Sa svakom litrom zraka udišemo i deset mililitara argona. To ne znamo jer argon ni na koji način ne utječe na naš organizam. To nisu znali ni kemičari – sve do kraja 19. stoljeća
Što se događa kada se sudare dvije čestice međuzvjezdane prašine, jedva veće od jednog nanometra? To su istraživali talijanski i španjolski znanstvenici – i dobili mnogo neobičnih molekula
Berilij je malo poznat metal, pa ipak je zbog svojih osebujnih svojstava nezamjenjiv. I dugo nije bio poznat i prepoznat – unatoč smaragdu, berilijevom mineralu kojime se još Kleopatra kitila.
Tranzistor od samo jedne, točnije rečeno dvije molekule? I to je moguće zahvaljujući razumijevanju mehanizma vođenja struje na molekulskoj razini.
Fluor je najreaktivniji kemijski element, ne spaja se jedino s kisikom i helijem. Stoga je njegovo dobivanje u elementarnom stanju bio izazov za kemičare gotovo čitavo stoljeće
U grickalicama nema ničeg osim „praznih kalorija“ – no dodatkom brašna od šturka mogu se pretvoriti u punovrijednu hranu ravnu voću i povrću
Uranij je bio element kao i svaki drugi: otkriven je u 18. stoljeću iako su njegovi spojevi bili poznati od davnina. I ostao bi „kao i svaki drugi“ da nije radioaktivan i, još važnije, fisibilan.
Ne treba nam ništa osim staklene posude, poliesterske krpe i aluminijske folije da sami napravimo uređaj za hlađenje bez ikakva utroška električne ili bilo koje druge energije.
Visoko talište volframa – jednako talištu ugljika (grafita) i čak dvije tisuće stupnjeva više od tališta željeza, čini ga jedinstvenim metalom, između ostalog najboljim metalom za izradu žarnih niti.
Godišnje se na svijetu proizvede 400 tisuća tona litijevih baterija koje treba na neki način reciklirati. I evo rješenja: smjesa oksalne kiseline i kolin-korida za izdvajanje litija i kobalta.
Povijest otkrića kisika ne može se razumjeti bez poznavanja flogistonske teorije – teorije kojoj je trebalo dugo da odumre, no još uvijek daje znakove života.
Iz otopine bijelog praha modificiranog dipeptida, spoja izoleucina i fenilalanina, može se, ako joj se dodaju soli, napraviti vlakno – i to vlakno koje se lako i potpuno razgrađuje.
Cink se skrivao metalurzima jer je bio (možda je to najjednostavniji odgovor) kovina koja se nije dala kovati. No njegovih, cinkovih spojeva ima na pretek – kako u neživoj tako i u živoj prirodi.
Molekula se celuloze može modificirati na mnogo načina, pa i tako da se na nju „nacijepi“ molekula poliakrilne kiseline. Takva celuloza može za sebe vezati ione teških metala – i tako čistiti vodu.
Galij je slabo poznat stanovnik periodnog sustava. Čudan je to svat: može se smatrati i krutim i tekućim metalom, a pripada mu i čast da je bio prva potvrda Mendeljejevljevog zakona periodičnosti.
O aroniji se mnogo priča, a malo zna – jer nije lako analizirati ljekovito djelovanje svih tvari koje se u njoj nalaze, a još manje njihov međusobni utjecaj.
Tablete koje se grijanjem suše, a hlađenjem vlaže te pritom oslobađaju toplinu novo je rješenje za pohranu viška topline. U čemu je tajna? U dvije vrste kristala kalijeva karbonata
Za jod zna svatko – ali ga malo tko poznaje. Čuven je po tome što sublimira, po ljubičastim parama, prema kojima je i otkriven.
Sasvim kruta i suha baterija, koja se sastoji od dva metala povezana staklastim elektrolitom, otvara nove mogućnosti pohrane električne energije – posebice u ekstremnim uvjetima
Litij je element za kojeg svi znamo – ali da li ga poznajemo? To je metal koji poput pluta pliva na vodi i poput magnezija gori u dušiku. Ima ga svugdje: od laptopa do podmornica i pepela cigarete.
Za zaštitu od elektromagnetskog zračenja služi, zna se, Faradayev kavez. No nikoga više neće trebati stavljati u kavez – zahvaljujući bojilu za tekstil koje apsorbira sve vrste radio-valova
Helij je kemijski element koji je otkriven prije na Suncu nego na Zemlji. No to nije jedina neobičnost tog neobičnog elementa: on nastaje svakog dana ne samo na Suncu nego i na Zemlji.
