Još od prvog Lego Star Warsa prije gotovo dvadeset godina, kada se ova franšiza odmaknula od etikete videoigara za najmlađe i ponudila i starijim generacijama pregršt razloga za zadovoljstvo, primjetna je uzlazna putanja uvođenja inovacija i širenja područja igrivosti. To je u nekim izdanjima preraslo u potpuni kaos koji je bilo teško pohvatati.

Slažemo se, neka poglavlja, poput primjerice The Lego Movie 2, u nastojanju da igrivost "poboljšaju" masivnošću i hrpom, mahom nepotrebnog sadržaja, otišla su predaleko. No, The Skywalker Saga vratila se na pravi put, pa smo željno očekivali vidjeti kakve nam avanture donosi Lego Horizon Adventures.

Kao veliki ljubitelji Horizona, poglavito njegovog šarenog i nevjerojatno pametno krojenog postapokaliptičnog svijeta, prvi susret s Lego Horizon Adventures nije nas nimalo razočarao. Dapače, iako smo bili sumnjičavi kako će autori izvanredno okruženje koje nam je oduzimalo dah u igrama serijala Horizon preraditi u svijet kocaka, izvanrednim izborom boja i maštovitom interpretacijom gomile detalja potpuno su nas razoružali. Svaki dio ove igre ima svoju vizualnu unikatnost koju je ponekad teško prepoznati, a sve to tijekom prohoda naše junakinje i njenih prijatelja djeluje kao zaokružena cjelina.

Priča je, doduše, prilagođena mlađem uzrastu, kao što smo i očekivali. Umjesto epske avanture u koju je moguće utući desetke sati slobodnog vremena i izazovne mehanike borbe, ovdje je više fokus na izgradnji sela koje ujedno služi kao centralno mjesto s kojeg krećemo u avanturu. Prvih par misija je očekivano uzbudljivo, uz Aloy koja se penje po za to predviđenim liticama i šulja visokom travom, no nakon toga slijedi blago razočaranje.

Naime, svaka je misija nalik prethodnoj što se tiče koncepta – malo trčanja, pokoja zagonetka, borba s protivnicima, još malo trčanja, završni protivnik i to je to. Nema one raznovrsnosti i širine koja nas je u ranijim izdanjima, kao što su Lego Star Wars, Indiana Jones, Jurassic World, Lord of the Rings, Hobbit ili Harry Potter, tjerala da otkrivamo sve tajne područja na kojem se nalazimo i pohodimo ih s drugim likovima kako bismo sakupili sve što igra nudi.

Naprotiv, u Lego Horizon Adventures toga uopće nema, i jednom kad završite nivo, nema potrebe da mu se ponovo vraćate. Istina, postoje i drugi likovi koji se vremenom otključavaju, poput Varla, Teerse ili Erenda, no to dolazi napretkom kroz igru, a ne našim trudom da investiramo dodatno vrijeme na određene glavolomke. Ideja igranja s drugim likovima iz svijeta Horizona zvuči zabavno, tim više što svaki dolazi s vlastitim stilom, no jedini koji se uistinu vidno razlikuje od ostatka ekipe je Erend.

Spomenuti koristi čekić i, da bi nanio štetu, mora se približiti protivnicima. Budimo iskreni, takav način igranja nam je bolje sjeo od ciljanja iz daljine. Nekako djeluje prirodnije i prilagođenije Lego svijetu, a svakako će mlađim generacijama biti daleko lakše igrati s Erendom i mlatiti sve oko sebe nego iz daljine, u žaru borbe, pokušavati strijelom naciljati ranjivu točku protivnika nakon što je otkrijemo korištenjem fokusa.

Kao i u serijalu po kojem je Lego Horizon Adventures rađen, robotizirana čudovišta imaju ranjiva mjesta i određene vrste napada im nanose više štete. No, začuđuje činjenica da u svaku misiju krećemo s tek osnovnim oružjem, dok dodatna i naprednija treba naći putem, samo da bismo ih završetkom nivoa ponovo izgubili. Uz to, svaki igrivi lik napreduje isključivo ako s njim igramo i ne dijeli iskustvo s ostalima.

Ako ih često mijenjamo, dobit ćemo četiri prosječna junaka koji će pred kraj igre, nakon što na scenu stupe napredniji protivnici, možda imati problema s prelaskom određenih dijelova. Doduše, dodatni igrivi likovi imaju itekako smisla pri kooperativnom igranju, s obzirom na to da tada u igrama ne mogu postojati dva ista junaka već moraju biti različiti. Kad već spominjemo taj način igranja, recimo i to da je ovaj način, uz lokalni "co-op", po prvi put dobio mogućnost povezivanja dva igrača putem interneta, što je pohvalno.

Eliminacijom protivnika, pronalaskom škrinja i uspješnim dovršavanjem scenarija dobivamo zlatne kocke i brončane kockice koje služe kao platežno sredstvo za neke općenite "gadgete", poput bržeg sakupljanja iskustva, te za masu kozmetičkih nadogradnji našeg sela.

Dapače, uz uobičajene građevine i kostime preuzete iz serijala Horizon, moguće je izgraditi i razne dijelove Lego svjetova Ninjago i City ili pak odjenuti naše likove kao policajca, navijačicu, Garmadona ili Lloyda. Sve je to lijepo i divno, no bit će zanimljivo isključivo najvećim fanovima "Legića" jer nimalo ne utječe na igrivost.

Lego Horizon Adventures je svakako najljepša i vizualno najdetaljnija igra Lego franšize, no igrivost kao da je sastavljena od niza dobrih ideja koje su u nekom trenutku razrade jednostavno ostavljene u stadiju do kojeg su došle, bez finalizacije.

Uz nedostatak ranijeg modela po kojem bismo se vraćali na već završena područja s drugim likovima kako bismo otključali dodatne sadržaje, igrivost je ograničena na desetak sati kampanje. Za cijenu od sedamdeset eura to je svakako nedovoljan razlog za nabavku i preporuku. Ipak, ukoliko ga kupujete djeci "pod bor", nećete pogriješiti, no pripremite se na česte pozive u pomoć i imajte uvijek napunjen dodatni kontroler.

Igrano na PS5, kod ustupio proizvođač