Prošlo je upravo trideset godina, dakle praktički vječnost u informatičkim razmjerima, otkad se u proljeće 1994. godine na tržištu pojavio UFO: Enemy Unknown (poznat i kao X-COM: UFO Defense u Americi), a nedugo potom i njegova recenzija u Bugu. Strateška igra koja je vješto i inovativno kombinirala borbenu taktiku i globalno upravljanje resursima bila je uglavnom hvaljena radi atmosfere, igrivosti i koncepcije, a tek minimalno kritizirana radi povremeno preopterećujuće kompleksnosti. Ipak, vrijeme ju je iz dobrog, inovativnog naslova iskovalo u neupitni klasik, prije svega radi izvrsne ponovljivosti – zahvaljujući dobro podešenim nasumičnim, proceduralno generiranim elementima, praktički je nemoguće odigrati dvije identične misije, a kamoli kampanje.

Uspješna komercijalno, igra je već sljedeće godine dobila nastavak Terror from the Deep, koji je istu recepturu otežao, nadogradio nekolicinom novih ideja, te cijelu priču preselio u podvodni svijet. Slijedio je čitav niz formalnih nastavaka X-COM franšize (a i nekih neformalnih), koji su katkad opravdali očekivanja, a katkad ne, no prvijenac-rodonačelnik iz 1994. je ostao predmet interesa zajednice obožavatelja koja ga je dugo nastavila igrati.

Kako stvar u ovakvoj situaciji obično biva, entuzijasti su razvili neslužbeni port igre za moderne platforme, nazvan OpenXcom, čime su i ona i Terror from the Deep postali lako igrivi i na modernim operativnim sustavima i drugim platformama.

Ovaj port je pak omogućio relativno jednostavno proširenje dodatnim "modulima" koji je zajednica odmah iskoristila kako bi popravila neke poznate bugove i balansirala neke neuravnoteženo podešene vrijednosti (npr. jednostavno zgrtanje novca prodajom nekih relativno jednostavnih proizvedenih uređaja). To je, međutim, bio tek prvi korak: zajednica je brzo krenula raditi na zanimljivim proširenjima: novim oružjima, letjelicama, vanzemaljskim rasama i štočemu drugom, čak i posve novim dodatnim mehanikama igre.

S mnogo članova zajednice koji su entuzijastično krenuli dodavati raznorazne maštovite ideje, za što im se konačno ukazala mogućnost, bilo je pitanje vremena dokle će netko krenuti u mastodontski posao objedinjavanja onih naj-najboljih u jednu zajednički funkcionirajuću cjelinu. Ta marljiva duša se našla u članu imena Solarius koji je uložio enormno vrijeme i trud u taj posao, i od najranijih alpha verzija 2019. je nastavio tu cjelinu, nazvanu X-COM Files, neprestano rafinirati zajedno sa suradnicima. Taj proces traje i danas: u trenutku nastanka ovog teksta, najnovija verzija je stara svega 78 dana. No davno su prošla vremena otkad se radilo o polu-igrivoj alpha verziji: sada je to potpuno zaokružena, istestirana i balansirana cjelina.

Fuzija ideja i koncepata

Tako je nastala igra koja načelno zadržava osnovnu mehaniku i koncepte originalnog X-COM-a, ali je toliko redova veličina veća i sveobuhvatnija da je originalni materijal sada samo kap u povećem moru. I dalje se od igrača očekuje da se bavi upravljanjem istraživanjem, proizvodnjom, sigurnošću i općenitim upravljanjem bazama, kao i taktičkim borbama gdje treba razmišljati o svakom spremniku municije i hoćete li na kraju poteza svojeg vojnika zakloniti iza hrasta ili ciglenog zida.

Proširenje sad uključuje nekoliko desetaka neprijateljskih rasa, preko stotinu tipova oružja i njihovog streljiva, nezamislivu količinu dodatne opreme, više stotina mogućih vrsta lokacija, sijaset novih letjelica, i razna druga čudesa koja su, srećom, dobro balansirana kako igra i dalje ne bi postala ni preteška ni omogućavala neke lake "prečice".

Ono ključno, međutim, tek treba spomenuti. Naime, umjesto originalne premise u kojoj je jasna podjela dobrog X-COM-a i zlih vanzemaljaca, u tipičnoj holivudskoj podjeli "mi i oni", X-COM Files donosi daleko kompleksniju scenu u kojoj je X-COM samo jedna od mnogih frakcija: kako igra teče, tako ćete često otkrivati nove (uključivo vanzemaljske, naravno, ali i domaće) čiji ciljevi i namjere nisu uvijek očiti, već će ih trebati istražiti. Time igra dobiva i svojevrsnu dimenziju detektivske priče u kojoj treba povezati sve aktere, relacije i namjere, i smisliti taktiku kako se nositi sa svima njima.

