različita ponašanja. Za razliku od klasičnih neurotransmitera, koji često sudjeluju u vrlo brzim signalima između neurona, neuropeptidi mogu dulje i šire utjecati na aktivnost živčanih mreža. NPF kod vinskih mušica sudjeluje u regulaciji motivacije, hranjenja i ponašanja povezanih s nagradom, odnosno s iskustvima koja organizam potiču da određenu radnju ponovi.
Istraživači su ustanovili da uspješno parenje povećava ekspresiju NPF-a, dok je seksualno odbijanje smanjuje. Pojednostavljeno, seksualno uspješni mužjaci imali su aktivniji jedan važan dio biokemijskog sustava povezanog s nagrađujućim iskustvima, dok je kod njihovih neuspješnih kolega taj signal bio slabiji.
A kada bi mušicama umjetno aktivirali neurone koji proizvode NPF, događalo se nešto osobito zanimljivo: takva je aktivacija sama po sebi djelovala kao nagrada, a alkohol je gubio dio svoje privlačnosti. I obratno, slabljenjem odgovarajuće signalizacije mogli su promijeniti odnos mužjaka prema alkoholu.

Dakle, nije se radilo samo o tome da su znanstvenici uočili statističku povezanost između neuspješnog seksa i povećane potrošnje alkohola. Uspjeli su eksperimentalno intervenirati u neuralni mehanizam koji je tu povezanost omogućavao.
Za mušicu koja se već smjestila za šankom to možda nije naročito utješno objašnjenje, ali za neuroznanost je riječ o ozbiljnom otkriću. Mozak, naime, ne vodi posve odvojenu evidenciju o svakom pojedinom zadovoljstvu. Različita nagrađujuća iskustva mogu djelovati na međusobno povezane neuralne sustave, pa dostupnost jedne nagrade može promijeniti privlačnost druge. Seks i alkohol, barem kod vinskih mušica, imaju nešto zajedničko na razini moždanih mehanizama nagrade.
A sada priča postaje još i bolja.
Što ako se propalome ljubavniku ipak posreći?
Zamislimo da smo se ponovno vratili u naš imaginarni mušičji kafić. Za šankom sjedi već dobro poznati nesretnik, pripadnik skupine višestruko odbijanih mužjaka, koji je nakon serije ljubavnih neuspjeha počeo pokazivati osobitu naklonost alkoholu.
I tada se događa obrat.
U laboratoriju su znanstvenici dijelu prethodno odbijanih mužjaka napokon omogućili parenje sa ženkama koje su bile receptivne i spremne na seksualni odnos. Drugim riječima, dotadašnji gubitnici napokon su dobili priliku ostvariti ono što im je cijelo vrijeme bilo uskraćivano.
I što se dogodilo?
Nakon uspješnog parenja njihova se sklonost alkoholu smanjila: mužjaci koji su prethodno pokazivali pojačanu preferenciju alkoholizirane hrane nakon seksualnog uspjeha više nisu pokazivali jednaku potrebu za tom vrstom nagrade. Kao da je naš zamišljeni mušičji junak iznenada upoznao partnericu, ustao od šanka, ostavio nedopijenu kriglu i zaključio da ipak postoje ugodniji načini provođenja večeri.
Naravno, eksperiment ne dokazuje da su se prethodno odbijeni mužjaci „izliječili od alkoholizma”, jer nisu ni imali dijagnosticiran alkoholizam. No pokazao je nešto zanimljivije: promjena seksualnog iskustva mogla je promijeniti njihov odnos prema alkoholu. Za to nije bio potreban dugotrajan terapijski program, promjena društvenog okruženja ni savjetovanje s mušičjim psihijatrom. Dovoljno je bilo uspješno parenje.
Taj je rezultat dodatno podupro ideju da prirodne nagrade i alkohol mogu djelovati kroz zajedničke ili povezane moždane mehanizme. Kada organizam dobije jednu snažnu nagradu, privlačnost druge može se smanjiti.
Ali znanstvenici ni tu nisu završili svoje seksualno istraživanje vinskomušičjih alkoholičara. Postavili su novo pitanje: ako je seksualno iskustvo toliko snažno povezano s moždanim sustavom nagrade, je li za takav učinak potrebno kompletno parenje (sveudilj s predigrom, spolnim činom, a valjda i cigaretom poslije seksa) ili je dovoljan samo njegov najugodniji dio – ejakulacija?
