Povijest gramofona počinje još 1887. kada je Amerikanac njemačkih korijena Emile Berliner unaprijedio tada postojeći Edisonov fonograf, tako što je spiralni zapis koji je tada bio na cilindru, stavio na ravnu ploču. Par godina kasnije prvi gramofoni su se pojavili na tržištu, iako je za prvi glazbeni vinil trebalo čekati još 50-tak godina. U drugoj polovici 20. stoljeća počinje zlatno doba ploče, a početak pada popularnosti gramofona započeo je osamdesetih s Walkmanom i kazetama. Nastavilo se s CD-om koji je bio hit 90-tih, zatim s raznim playerima kao iPod početkom ovog milenija, pa do streaminga od kojeg danas dolazi oko 90% sve glazbe koju svijet sluša.

Ipak, ploče vraćaju i to velikim zamahom. Prodaja ploča je u 2021. godini se povećala 50% naspram godine ranije, kad je opet rasla 30-40%. Taj uzlazni trend traje već više od desetak godina i samo se pojačava. Pa kako to da su ploče sve popularnije, kada znamo da su streaming servisi kao Spotify, YouTube, Deezer nemjerljivo praktičniji, a znamo i da su digitalni izvori zvuka objektivno superiorni naspram onog s vinila?

Gramofonske ploče često povezujemo sa sredovječnom populacijom, smatra se da je ona naklonjena pločama zbog nostalgije, odnosno sretnih uspomena vezanih uz cijeli proces “puštanja ploča”. Za one istinske ljubitelje glazbe, slušanje ploče znači duboku, toplu, fizičku povezanost s glazbom. Kao da je slušatelj bliže izvornom zapisu, mada znamo da i današnje ploče nastaju prethodno kroz digitalne procese produkcije prije nego se otisnu na vinil. Ljubitelji ploča vole cijelo iskustvo: od brisanja prašine i postavljanja ploče, spuštanja igle, pa do slušanja prirodnog i toplog zvuka s krckanjem. Na kraju krajeva ljudsko uho je analogno, baš kao i zvuk s ploče. Isto takav je ljudski glas, pa i glazbeni instrumenti u svom izvornom obliku.

S kolekcionarske strane imamo osjećaj da prilikom kupnje gramofonske ploče zapravo kupujemo samu glazbu s pravom za njeno slušanje, dok uz pretplatu na streaming servise kupujemo samo pristup toj glazbi i zapravo je ne posjedujemo. Za mnoge baš to posjedovanje nečega opipljivog kao što je ploča, predstavlja trajnu vrijednost, koju mogu čuvati u više generacija. Također postoji  činjenica da je izvođač s razlogom osmislio poredak kompozicija na samoj ploči i samim tim je slušanje ploče od početka do kraja zapravo nezamjenjivo iskustvo, kakvo je umjetnik želio prikazati. Često su na pločama koncerti snimljeni tako da nemaju prekida između pjesama, nego je snimljena interakcija između izvođača i publike, kao što je pljesak, skandiranje ili sama atmosfera koncerta.

Ne treba ni zanemariti ozbiljnu grafičku obradu naslovnica “korica” ploče, koju nerijetko potpisuju ozbiljni akademski umjetnici kao i tekst pjesama koji je uobičajeni dio te priče. Te su ploče često znale završiti na zidu, obješene kao slike. Ploče su do nedavno bile isključivo crne, a nova reizdanja ploča se često rade u jarkim bojama što današnja tehnologija omogućuje, zgodna sinergija starog i novog.

No istraživanja pokazuju da je više od polovice kupaca gramofona mlađe od 35 godina. Dakle milenijalci predvode ovaj pokret, uz podršku još mlađe generacije Z (to su oni rođeni sredinom 90-tih) kojima je život olakšan tehnologijom i komforom na mnoge načine. Očito je popularnost ploča vezana i općenito za Hipsterski pokret koji je počeo s oživljavanjem starih i tradicionalnih stavova svih elementa života, od mode do tehnike, gdje su ploče dobile svoje počasno mjesto.