Globalno se zatopljenje može riješiti ili da se smanji emisija CO2 ili da CO2 postane sirovina za kemijsku industriju. Ovo drugo obečava postupak za njegovo katalitičko prevođenje u ugljikov monoksid.
Aluminij je običan, svima poznat metal, no njegova je primjena daleko od svake običnosti. Ima ga praktički svugdje – aluminij je treći najčešći kemijski element i najčešći metal u Zemljinoj kori.
Natrij i kisik vole se jako, tako jako da zbog te „ljubavi“ kemičari nisu uspjeli dobiti natrij u elementarnom stanju sve do 19. stoljeća – iako njegove spojeve čovjek poznaje od pamtivijeka
Iako se zasad radi samo o pokusima na kunićima, nova varijanta lijeka za dijabetičare izgleda obećavajuće
Vodik je svima poznat, pa opet dugo nije bio prepoznat. Čudan je to element, element kojemu nema sličnog u periodnom sustavu.
Guma koja ne stvara mikroplastiku nego se razgrađuje u zemlji, a usto se dobiva iz onoga što se baca nešto je što se samo poželjeti može. I evo je: dolazi nam je iz kineskih laboratorija
Kemijski elementi koji su susjedi u periodnom sustavu imaju slična fizička i kemijska svojstva. Silicij je susjed ugljiku, nalazi se odmah ispod njega. Jesu li slični?
Dok se jedni, parfimeri, trude da naprave što ugodniji miris, drugi se, forenzičari, trude da miris učine što ogavnijim – kako bi naučili policijske pse da po njemu pronalaze mrtva tijela
Magnezija ima svugdje, u vodi, hrani, moru i kamenju, pa ipak ga ljudi (kemičari) nisu razlikovali od kalcija sve do 18. stoljeća. I počeli su ga upotrebljavati kao lijek – lijek je i danas
Kako bi lijepo bilo kad bismo s majicom obukli i eklektičnu bateriju – i evo rezultata: takvu su majicu napravili kineski znanstvenici na radu u Sjedinjenim Državama. No što kaže zdrava pamet na to?
Srebro je uz zlato, i mnogo manje vrijedan bakar, metal od kojeg se kovao novac, srebrnjaci. Toga više nema, ali se na srebro gleda kao na lijek – koga je međutim i prije bilo.
Može li dron letjeti po ružnom vremenu, onda kada je zrak pun magle koja se zaleđuje? Ne može, ali ipak može – zahvaljujući tehničkom rješenju američkih znanstvenika.
Antimon je metal kojeg malo tko poznaje: taj kemijski element kao da se izgubio u bespućima periodnog sustava. No njegovi su spojevi poznati od antike, a suvremena metalurgija bez njega ne može
Heljdin kruh se ne mora peći od heljdinog brašna, nego i od onog što se od heljde baca, od ljusaka. Takav kruh je izuzetno zdrav zbog visokog sadržaja polifenola i drugih antioksidativnih spojeva
Teško da ima metala koji je pronašao tako široku primjenu u tehnici kao olovo, pa opet bi svi htjeli da se ono zamijeni nečim drugim. Olovo je naime otrov, i to vrlo podmukao otrov.
Sudari Zemlje s većim nebeskim tijelima utjecala su na život koji se na njoj razvijao. Kako utjecali? Odgovor na to pitanje daje istraživanje udara koji se dogodio prije 3,26 milijardi godina.
Za arsen je čuo svatko tko je čitao romane Agathe Christie ili gledao filmove i serije snimljene prema njima. No arsenom se možemo otrovati i pijući „najzdravije piće“ – vodu.
U maslinovom listu nema peptidnih antibiotika, pa ipak se od njega mogu pripraviti. Štoviše, može se znati kako će djelovati na viruse i bakterije, a da kemičar ne zna ništa osim njihove formule
Nijedan kemijski spoj ne gradi toliko kemijskih spojeva kao ugljik. To nije sve! Ugljik gradi i mnoge molekule u kojima nema ništa osim ugljika.
Hlađenje isparavanjem vode staro je koliko i čovjek, pa ipak nije lako na taj način hladiti kompjutore i solarne panele. Za to treba imati tehnologiju, koja se opet temelji na kemiji.
Kakva je veza između željeza i neba i je li željezo zaista željezo
Umjesto u atmosferu ugljik se može „ispuštati“ u cement – i to ne samo zbog smanjenja ugljične emisije
Što se događa s korijenom i listom zelene salate ako se uzgaja na tlu onečišćenom mikroplastikom? Odgovor na to pitanje daje istraživanje poljskih znanstvenika.