Orgazam na daljinski upravljač
Godine 2018. u časopisu Current Biology objavljeno je istraživanje koje bi, barem po nazivu projekta, bez problema moglo konkurirati za najneobičniji znanstveni rad godine. Naslov znanstvenog rada je glasio: Ejaculation Induced by the Activation of Crz Neurons Is Rewarding to Drosophila Males, (za one nevješte engleskom: Ejakulacija izazvana aktivacijom Crz neurona djeluje kao nagrada kod mužjaka vinskih mušica.
Istraživanje je zaista provedeno baš tako kako i zvuči taj naziv: znanstvenici su, koristeći genetičke i optogenetičke metode, uspjeli aktivirati živčane stanice koje proizvode neuropeptid korazonin, označen kraticom Crz, a aktivacija tih neurona kod mužjaka je izazivala ejakulaciju čak i bez prisutnosti ženke, udvaranja ili samog čina parenja.
Da, dobro ste pročitali: mužjaci vinskih mušica mogli su ejakulirati zahvaljujući eksperimentalnoj aktivaciji određenih neurona.
U jednoj od metoda istraživači su te neurone mogli potaknuti čak i svjetlošću. Tehnološki gledano, bio je to svojevrstan mušičji ekvivalent seksualnog zadovoljstva aktiviranog prekidačem.
Neodoljivo se nameće genijalna biznis-ideja: ako se takva tehnologija ikada prilagodi ljudima, mogla bi ozbiljno poremetiti tržište aplikacija za upoznavanje partnera. A zamislite tek potencijal za ljekarničku prodaju bez recepta: „Jedan korazonin, molim. I baterije, ako nisu uključene.”

No, uozbiljimo se i vratimo znanosti!
Najzanimljivije nije bilo samo to što su istraživači mogli izazvati ejakulaciju, nego ono što se događalo s ponašanjem mužjaka kojima je takva stimulacija bila dostupna. Kada su mušice mogle birati između različitih područja eksperimentalne komore, mužjaci su radije boravili ondje gdje su mogli dobiti svjetlosnu stimulaciju neurona povezanih s ejakulacijom. Drugim riječima, sami su birali iskustvo koje im je aktivacija tih neurona pružala.
Štoviše, mogli su naučiti povezivati određeni miris s tom stimulacijom i zatim pokazivati sklonost upravo tom mirisu. To je značilo da aktivacija korazoninskih neurona nije bila samo fiziološki događaj, nego i iskustvo koje djeluje kao nagrada.
A onda se pojavila još jedna poveznica s prethodnim istraživanjem: ponavljana aktivacija tih neurona povećavala je ekspresiju NPF-a i smanjivala konzumaciju alkohola. Dakle, čak i bez stvarnog parenja, umjetno izazvana seksualna nagrada mogla je proizvesti neke od istih učinaka na moždani sustav nagrade koje su istraživači prethodno zabilježili nakon uspješnog parenja.
Naš imaginarni mušičji alkoholičar tako je dobio još jednu mogućnost: nije nužno morao pronaći partnericu kako bi mu alkohol postao manje privlačan. U odgovarajućim laboratorijskim uvjetima bilo je dovoljno stimulirati prave neurone.
Seks, alkohol i tipke za zadovoljstvo
Priča o seksualno frustriranim vinskim mušicama na prvi pogled zvuči kao neobična znanstvena dosjetka. Međutim, ispod njezine komične površine krije se jedno od temeljnih pitanja neurobiologije: kako mozak odlučuje što nam je ugodno, što želimo ponavljati i za što smo spremni uložiti trud?
Sustavi nagrade evolucijski su vrlo stari. Njihova je zadaća poticati ponašanja važna za preživljavanje pojedinca i vrste. Hrana je ugodna jer nas potiče da jedemo. Seks je nagrađujući jer potiče reprodukciju. Društveni kontakt, istraživanje okoline i brojna druga iskustva također mogu aktivirati neuralne mehanizme koji pridonose motivaciji i učenju.
Evolucija je, slikovito rečeno, razvila sustav koji organizmu govori: „Ovo je bilo korisno. Zapamti i ponovi.” Problem nastaje kada kemijske tvari poput alkohola pronađu načine da utječu na te iste sustave. Alkohol, naravno, nema evolucijsku zadaću poticati reprodukciju ili osiguravati opstanak vrste. Ali može djelovati na živčane krugove uključene u procjenu nagrade i motivaciju, čime stječe privlačnost koja nadilazi njegovu prehrambenu vrijednost.