Količina čuda

Samog sadržaja, dakle, ima toliko da igrači mogu komforno rezervirati pola godine prilično revnog igranja kako bi istražili baš svaku začkoljicu i otkrili bizarne, i katkad duhovite, detalje o svemu što se u igri pojavljuje. Sama činjenica što je originalna igra imala oko 10 MB ukupne veličine, a X-COM Files trenutačno donosi gotovo 270 MB sadržaja, dovoljno govori o skali na kojoj ovo proširenje funkcionira.

Srećom, znanje o svemu tome nećete morati držati u glavi, već X-COM Files vjerno slijedi izvrstan koncept interne enciklopedije ("Ufopedije") u kojoj se možete podsjetiti sveg znanja kojeg ste u igri stekli, i koja se nadograđuje kako igra teče i vaši znanstvenici otkrivaju nove stvari.

Drugi zanimljivi odmak od originala je što vas X-COM Files uči isplativosti misija. U originalu je ta logika bila relativno jednostavna: mogli ste prihvatiti svaku ponuđenu misiju, napasti skoro svaku lejelicu ili podmornicu, i znali bi pritom da će vam se to isplatiti, ili vam barem neće štetiti. Ovdje je, međutim, količina mogućnosti i misija toliko velika, a resursi često dovoljno ograničeni da bi puko gonjenje svake misije bilo korisno. Morat ćete početi odvagivati potencijalnu štetu i gubitke i balansirati ih s potencijalnim dobicima, te neke misije jednostavno ignorirati i usmjeriti se na one koje najviše doprinose onome što vam je u tom trenutku cilj (obično rat protiv neke od fakcija). Ima tu i raznih dodatnih, specijalnih misija, kao i povremenih arhitektonskih zagonetki, ali za potencijalne igrače nećemo sad rasipati previše spoilera.

Samo za sladokusce?

Kao rezultat svega navedenog, treba istaknuti kako X-COM Files nije za publiku koja strategije ne voli, ili voli samo kao usputnu zabavu. Daleko je predetaljan, prepun sadržaja i prekompleksan da bi ga se moglo proći kroz jedan kišni vikend, i time je najbolji za one koji uistinu obožavaju žanr strategija s elementom taktike na poteze. Ostalima će biti razboritije prvo odigrati originalni X-COM ili Terror from the Deep, ili oba, pa tek ukoliko su zaintrigirani, skočiti u to stravično duboko more zvano X-COM Files koje traži daleko više strpljenja, vremena, razmišljanja i odvagivanja. I same taktičke mape su višestruko veće od onih iz originala, pa nije ništa neuobičajeno potrošiti po sat-dva na njih, naročito ako se uhvatite u koštac s neprijateljima koje vidite po prvi put (što neće biti rijetko).

U tom stilu bismo mogli dati i njegov generalni opis: X-COM Files je ono što bismo dobili da je Mythos Games, koji je 1994. razvio igru, tada dobio još deset godina, pet stotina ljudi i milijardu dolara da igru proširi do teško pojmljivih razmjera. Ali, time joj se i publika smanjila samo na zagrižene kojima ne smeta provesti mjesece uz jednu igru.

Odjeven u moderno ruho

Srećom za one koji u tu grupu ne spadaju, X-COM Files nudi mogućnost igranja pojedinačnih samostalnih taktičkih misija koje su po gotovo svemu konfigurabilne. I one mogu biti zanimljiva zabava, nešto poput partije igre na ploči, premda u tom slučaju nema globalne strategije niti geopolitičkog konteksta koji ih sve povezuje u koherentnu fabulu.

U široj slici, zapravo je ravno čudu da su se toliko različiti modovi za originalnu igru uspjeli upakirati zajedno u toliko velik i smislen zajednički paket. Ovo nije jedina igra kod koje se to pokušalo: kod FPS-ova nije ništa neuobičajeno pokušati povezati nekoliko najboljih pojedinih mapa u svojevrsnu dugu misiju koja ih povezuje zapletom. Ali takvi projekti rijetko budu ovoliko uspješni.

Što se same igrivosti tiče, ovdje nema zamjerki: već i OpenXcom sam po sebi donosi neke "modernizacije". Tko želi, i dalje može igrati igru u originalnom modu od 320x200 piksela i 256 boja (što danas nadmašuju i ekrani mlinaca za kavu), ali može se i vidjeti veći udio karte, u višoj rezoluciji, što misije čini beskrajno preglednijima bez utjecaja na samu taktiku. Također se koristi i srednja tipka na mišu za kontekstualno pretraživanje poglavlja u Ufopediji, što je vrlo praktično.

