U knap pola stoljeća, a koliko je proteklo od izlaska Crowtherovog Colossal Cave Adventura do danas, avanture smo imali prilike degustirati pripremljene na podosta razne načine.

Od tekstualnih izdanaka poput Zorka, preko klasičnih point-and-clickeraša à la Monkey Island, pa sve do „interaktivnih drama” koje su nanovo popularizirali David Cage (Heavy Rain) i Telltale Gamesovci (The Walking Dead), a koje već godinama predstavljaju posljednji krik mode u ovom odavno nišnome žanru.

I, eto, baš kad biste potencijalno mogli pomisliti da nema ničega novog pod suncem, iznebuha se pojavi ReLU Games – tajanstveni južnokorejski developer i izdavač spreman uvjeriti vas u suprotno.

Dobro, dobro, nije Uncover the Smoking Gun u striktno konceptualnom smislu baš toliko revolucionaran. Njegove korijene ipak bi bilo uputno potražiti u opskurnom Façadeu iz 2005., a najizravnijeg „takmaca”, pak, u prošlogodišnjem Inworldovom tech demou Origins. Ali da je nesvakidašnji, bogami jest. Pa čak i ako vam se takvim ispočetka uopće neće činiti.

Štoviše, tijekom tih prvih nekoliko minuta druženja s Uncover the Smoking Gunom (u nastavku: UtSG), dotični bi vas se lako mogao dojmiti kao tek još jedan izlet u prožvakane detektivsko-znanstvenofantastične vode.

Godina je 2030., ljudi već neko vrijeme suživotare s robotima, a vi ste ni manje ni više nego promućurni detektiv preokupiran misterioznim nestankom supruge mu Sophije – brilijantne neuroznanstvenice duboko upletene u po čovječanstvo potencijalno pogubne eksperimente s AI-jem. Valjda...

Vidite, ispočetka nećete biti baš najsigurniji u bilo što jer UtSG do tzv. overarching narativa drži tek zericu više nego što prosječni žitelj Lijepe Naše drži do, recimo, treće butanske nogometne lige. Drugim riječima, nije da netom spomenutog uopće nema, ali nije ni da su se ReLU Gamesovci baš nešto posebno pretrgali istkati intrigantnu epopeju koja će vas sama po sebi biti u stanju zadržati prikovane za ekran.

Uostalom, zašto i bi kad su vas ionako nakanili očarati na jedan posve drugačiji način, a čega ćete postati svjesni čim susretnete Q Bota – svog vjernog robotskog tajnika koji će naprosto izgarati od želje za čašicom ugodnog razgovora.

Sjećate li se kako ste u onim staaarim avanturama poput već spomenutog Zorka, ranih Police Questova ili prvog Leisure Suit Larryja s igrom „komunicirali” putem text parsera?

E pa, i u UtSG ćete također imati prilike tipkati dok vam prsti ne otpadnu jer ReLU Gamesovci UtSG su zamislili kao eksperimentalnu detektivsku igru u kojoj ćete osumnjičenike napokon moći ispitivati onako kako biste to činili i u stvarnome životu. Točnije, onako kako biste to činili samo da su svi odreda roboti pogonjeni generativnom umjetnom inteligencijom, odnosno ChatGPT-jem, a kojem su vrli developeri odlučili „prepustiti” vođenje svih razgovora s igračem.

Bit će tu, dakako, i istraživanja lokacija u potrazi za dokazima, „keljenja” istih na crime board te pisanja bilješki u maniri Shadows of Doubta, ali glavnu atrakciju ipak će predstavljati dinamični verbalni okršaji s odreda statičnim robotima. Tim mehaničkim dripcima čiji će govorni moduli raditi punom parom i koji će vječito stajati između vas i uspješno riješenog slučaja.

Jedan čas zato što će vam mutikaške bitange pričati same šarene laže (u igri označene kao „System Overload”), a ne bi li spasile vlastite grešne procesore. Drugi zato što će uslijed tobožnjih glitcheva u sustavu postati skloni čistom baljezganju iliti početi „halucinirati”, a kako su ReLU Gamesovci odlučili nazvati ChatGPT-jevu općepoznatu sklonost konfabuliranju. A treći, pak, zato što ćete ih prije ili kasnije neumitno početi ispitivati o stvarima koje sa samim slučajem blage veze nemaju.

Primjerice, koji je smisao života, svemira i svega (bez brige, i dalje je 42), koliko je brzina leta neopterećene lastavice (oko tridesetak kilometara na sat), što može promijeniti čovjekovu ćud (ljubav, naravno!), je li prvo bila kokoš ili...

Uistinu, toliko biste ispočetka mogli biti zaslijepljeni neuobičajenom blagoglagoljivošću limenih mudrijaša da bi vam se lako moglo dogoditi da potpuno smetnete s uma kako vam je glavni cilj ipak riješiti svih pet slučajeva koje će UtSG postaviti pred vas. I to tako da se, nakon što dotične prvo fino istražite, zatim još finije latite formulara koji su developeri ljubazno „posudili” iz Scene Investigatorsa, pa potom čitko napišete točne odgovore na sva postavljena pitanja.

Da, baš kao u školi (čak ćete i ocjenu dobiti!), a sve, dakako, isključivo zato što vam je iznimno stalo do toga da pravda bude zadovoljena. Nikako zato da vas u novinama poslije hvale kako ste samo pametni, lijepi i umješni, umjesto da vas kude jer ste zabunom krivo upisali djevojačko prezime žrtvinog psa.

Nažalost, čim očaranost novim iskustvom malčice splasne, polako, ali sigurno počet ćete uviđati da je UtSG zapravo tek jedan pohvalan, ali ipak poluuspjeli videoigraći opit koji od implementacije ChatGPT-ja ima možda i više štete nego li koristi.

Naime, koliko god dobar osjećaj bio nekog robota uhvatiti u laži ili ga, recimo, nagovoriti da otključa vrata koja ne bi trebao, toliko bi vas činjenica da se NPC-jevi neće sjećati ranijih razgovora, konstantna potreba za preformuliranjem pitanja ili već spomenute „halucinacije” mogle dobrano nanervirati.

Baš kao što bi vam se, s druge strane, njihove počesto generične (dakle, tipično ChatGPT-jevske) replike i još generičnije karakterizacije (npr. Q Botova čitava osobnost svodi se na to da uvijek odgovara u rimi) mogle učiniti bogovski zamornima.

A i da ne spominjemo kako će navedene muke po ChatGPT-ju, pomalo ironično, najštetnije utjecati upravo na osjećaj imerzije, pa ćete tako svako toliko postajati svjesni tragične činjenice da ipak niste pravi detektiv, već da samo igrate igru.

I to, avaj, igru koja će vam izuzev osvježavajućeg (ali polufunkcionalnog) dijaloškog sustava u svome središtu, moći ponuditi tek nekoliko solidnih slučajeva blago povezanih traljavom pozadinskom pričom, par nevelikih lokacija za istraživanje, simpatičnu stripovsku grafiku i jedan podosta skroman soundtrack.

Drugim riječima, jedva dovoljno sastojaka da vam tih nekoliko sati, a koliko ćete uz ReLU Gamesovo podosta niskobudžetno čedo po svoj prilici i poželjeti provesti, proteknu ugodno. Naravno, pod uvjetom da se uopće ubrajate bilo u pokućne detektive koji moraju rasvijetliti baš svaku misteriju, bilo u tehnološke entuzijaste koji moraju iskusiti baš svaku pomodnu novotariju, bilo, pak, u oboje...

 Igrano na PC-ju.