I tu dolazimo do najzanimljivijeg zaključka istraživanja: mozak ne mora imati zasebnu, potpuno neovisnu ladicu za svaku vrstu zadovoljstva; različiti izvori nagrade mogu se djelomično oslanjati na zajedničke signalne sustave. Zato uskraćivanje jednoga nagrađujućeg iskustva može povećati privlačnost drugoga, dok ostvarenje prve nagrade može smanjiti potrebu za drugom.
Kod vinskih mušica važnu ulogu u tom procesu ima NPF, čiji je srodnik u sisavaca neuropeptid Y, odnosno NPY. Taj sustav kod sisavaca sudjeluje u regulaciji hranjenja, stresa, motivacije i drugih ponašanja.
Naravno, ljudski sustavi nagrade znatno su složeniji od onih koje nalazimo kod kukaca. Ali činjenica da se slična načela regulacije motivacije pojavljuju u tako evolucijski udaljenim skupinama životinja govori koliko su duboki biološki korijeni naših mehanizama zadovoljstva.
Stoga eksperiment ne treba shvatiti kao dokaz da seksualno nezadovoljni ljudi nužno postaju alkoholičari ili da je pronalaženje seksualnog partnera univerzalni lijek protiv alkoholizma. Ali pokazuje kako dvije naizgled različite vrste zadovoljstva mogu biti povezane mnogo neposrednije nego što bismo očekivali. I možda upravo zato neke naše reakcije na razočaranje imaju tako duboko ukorijenjene biološke sastavnice.

Posljednja runda za nesretnog muhonju
Vratimo se na trenutak našem malom junaku za šankom. Možemo ga nazvati Muhonja. Nije to službeni naziv za mužjaka vinske mušice, ali čovjeku koji je četiri dana bezuspješno pokušavao zavesti ženke i na kraju završio uz alkohol valja priznati barem pravo na vlastito ime.
Muhonja je, dakle, isprva živio sasvim običnim mušičjim životom. Zatim su ga ženke počele odbijati. Njegov moždani sustav nagrade promijenio je aktivnost, razina NPF-signalizacije bila je niža, a alkoholizirana hrana postala mu je privlačnija. Potom su mu znanstvenici omogućili uspješno parenje i interes za alkohol počeo se smanjivati.
A nekoliko godina kasnije drugi su istraživači pokazali da se sličan učinak može postići čak i umjetnim aktiviranjem neurona povezanih s ejakulacijom. Priznajmo, za životinju s mozgom veličine makova zrna to je poprilično bogata znanstvena biografija.
No Muhonja nam je ostavio i jednu zanimljivu pouku: mozak ne traži uvijek određeno zadovoljstvo zato što mu je baš ono nužno potrebno; katkad traži neku drugu nagradu zato što je ona koju je očekivao izostala.
Seks i alkohol, dakako, nisu isto. Ali evolucija možda nije ni imala osobitu potrebu razvijati potpuno odvojene moždane mehanizme za svaku pojedinu ugodu. Možda je jednostavno pronašla više različitih načina pritiskanja sličnih neuralnih tipki za zadovoljstvo. A kada jedna od njih prestane raditi, organizam ponekad pokuša pritisnuti neku drugu.
Pa tako, barem u vinskomušičjem svijetu, vrijedi vrlo jednostavno pravilo: tko ostane bez seksa, mogao bi se uhvatiti flaše. Ipak, ako mu se ljubavna sreća napokon osmjehne, možda će i flaša ostati nedopijena.
Literatura
Shohat-Ophir, G. i sur. (2012). Sexual Deprivation Increases Ethanol Intake in Drosophila. Science, 335(6074)
Shohat-Ophir, G. i sur. (2012). Sexual experience affects ethanol intake in Drosophila through Neuropeptide F.
Zer-Krispil, S. i sur. (2018). Ejaculation Induced by the Activation of Crz Neurons Is Rewarding to Drosophila Males. Current Biology, 28(9)
Nässel, D. R. i sur. (2021). Drosophila Corazonin Neurons as a Hub for Regulating Growth, Stress Responses, Ethanol-Related Behaviors, Copulation Persistence and Sexually Dimorphic Reward Pathways

Igor „Doc“ Berecki je penzić iz Osijeka. Pobornik teorijske i praktične primjene znanosti temeljene na dokazima, nakon pedijatrijsko-intenzivističke karijere bavi se pisanjem znanstveno-popularnih tekstova, crtkanjem računalnih i old-school grafika i dizajna, zbrinjavanjem pasa i mačaka, fejsbučkim blogiranjem o životnim neistinama i medicinskim istinama, kuhanjem upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivim sviranjem bluesa.