nanoelektromehanički solarni generatori
Polimerna sol pretvara Sunčevo zračenje u električnu struju
Ima mnogo načina za pretvaranje Sunčeve u električnu energiju. Evo još jednog – sa stupnjem pretvorbe 86 %!
Ima mnogo načina za pretvaranje Sunčeve u električnu energiju. Evo još jednog – sa stupnjem pretvorbe 86 %!
Može li se otkriti je li med pravi ili je patvoren? Može, no nalaz umnogome ovisi čime je patvoren.
Gel od kitozana, tvari koja se dobiva od hitina, je kruti elektrolit izvrsnih električnih i mehaničkih svojstava, a usto je posve biorazgradiv. Je li to elektrolit za buduće cink-ionske baterije?
Već smo čitali na ovim stranicama (21. 10.) o recikliranju litija iz baterija oksalnom kiselinom. Kakav se tehnološki postupak iza toga krije – i zašto je on toliko važan?
Može li se alkohol (metanol) oksidirati zrakom na vodu i ugljikov dioksid tako da pri njegovom „tihom gorenju“ nastaje električna struja? Može, može – ako se ima katalizator.
Jedan stari vic kaže da je moguće spojiti željezo sa celulozom jedino tako da se napravi čekić. No odnedavno je nešto takvo kemijski moguće – napraviti spoj grafita i celuloze.
Sve se mijenja, klima, biljni pokrov, mora, rijeke, sve. No može li se „sve“ mjeriti? Može: međunarodni tim znanstvenika izveo je devet varijabli koje dijagnosticiraju stanje našeg planeta.
Vode i energije ima svuda oko nas: voda je u zraku, a energija u Sunčevoj svjetlosti. Dobivanje i jednog i drugog omogućuje nova nanotehnoška naprava koja nije ništa drugo nego imitacija lista.
Najviše znanstveno priznanje u području kemije dobila su trojica američkih znanstvenika (Moungi G. Bawendi, Louis E. Brus i Alexei I. Ekimov) za istraživanje kvantnih točaka – za što točno?
Posebna vrsta celofana, prozirne folije načinjene od celuloznih nanovlakana, može, promjenom boje, detektirati koji se plinovi nalaze u zraku. Ništa novog – osim tehnologije.
Prijeti li nam bolest ili, nadajbože, smrt iz plastične boce? Ambalaža do polietilen-tereftalata (PET) nije sasvim bezopasna, ali ni tako opasna kako nas neki pokušavaju uvjeriti
O baterijama na bazi sumpora i litija (ili, još bolje, natrija) mnogo se priča, no na njima se i mnogo radi. Koliko smo blizu konačnom, komercijalnom rješenju?
Bez fosfora nema fosfata, pa ni onih za život najvažnijih – DNA i RNA. Stoga pronalazak soli fosforne kiseline u oceanu Saturnova mjeseca budi nadu da u njemu ima nečeg živog.
Koliko su opravdano „nećemo spalionice“ i „ne u mome dvorištu“ pokazuju istraživanja utjecaja spalionice otpada na kvalitetu zraka u talijanskom gradu Desiju.
Nafta je nastala fosilizacijom biljnih i životinjskih ostataka u pradavnim morima i jezerima. Je li baš tako? Možda je nastala (i) od anorganske tvari, geokemijskim procesima
Može li se vidjeti da se jedan virus, jedna virusna čestica vezala za antitijelo? Može – i to mobitelom.
Svemirske sonde nalaze i nalazit će organske spojeve. Kako znati potječu li oni iz nečega živog? Sve piše u kemijskoj formuli, kažu američki znanstvenici.
Termoelektrane odlažu tisuće tona šljake i pepela iz stotina tisuća tona sagorjelog ugljena. Je li to štetno za okoliš? Je li opasno za ljudsko zdravlje? Evo odgovora naših znanstvenika.
Kako napraviti solarnu ploču koja se može saviti? Odgovor je jednostavan: treba je napraviti od polimera – i to čitavu.
Je li nešto slatko ili gorko znat ćemo ako to stavimo na jezik. No ne može se sve probati, jer može biti otrovno ili nedostupno, pa okus onoga što se ne može kušati treba predvidjeti. Može li se to?
Rimski beton, opus coementicium, zahvaljuje svoju trajnost činjenici da je mogao sam zatvarati pukotine koje su se pojavile u njemu – otkriva istraživanje američkih znanstvenika
Molekula može sve – ako je osmisli i domisli, i dakako sintetizira, vješt kemičar. Pa i djelovati na dva sasvim različita načina protiv raka.
Atom do atoma – i evo najtanje žice koja se uopće zamisliti može. Takvim se žicama već dugo bave znanstvenici, a sada – zahvaljujući metodama računalne kemije – znamo i njihova mehanička svojstva.
Energija proizvedena suncem i vjetrom mogla bi se pretvoriti u energiju vodika, a potom cjevovodom, umjesto električnim vodom, transportirati do potrošača. Isplati li se to?
Što učiniti sa zocom, popularnim talogom od kave? Evo rješenja: treba ga pomiješati s biorazgradivim polimerom da bi se dobio jeftin i vrlo biorazgradiv kompozitni materijal.
U uzorcima asteroida Ryugu pronađen je uracil, dušikova baza iz ribonukleinskih kiselina, a uz nju i nikotinska kiselina – vitamin B3. No kako su nastali (još) se ne zna.
Može li vapno vezati kalcijevim kloridom umjesto kalcijevim hidroksidom? Može, ako se doda enzim – i dobije građevni materijal kojem pukotine ne smetaju.
Fosfora ima svugdje – u svakoj živoj stanici, pa i u mrskom nam virusu. No njegove su rudne rezerve ograničene, dok potrošnja raste – za tridesetak godina prijeti nam slom.
Aminokiseline ne potječu sa Zemlje nego iz svemira. To je stara hipoteza. No kako su nastale i koliko ih je nekoć, u početku bilo?
Po opožarenoj površini teče umjetna, staklena lava koja ne da vatri da zahvati podlogu – to je novo rješenje starog problema: kako spriječiti širenje vatre
Plastika je plastika – a nije. Ima mnogo vrsta plastike. Zato se teško, jako teško, reciklira
Kapljice koje jure kroz otopinu... San ili java? Ipak java: riječ je o sljubljenim, dvojnim kapljicama ulja koje kroz vodu pokreću sile površinske napetosti
U početku su postojali proteini izgrađeni od samo četiri aminokiseline i nukleinske kiseline sa četiri kodona – kaže japanski znanstvenik Kenji Ikehara pružajući za to uvjerljive argumente
Godišnja pretplata
U vašim rukama prije nego na kioscima!
Godišnja pretplata
Najkvalitetniji sadržaj za IT profesionalce
Dvogodišnja pretplata
Najveća ušteda! Samo 2,70 € po svakom broju
Dvogodišnja pretplata
Najveća ušteda! Samo 2,40 € po svakom broju