Pojava kisika u atmosferi dovela je do boljeg iskorištavanja energije, a ono pak do postanka višestaničnih organizama. Čini se da će i roboti slijediti taj put, da će i oni biti aerobni.
Otkada zna za vatru čovjek za gorivo upotrebljava ugljikove spojeve, ugljikohidrate (drvo) i ugljikovodike (fosilna goriva). No, gorivo mogu biti i metali.
Nije dobro ako lijevu nogu stavimo u desnu, a desnu nogu u lijevu cipelu. No što se događa ako lijevu aminokiselinu zamijenimo desnom? Neće biti dobro kao ni sa cipelom – no teže će se vidjeti
Litij-ionske baterije nisu još rekle svoju zadnju. Pred njima je mogućnost višestrukog povećanja kapaciteta – no pred tom, teoretskom mogućnošću stoji prepreka tehničke nemogućnosti.
Svi bi htjeli biti i ostati mladi, a to znači i u starosti imati bujnu kosu. Ima li tome, ćelavosti, lijeka? Istraživanja pokazuju da bi on mogao biti u kavi, u glavnom njezinom sastojku - kofeinu
Termokromna tvar (bojilo koje mijenja boju ovisno o temperaturi) na bazi čaja dolazi nam iz Kine. Tajna je u polifenolima kojima čaj obiluje i zbog kojih se cijeni kao nadasve zdravo piće.
Litija nema samo u stijenama nego i u podzemnim otežanim vodama – samo kako ga izdvojiti? Zahvaljujući ingenioznoj ideji kineskih znanstvenika to se može učiniti gotovo bez utroška energije
Kineski su znanstvenici napravili papir kojem ne može nauditi ni voda, ni vatra, ni vrijeme. Kako je to moguće? Napravili su ga od anorganskih vlakana.
Prije jela ili kuhanja treba voće i povrće dobro oprati – samo kako oprati ili samo oprati? I na to znanost ima odgovor, a on nije jednostavan.
Alkohol se dobiva iz šećera (vino, rakija, rum) ili iz škroba (pivo), ali ne i iz celuloze, iako je to kemijski moguće. Moguće je – ali se ne isplati.
Treba li legalizirati marihuanu? Pa sad... Konoplja je mnogo više od njezina lista, a i u listu ima mnogo više od onoga što se može nazvati opojnom drogom.
Materijal koji skuplja Sunčevu toplinu, a onda je izvanjskom stimulacijom otpušta, novo je čudo iz kemijskog laboratorija. Riječ je o smjesi dvaju polimera i jednog alkohola
Problem globalnog zatopljenja može se, kažu, lako riješiti: biljke treba pretvarati u ugljen, a ugljen potom zaoravati, miješati sa zemljom. No, je li to pravo rješenje?
U budućnosti će biti, govorilo se, robota koji će kružiti ljudskim tijelom i uništavati sve što je bolesno. Budućnost je već počela – ali ti i takvi roboti nisu onakvi kakvima su ih nekoć zamišljali
Kako tehnologija napreduje, u kuću nam stiže sve više kemikalija, za koje i ne znamo jer nam se ne da čitati sitna slova. Nije stoga čudo da se mnogo ljudi u svojoj kući otruje.
Kemijska tehnologija rješava probleme tako da otpad pretvara u sirovinu. Što činiti s otpadnim vodama? Treba od njih napraviti energent.
Na dimu što izlazi iz rotacijskih peći u kojima se peče klinker za budući cement mogu se uzgajati alge, a od njih dobivati vrijedni proizvodi – pokazuje istraživanje kanadskih znanstvenika
Dovoljno je jagodu umočiti u mutnu plavu otopinu, priređenu od rakova oklopa, pa da se i nakon pet dana čini kao da je netom ubrana. Čudo? Da, ali čudo nanotehnologije.
Poljski su kemičari priredili otapalo za potpuno izdvajanje metala iz otpadnih litij-ionskih baterija koje možete doslovce popiti – ništa vam se neće dogoditi.
DNA poznajemo kao nositeljicu gena, no pritom zaboravljamo da je ona i lančani polimer, poput polietilena ili svile. Kad je tako, zašto od DNA ne napraviti „betonsko željezo“?
Jesti tek proklijale biljke je, kažu, zdravo. To pokazuje i analiza klica graha koja je napravljena ne zato da ih češće viđamo na tanjuru nego da se od njih pripravi krema za pomlađivanje kože.
