Asegun Henry želi spasiti svijet i misli da zna kako će to i učiniti: on želi uloviti Sunce i spremiti ga u kutiju (Sun in a Box). Ili, manje poetski, ovaj profesor strojarstva s MIT-a vjeruje da je ključ smanjenja emisije ugljika i ublažavanja daljnjih klimatskih promjena u našoj sposobnosti da se koristimo energijom koju nam šalje Sunce.

Skladište užarenog tekućeg metala

Danas se velik dio obnovljive energije koju uzimamo od vjetra i Sunca isporučuje u obliku "iskoristi ili izgubi". Kako bi pohranio takvu energiju, Henry predviđa potpuno održivu mrežu bez ugljika s potencijalom da opskrbi sve naše električne potrebe, čak i za oblačnih dana, kad nema ni daška vjetra. Ima i plan kako to postići. 

Zamislite da uz postojeća solarna postrojenja i vjetroagregate postoji i jako izolirani spremnik veličine ovećeg skladišta, napunjen užarenim tekućim metalom. Sav višak energije, prikupljen za vrijeme niske potrošnje, preusmjerava se u ovaj spremnik i tamo pretvara u toplinu. Kad potražnja za energijom poraste, tekući metal crpi se kroz pretvarač kako bi se toplina vratila u električnu energiju.

Henry kaže da bi ovaj sustav "Sunca u kutiji" služio kao punjiva baterija, doduše velika kao pola nogometnog igrališta. U svojim dosadašnjim istraživanjima pokazao je da ključni dijelovi sustava rade i sad ih želi objediniti, za početak barem u laboratorijskim uvjetima. Uspije li, prijeći će na verzije s povećanim kapacitetom za pohranu i na kraju na mrežni integrirani sustav komercijalne razmjere.

Nove vrste koncentrirane solarne energije

Ambiciozan je to put, s puno prepreka, baš kao što je to bio i Henryjev put do katedre na MIT-a, gdje su ga i pozvali kako bi pokušao uskladištiti sunčevu energiju. On doista želi spasiti ljudsku vrstu i vjeruje u uspjeh tehnologije na kojoj intenzivno radi. 

Na novim vrstama koncentrirane solarne energije (CSP) Henry radi godinama. Većina poznatih CSP dizajna temelji se na ideji pohrane topline kao rastaljene soli i premještanja tekućine kroz metalne cjevovode i crpke kako bi se pretvorila u električnu energiju. Ali postoji ograničenje koliko vruće soli mogu postati pri skladištenju topline. Previsoke temperature mogu uzrokovati prebrzu koroziju metalnih cijevi i crpki.

Henry je predložio izradu dijelova sustava od keramike otpornije na toplinu i čuvanje topline u užarenom tekućem metalu. On i njegovi studenti dugo su radili na projektu kako bi demonstrirali ključne komponente sustava, visokotemperaturne keramičke crpke. U početku im nije baš išlo kako su planirali. 

Profesor iz Guinnesove knjige rekorda

No onda su 2017. izradili crpku koja je mogla cirkulirati tekućinu do 1400 Celzijevih stupnjeva. Demonstracija im je donijela objavu u časopisu Nature i Guinnessov rekord za "crpku tekućine s najvišom radnom temperaturom“.

Otad su se stvari ubrzale. Detalji su usavršeni, srušen je i vlastiti rekord crpke koja može podnijeti još više temperature. Eksperimentira se i simuliranjem gibanja atoma u različitim materijalima i pretvaranjem tih pokreta u zvuk; riječ je o projektu djelomično nadahnutim njegovim ranim iskustvom u glazbi. Naime, Henry je dugo dvojio hoće li biti glazbenik ili znanstvenik. Na kraju je odabrao znanost. Uspije li u svom projektu skladištenja Sunca, bit će to najbolja glazba za naše uši.