Masa i logika

Na temi nedostataka ovog mega-paketa, treba reći da će biti prilično individualni. Kao prvi i najbitniji treba istaknuti upravo tu količinu sadržaja i kompleksnosti koja će neke zasigurno privući, ali druge otjerati. Nalazit ćete se u situacijama "drobiti" misiju za misijom bez da uopće imate ideju o tome što se zbiva, koji je to vrag koji nas napada, i kako uopće započeti istraživanje. Za ljubitelje franšize dobro, ali mnogima – naporno.

Preostala dva problema koje želimo istaknuti su posve tehničke prirode. Prvi se odnosi na logiku koja katkad uzrokuje nejasne ciljeve u taktičkim misijama. Vaša ekipa vojnika će dobiti zadatak pronaći i uzeti neki artefakt, za koji se na kraju pokaže da ga niste mogli vidjeti jer je skriven zidom, koji je pak ispred njega radi proceduralno nasumično generirane arhitekture – ili neki problem tog tipa.

U najgorem slučaju ćete snimiti igru prije početka taktičke misije pa, ukoliko je nikako ne možete završiti, ponoviti s drukčijom arhitekturom. Nije tragedija, ali može živcirati.

Druga zamjerka se tiče instalacije. Kao što je i u takvim projektima često slučaj, potrebno je ne previše, ali ipak ponešto žongliranja kako bi se X-COM Files pokrenuo. Prvo je potrebno preuzeti i instalirati OpenXcom, pa ga povezati s instalacijskom mapom originalne igre (koja pak ovisi imate li originalnu, gog.com, Steamovu ili neku četvrtu instalaciju), i još raspakirati dodatno preuzimanje X-COM Filesa u zadane radne mape OpenXcoma.

Ništa što tipičan čitatelj Buga ne bi mogao savladati, daleko do toga, ali traži nešto čitanja i proučavanja ovisno o tipu sustava koji se koristi, i nema komfora na koji smo već navikli, klikom na Install pa potom na Play u Steamu, Epicu ili nečem sličnom.

Oprez, opasna roba!

Sa svime navedenim, dati konačan univerzalan dojam o ovoj igri-mega-mod-kolekciji je teško jer ovisi o individualnom ukusu igrača. Kao i dobar jazz album, onoj maloj zajednici ljubitelja jazza može biti izvrstan, ali većini koja tako nešto jednostavno ne sluša neće biti nimalo interesantan, ako ne i naporan.

Ali, kao što recenziramo pisače po kriterijima ljudi koji pisače uopće trebaju i koriste, tako ćemo i X-COM Files ocijeniti s gledišta igrača strateških igara. Ovo čudo je prije svega golemo, sa svakim strateškim i taktičkim aspektom nakrcanim do ludih razmjera, i možete se satima posvetiti, primjerice, samo finesama izbora pješačkog oružja i vrsta streljiva. Iako, srećom, ta razina analitičnosti nije i neophodna kako biste završili igru, barem ne na nižim razinama težine.

Koncept detaljnih taktičkih borbi na poteze, s globalnim menadžmentom resursa koji ih povezuje u cjelinu, funkcionira jednako dobro danas kao što je funkcionirao i 1994. godine, te služi kao dobar osigurač protiv zasićenja bilo kojom "polovicom". Povrh toga, sama količina događaja i novih fakcija koje se pojavljuju sprečava monotoniju glavne fabule: naprotiv, veća je vjerojatnost da ćete si neke informacije htjeti početi zapisivati sa strane. Ako želite brojke, spomenimo da u verziji aktualnoj za vrijeme nastanka ovog teksta, dakle 3.4.1, Ufopedija sadrži 2.265 članaka (!), iako ih ne možete otkriti sve u jednoj kampanji jer ovise o odlukama koje donosite.

Kao što je to i zlatni dodir mitološkom kralju Midi, tako je i ta nakrcanost sadržajima istovremeno najbolja i najopasnija značajka X-COM Filesa. Ležernim igračima, ili onima koji vole proletiti kroz igru jer ih već čeka njih trideset dodatnih svježe kupljenih na Steamu, ona će jednostavno biti premasivna i tražiti previše strpljenja, vremena i proučavanja. A one preostale možemo samo pitati: što čekate? Dok vi ovo čitate, već smo primili dojavu o neobjašnjivom prozirnom stvoru koji uznemirava stanovnike Solomonskih otoka!