Uz mnogo željenog i neželjenog, otpadne vode iz gradova i tvornica sadrže i zlato. Kako ga izvaditi? Bijelim prahom, polimerom TE – kažu kineski znanstvenici.
U medijima se može pročitati kako su na planetu koji kruži oko druge zvijezde otkriveni tragovi života. Što se krije iza te vijesti?
Nedavno je, nakon bezbrojnih antologija koje se bave uradcima hrvatskih književnika, izašla i prva antologija koja se bavi uradcima hrvatskih popularizatora znanosti. U suradnji s autorom prenosimo vam dio jednog poglavlja iz Antologije hrvatske popularizacije prirodnih znanosti
Sloj smjese polimera nanešen uz oštećenu hrskavicu može dovesti do toga da ona nakon tri mjeseca potpuno zacijeli. Čudo? Ne, nego posljedica piezoelektričnog efekta.
Nodule, kvrgasto kamenje razbacano po dnu oceana, mogle bi se, kažu, iskoristiti za dobivanje rijetkih metala – no one su, pokazuju najnovija istraživanja, i prirodne električne baterije
U trgovinama zdrave hrane i hrane za sportaše može se kupiti i „konopljin protein“ (hemp protein). U tom „proteinu“ kemijska analiza otkriva međutim nešto mnogo vrjednije od proteina.
Kemijska industrija budućnosti mogla bi se posve temeljiti na ugljikovom dioksidu. Kako? Od dioksida treba napraviti monoksid
Pod mikroskopom kromosom nije ništa drugo nego klupko smotanog ili zapetljanog konca. Bi li se takvo klupko moglo napraviti i umjetno, u laboratoriju?
Svinje uzgajaju svi jer svinja jede sve i daje sve – i to u svim i svakim uvjetima. No jedna skupina mikroba, purpurne fototrofne bakterije nadaleko nadmašuju svinje.
Recept za kokošju juhu je jednostavan: stavi piletinu u hladnu vodu i kuhaj je dok se ne skuha. No nije svejedno koliko se kuha i u čemu se kuha – kažu kineski kemičari
Može li leđna moždina zacijeliti? Može – ako se na mjesto puknuća unese gel priređen od proteina svile i dvojnog hidroksida mangana i magnezija. Tako kažu kineski znanstvenici
Novo je doba – lantanoidno doba ili, bolje rečeno, doba rijetkih zemalja. Mnogo se priča o rijetkim zemljama. - kakvi su to metali i gdje se nalaze?
Molekule treba poslagati kao listove u glavi kupusa, a zatim ih povezati elastičnim sponama (također molekulama) – i dobiti materijal elastičan poput gume, a vatrootporan poput kovine
Kruh se može peći i od šturkova („cvrčkova“) brašna, a dobar je jer je bogat proteinima. Sve za dobro zdravlje. Nazdravlje!
U živom svijetu ništa ne ide bez enzima – pa tako ni otapanje ugljikova dioksida. I evo rješenja za pregrijanu Zemlju: otapati taj najvažniji staklenički plin upotrebom enzima, ali umjetnog.
Voda puna aminokiselina cirkulirala je kroz pukotine u vrućim stijenama. I dogodilo se: aminokiseline ne samo da su se odvojile i koncentrirale, nego su se i polimerizirale.
Umjesto u stlačenom ili tekućem stanju vodik bi se mogao čuvati i u vezanom stanju – vezan za grafen. Kako to postići kad ni grafen ni njegov pandan grafit ne apsorbiraju H2?
Dodatkom malo amonijaka zraku može ga se potpuno očistiti od otrovnih dušikovih oksida. Uvjet? Treba imati dobar katalizator – onakav kakav su nedavno napravili kineski znanstvenici.
Prašina iz pustinjskih oluja raznosi se diljem svijeta i na kraju najvećim dijelom završava u morima i oceanima. To nije bez posljedica: pustinjski pijesak gnoji more
Umjesto cementa koji se peče od gline i vapnenca evo novog veziva (cementa) za pravljenje betona koje se dobiva od rakova i algi. No tu nije kraj njegova prijateljevanja s okolišem
Ukrasna južnoamerička puzavica dragoljub iz naših vrtova i tegli za cvijeće izuzetno je ljekovita. Ljekovitošću njezina sjemena odnedavna se bave i naši znanstvenici iz Splita, Rijeke i Zagreba.
Mogu li fotokatalizatori činiti isto što i biljke – od CO2, H2O i svjetlosti Sunca proizvoditi organske spojeve? I više od toga: mogu proizvoditi čisti metanol, a usto davati električnu struju.