Ponuda gramofona u Ronisu

U Ronisu smo navikli pronaći gotovo sve što se od HiFi-ja nudi kod nas. Provjerili smo kako stoje stvari s gramofonima. Za oko nam odmah zapinje legendarni Technics SL-1200, tu je Pro-ject koji se ističe šarenom ponudom boja, dizajna i modela već ispod 2 tisuće kuna. Klasični i elegantni Denon se drži standardnog dizajna. Tu su i retro gramofoni Crosley i GPO s ugrađenim zvučnicima, za onu hipstersku grupu kojima je bitni vizualni ugođaj, a manje su zahtjevni po pitanju kvalitete zvuka. Sve u svemu, u ponudi Ronisa nudi se preko 400 modela gramofona, od toga čak 60 njih stoji na lageru za odmah, a većinu možete i isprobati u njihovoj impresivnoj slušaoni na lokaciji Velesajma, o kojoj smo već pisali.

Kako odabrati gramofon?

Ekipu u Ronisu smo pitali što sve treba znati budući vlasnik gramofona. Kako ga odabrati i da li ga je teško spojiti?

“Lakše nam je preporučiti cijeli sistem po mjeri korisnika, ali ako polazite od toga da želite gramofon, prvo kupca pitamo na što će ga spojiti. Nije svako pojačalo pogodno. Uvjet je da ima "phono input" priključak prilagođen baš za gramofone, što lako provjerimo, ali ako Vam treba i pojačalo i zvučnici, rado ćemo preporučiti nešto od naše ponude. U slučaju da pojačalo nema taj priključak, postoji velik izbor pretpojačala koji omogućavaju spoj između gramofona i svih pojačala, mini-linija ili bežično, putem BT. Postoji i velik broj gramofona koji to pretpojačalo imaju već ugrađeno. Ako pojačalo ima priključak za gramofon, obično je potreban i kvalitetan kabel sa specijalnom zaštitom od raznih vanjskih smetnji koji ponekad imaju i dodatni priključak za uzemljenje. Sljedeće je pitanje namjena gramofona: profesionalno puštanje glazbe, slušanje kao vrlo ozbiljan hobi ili povremeno slušanje. Posljednje, ali ne manje važnije pitanje je izgled, završna obrada, boja gramofona.

Početno postavljanje

“Da bi gramofon korektno radio svoj posao, treba ga inicijalno ispravno postaviti, odnosno setupirati. To znači da treba podesiti silu pritiska utegom, gaznu silu i samu geometriju zvučnice” - kažu nam u Ronisu. “Ovo je pravi gušt svakome audiofilu, dok može biti stresno iskustvo za one koji su svoj prvi gramofon upravo donijeli u svoj dom i nestrpljivo ga žele isprobati. Postoje i brojni tutoriali na Internetu, no mi u Ronisu rado nudimo uslugu podešavanja, kalibriranja i puštanja gramofona u rad, većina kupaca to rado prihvaća.” Evo i kratki video kako to možete napraviti sami:

Pet razloga zašto kupiti gramofon

Ronisovci su nam dali svoje najdraže argumente za kupnju gramofona.

1. Glazbeni ukus će vam se poboljšati i produbiti. Jer da bi slušali glazbu, prvo se morate potruditi nabaviti ploču, pažljivo je preslušati i samim tim se bolje upoznati i povezati s glazbom.
2. Slušanje ploče je vrlo slično kao čitanje dobre knjige. Ona ima svoj početak, sredinu i kraj. Tako i ploče imaju svoju stranu A i stranu B, a kompozicije su snimljene redoslijedom koji je umjetnik zamislio.
3. Entuzijasti napominju da stare snimke, koje su u studiju snimljene potpuno analogno i kao takve analogno prebačene na ploču, imaju najtopliji zvuk, bez gubitaka koji digitalni sustav ima samim konvertiranjem iz digitalnog zapisa u analogni zapis. Jer na kraju, u zvučnike šaljemo analogni signal. Ekstremni entuzijasti bi rekli da je to slično kao da gledate sliku Dalija uživo u galeriji, u odnosu da ga gledate na zaslonu mobitela.
4. Kada ploču više ne želite, možete je prodati.
5. Uz sve brži ritam života, slušanje i uživanje u pločama predstavlja usporavanje od tog mahnitog ritma. Jer morate biti tu, uz gramofon, kako bi okrenuli drugu stranu ploče.

Trivia za kraj

Davne 1977. god 13 godišnji DJ iz Bronxa je vježbao u svojoj sobi za nastup u klubu. Zbog prevelike buke mama mu je ušla u sobu i oštro objasnila da odmah to utiša, kad je on je slučajno s dlanom povukao ploču i napravio prvi scratch u povijesti. To mu se svidjelo pa je počeo eksperimentirati i već nakon tjedan dana demonstrirao tu novu tehniku koja je bila sjajno prihvaćena. Danas je on poznati i ultra popularni DJ Grand Wizzard Theodore.