Bili smo na beogradskoj proslavi 20. godišnjice Unreal Tournamenta
U Beogradu je održan turnir kojim je obilježena 20. godišnjica izlaska Unreal Tournamenta. Bili smo dio peteročlane hrvatske ekspedicije koja se pridružila domaćinima u proslavi ovog događaja
Proteklog vikenda u Beogradu je održan Memorijalni turnir Nikola Tomić Faust, događaj kojim je obilježena 20. godišnjica izlaska originalnog, prvog Unreal Tournamenta. Kao što se nešto stariji među nama zacijelo sjećaju, legendarni Unreal Tournament ostavio je velik i značajan trag na počecima mrežnog igranja u Hrvatskoj. Oko sebe je okupio golemu zajednicu igrača, koji su se organizirali u klanove i natjecali u lokalnim i europskim ligama te na brojnim manjim i većim turnirima diljem zemlje. Imali smo i reprezentaciju, koja je u pojedinim postavama ostvarila značajne uspjehe i uživala status jedne od najboljih u ovom dijelu svijeta.
Ipak, vrhunac UT-a u Hrvata bili su LAN partyji, događaji gdje su se igrači nalazili uživo, upoznavali, družili i napucavali do iznemoglosti. Upravo se u tu kategoriju svrstava i beogradski Memorijalni turnir Nikola Tomić Faust. Idejni začetnik i ključni čovjek za realizaciju ovog projekta bio je Miloš "nt.maharaja" Radmilac, a veliku pomoć u maestralnoj organizaciji pružali su mu Dušan "PsYhO[NWO]" Ostraćanin, Alen "Azdaja[RUR]" Pantelić i Nikola "Dzoni(NOB)" Miladinović. Premda srpska UT scena nije bila razvijena poput hrvatske, prvenstveno iz razloga što (ne)kvaliteta internetskih konekcija dugo vremena našim susjedima nije dozvoljavala da budu prisutniji na serverima i europskim natjecanjima, svejedno su pronalazili načine da uživaju u omiljenoj igri. Najčešće je to značilo da su se okupljali u lokalnim igraonicama. Kako su igraonice u to vrijeme pretežito imale osam računala, srpski igrači sučeljavali su se u četveročlanim timovima, umjesto uobičajenih peteročlanih.
Tako je i sam Memorijalni turnir Nikola Tomić Faust bio koncipiran na način da su se formirali timovi od po četiri člana, koje su unaprijed odabrani kapetani sastavljali na principu drafta. Svaki igrač imao je pridruženu neku brojčanu vrijednost, u skladu s njegovom procijenjenom kvalitetom, a kapetani su za "kupnju" čitavog tima mogli potrošiti ograničen broj bodova. Ovime su organizatori osigurali da nijedan tim nema tri ili četiri izrazito jaka igrača – ako bi kapetan odabrao nekoga s vrha tablice, ostalo bi mu "budžeta" za dva slabija igrača.
Zahvaljujući ovako koncipiranom procesu sastavljanja timova, a ukupno ih je bilo 10, nijedan tim na turniru nije bio upadljivo nadmoćan te nijedan meč nije završio brutalnim gaženjem protivnika. Umjesto toga, tokom cijelog dana odigravale su se iznimno zabavne, uzbudljive, na trenutke i zaista spektakularno dramatične partije u CTF-u (Capture the Flag) i TDM-u (Team Deathmatch). U odlično opremljenoj igraonici GamePub mečevi su se mogli pratiti na velikim ekranima, a čitavog dana trajao je i prijenos događaja na Twitch, gdje su se izmjenjivali kadrovi iz timskih ogleda i snimci s kamera u prostoru. Nakon cjelodnevne makljaže pobjednici su kući ponijeli prigodne pehare, ispisane 3D pisačem te fino završno obrađene i obojane, kao i RedDragon gejmerske periferije.
Od ukupno 50 prijavljenih sudionika, petoro nas je doputovalo iz Hrvatske – igrom slučaja, svi od reda igrali smo u nekoj od postava hrvatske UT reprezentacije. Po završetku službenog dijela natjecanja stoga je održan revijalni, kasnonoćni ogled između reprezentacija Hrvatske i Srbije, gdje je naš tim podsjetio domaćine i brojne gledatelje (šanker i čistačica) zašto je uživao status mašine za mrvljenje nesretnika s druge strane nišana.
![Četvorica od petoročlane hrvatske ekspedicije - [FireFly]MEGADEATH, x:cyberhrc, x:kozaa i x:MARIN, inače jedan od najboljih igrača na beogradskom turniru. Nedostaje, a također je bio prisutan, cRo*Gabriel](/img/bili-smo-na-beogradskoj-proslavi-20-godisnjice-unreal-tournamenta_pglHjh.jpg)
Cjelokupni dojam? Pomalo je bizarno bilo osvijestiti činjenicu da je od izlaska UT-a prošlo punih 20 godina te da su nekadašnja djeca izrasla u ljude s ozbiljnim poslovima, obiteljima i (ponegdje) pivskim trbusima. No još je bizarnije bilo osjetiti da se UT nakon svih tih godina u beogradskom GamePubu igra s nesmanjenim žarom. S obzirom na razinu napetosti, veselja, nerviranja pa i psovanja za vrijeme i nakon mečeva, baš ništa nije dalo za naslutiti da je većina sudionika beogradskog turnira igru posljednji put pokrenulo prije petnaestak godina.
Čestitamo organizatorima na inicijativi, gostoprimstvu i zaista vrhunski odrađenom poslu! Nadimci i statistike svih sudionika dostupni su na službenoj stranici turnira, a u nastavku razgledajte još neke fotografije s lica mjesta.
