Želimo li ublažiti globalno siromaštvo i ograničiti zagrijavanja na znatno ispod 2 Celzijeva stupnja, globalni solarni proizvodni kapaciteti morali bi se udesetostručiti do 2040. godine, predviđa Međunarodna energetska agencija (IEA). Dakako, to je lakše reći nego učiniti.

Traganje za kompromisima

Sunčeva svjetlost mijenja se tijekom dana i godišnjih doba pa se energija mora skladištiti za vrijeme kada sunce ne sja. Uz to, trebalo bi osmisliti načine da solarna energija stigne do najudaljenijih kutova svijeta i mjesta gdje je najpotrebnija. I ne manje važno, trebat će pronaći kompromise između solarne energije i drugih namjena na istom zemljištu, uključujući očuvanje i biološku raznolikost, poljoprivredu i prehrambene sustave te korit za zajednicu i autohtono stanovništvo.

Kako bi se to postiglo, Lucas Kruitwagen, istraživač klimatskih promjena i umjetne inteligencije sa Sveučilišta u Oxfordu je uz pomoć kolega izradio i u časopisu Nature objavio prvi globalni popis velikih postrojenja za proizvodnju solarne energije. Izraz "veliki" u ovom se slučaju odnosi na objekte koji proizvode najmanje 10 kilovata kada je Sunce na vrhuncu. Za usporedbu, tipična mala stambena krovna instalacija ima kapacitet od oko 5 kilovata.

Sustav strojnog učenja

Istraživači su izradili sustav strojnog učenja za otkrivanje tih objekata na satelitskim snimkama, a zatim su ga implementirali na više od 550 terabajta slika. Pretražili su gotovo polovicu Zemljine površine, filtrirajući udaljena područja daleko od ljudske populacije.

Ukupno su detektirali 68.661 solarni objekt. Procijenjeno je kako je na kraju 2018. širom svijeta bilo instalirano 423 gigavata proizvodne snage. To se više-manje poklapa s procjenama Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA) koja spominje od 420 GW.

Studija je pokazala kako je kapacitet solarne PV proizvodnje između 2016. i 2018. porastao za nevjerojatnih 81 posto. Najveći rast zabilježen je u Indiji (184 posto), Turskoj (143 posto), Kini (120 posto) i Japanu (119 posto).

Objekti su varirali veličinom, od gigavatnih pustinjskih instalacija u Čileu, Južnoj Africi, Indiji i sjeverozapadnoj Kini, do komercijalnih i industrijskih krovnih instalacija u Kaliforniji i Njemačkoj, ruralnih instalacija u Sjevernoj Karolini i Engleskoj te urbanih instalacija u Južnoj Koreji i Japan.

Lokacijski podaci

Prikupljeni geoprostorno-lokalizirani podaci od ključne su važnosti za prijelaz na solarnu energiju, smatraju istraživači. Mrežni operateri i sudionici na tržištu električne energije moraju točno znati gdje se nalaze solarni objekti kako bi točno znali količinu energije koju proizvode ili će proizvesti. 

Novi sustavi mogu koristiti lokacijske podatke za predviđanje povećane ili smanjene proizvodnje uzrokovane, na primjer, prolaznim oblacima ili promjenama vremena. Kako solarna energija postaje sve predvidljivija, operateri će moći u rezervi zadržati manje elektrana na fosilna goriva.

Neželjene posljedice rasta

Istraživanje je otkrilo da se solarne elektrane najčešće nalaze u poljoprivrednim područjima, a zatim slijede travnjaci i pustinje. To, ističu istraživači, naglašava potrebu pažljivog razmatranja utjecaja koji će deseterostruko proširenje solarnih fotonaponskih proizvodnih kapaciteta imati u nadolazećim desetljećima na prehrambene sustave, biološku raznolikost i zemljište.

Mudrim vođenjem energetske politike mogla bi se na nekim područjima poticati instalacija solarnih pogona na krovovima kako bi se sačuvali zemljišni resursi, ili se iskoristile neke druge opcije obnovljive energije, zaključuje Kruitwagen, komentirajući nalaze istraživanja u časopisu Conversation.