Došlo je vrijeme za najveći i najspektakularniji tehnološki show u zemlji i regiji – dvanaesti se put održava Bug Future Show, najveće okupljanje zajednice koje Bug poklanja svojim vjernim čitateljima. Mjesto održavanja još je jednom Mozaik Event Centar, a ovog ćemo puta, uz glavnu, zauzeti još tri dvorane. Bit će tu paralelni program u dvorani "Müller", developerski track .debug Future Show i jedan novitet – dvorana za "rešetanje" speakera pitanjima izvan uobičajenog konferencijskog okruženja, u opuštenoj atmosferi. Program provjerite ovdje ili unutar službene aplikacije. Pridružite nam se i na društvenim mrežama koristeći hashtag #BFS2025.

Na samom početku prepunoj se dvorani uvodno obratio urednik Buga Miro Rosandić, podsjetivši posjetitelje na davni BFS2015, kad je keynote govornik bio isti kao i danas – David McWilliams, ekonomist, pisac i podcaster te autor "knjige godine" prema Financial Timesu i The Economistu. Nakon kratkih reminiscencija na događaje otprije deset godina i sve što se dogodilo u međuvremenu, voditelj programa Ivan Šarić predao je posjed pozornice McWilliamsu za prvo ključno predavanje dana.

Naš gost iz Irske započeo je svoje predavanje u opuštenom tonu, uspoređujući situaciju u Dalmaciji, gdje često boravi, s onom otprije desetak godina, a potom ozbiljniji dio govora započeo citiranjem Lenjina, osvrtom na nove ekonomske i carinske ratove koje započinje Trump… Nakon takvog uvoda priču je začinio Yeatsovom poezijom te opisom aktualne, ne baš toliko pozitivne povijesne situacije u kojoj se danas nalazimo.

Kao ekonomist, shvatio je da u takvim vremenima upravo ekonomisti i političari obično budu u krivu, dok su pjesnici i općenito umjetnici – u pravu. Oni si daju za pravo u takvim trenucima misliti nekonvencionalno, pa mogu predvidjeti što će se iz svega izroditi te što u konačnici budućnost donosi. No – poštujemo li mi i cijenimo li danas takve ljude? Sve, kaže McWilliams, počinje od ranog djetinjstva i škola, u kojima se takve pojedince ne nagrađuje dovoljno. Naprotiv, školski sustavi nagrađuju samo one koji mogu upiti mnogo informacija i reproducirati ih točno, dok su svi ostali zanemareni, iako možda nadareniji. Takvi često izađu iz škole osjećajući se, neopravdano, glupima. S druge strane, mnogo je i onih koji se nezasluženo osjećaju – pametnima, samo zbog toga što su iz škole izišli s peticama.

Kad takvi traže posao u korporacijama, intervjuiraju ih starije verzije njih samih, koji zapošljavaju sebi slične, pa se tako stvara efekt grupiranja istih mišljenja na jednom mjestu. Gomilanje takvih kompanija i pojava u društvu neizbježno dovodi do točke preokreta, jer je jednostavno neodrživo. Ljudi nisu stvoreni da isto razmišljaju, da budu racionalni i ponašaju se po uhodanim obrascima.

Kolektivno donošenje odluka u društvu dovodi do pojave poslovnih ciklusa – kad se svi zajedno pomame i njihove odluke idu u istom smjeru, to dovodi do porasta, ali i padova cijena, burzi i slično. Skup takvih ekonomskih ciklusa, kad se poklope, stvara ekonomske supercikluse, čijem vrhuncu sada vjerojatno svjedočimo, kako kod nas tako i u Irskoj – no, njemu se nakon nekoliko desetljeća bliži kraj. Novi superciklus donijet će protekcionizam, nacionalizam, velike promjene, koje je McWilliams ponovno opisao poezijom i zaključio optimistično. No, samo ako mi svi ustanemo i ne dozvolimo da se svijet oko nas raspadne. Ako ćemo manje slušati ekonomiste i političare, a više umjetnike, na dobrom smo putu, zaključak je nakon inspirirajućeg govora.