Pričati o razočarenjima, pogotovo ako se radi o pojedinačnim igrama, uvijek mi je vrlo nelagodno. Ponajviše stoga što sam svjestan koliko je rada i truda uloženo u svaku video igru koju konzumiram. Nesklon sam kritizirati i igre koje mi se ne sviđaju radije preskačem, čak i kada ih valja recenzirati. Prepuštam ih nekome tko u njima može pronaći neku posebnost. Moja lista gejmerskih razočarenja iz 2020. godine ne sastoji se od loših igara i događaja, već naprosto od stvari koje nisu ispunile moja očekivanja. Vrlo subjektivno i bezobrazno, ali bez zamjerki. Osim u slučaju PlayStationa 5 kojem zamjeram što odbija stići u moj dom.

Sasvim sam siguran da svatko od vas ima slična razočarenja i rado ću ih čitati u komentarima, a dotad - evo mojih.

Empire of Sin

Ovu taktičku igru smještenu u svijet gangstera igrao sam otprilike 30-ak sati i u njoj neizmjerno uživao. Ne planiram je s računala obrisati skoro i želim zaigrati u ulogama više od jednog popularnog čikaškog gangstera iz dvadesetih godina prošlog stoljeća. Pa ipak, u ustima je ostavila gorak okus, ne nužno jer je loša, već zato što pršti od neispunjenog potencijala i tehničkih poteškoća koje ne spadaju u kategoriju sitnih smetala.

• +1

Konkretnije, Empire of Sin ispunjen je zanimljivim mehanikama. Njegov originalni spoj klasične taktičke igre u stilu XComa i menadžerske igre pravo je osvježenje, no ne mogu se oteti dojmu kako sve njegove mehanike uspijevaju tek zagrepsti površinu. Nijedna ne djeluje dovoljno razrađeno, pa se nakon pet ili šest sati igre nalazim kako ponavljam identične radnje iz minute u minutu. Red borbe, red odabira poslova na koje ću se fokusirati i red identično koncipiranih sastanaka i pregovaranja sa suparničkim bandama. Pobjedu je u ovoj igri teoretski moguće ostvariti na više načina, no u praksi se svi svode na isto – valja potamaniti konkurenciju, a najlakši put do toga je već u ranoj fazi napasti njihovo sjedište. Igra rijetko kažnjava nesmotrenost, te ne ispunjava želju za izazovima.

Tehnički problemi nešto su što rijetko spominjem u recenzijama, jer ih je sve moguće riješiti i to se najčešće dogodi unutar nekoliko tjedana. No Empire of Sin pati od velikog problema koji nepovratno uništava snimljene pozicije. U prvih 10-ak sati to mi se dogodilo dvaput i možda je upravo to razlog što Empire of Sin istovremeno volim i apsolutno mrzim.

Virtualna stvarnost

Tresla se brda, rodilo se niš. Half Life: Alyx trebao je biti igra koja pokreće VR. Igra koja obilježava tranziciju igranja u virtualnoj stvarnosti iz nišne kategorije u mainstream. I doista, radi se o vrlo dobroj igri koju bi svaki zaljubljenik u VR morao odigrati, no samo ako ne očekuje čuda. Alyx je za VR napravio ravno ništa. I dalje se radi o tehnologiji koja ima ogroman potencijal, a koju praktički nitko ne želi koristiti. Novi Oculus Quest 2 sasvim će joj sigurno dati dodatni zamah, no vrlo sam skeptičan oko toga da ćemo za godinu dana na VR gledati drugačije.

Da budem iskren, nakon početnog oduševljenja, danas ni ne znam što stiže na VR. Ne zato što ne želim znati, već zato što igre kojima nas developeri časte najčešće ne predstavljaju dobru alternativu klasičnim flat igrama ili ne donose dovoljno inovativnosti. Imam dojam kao da sam u VR-u vidio sve što se vidjeti moglo. 

Prava šteta. Nekoć sam ga zdušno branio, noseći uređaje u redakciju kako bih natjerao Miru da odigra nove zanimljive igre na novi i zanimljiv način. Uspješno, dodat ću. Danas, ne pitajte me za VR. Za mene više ne postoji.

PlayStation 5

Sonyjeva nova konzola nije razočarenje zato što je loša, već zato što mog osobnog primjerka nema ispod televizora. Uređaj sam naivno naručio i platio još prije nekoliko mjeseci, pretvarajući se da ove godine neće biti problema sa zalihama, a potom širom otvorenih očiju vikao "WTF" kad se pokazalo da hoće. Ovo je sasvim očekivani scenarij, a istovremeno nije da mnogo propuštam jer PlayStation 5 ekskluziva kakve volim nema ni u tragovima. Ipak, razočaran sam, namušen i nadasve povrijeđen Sonijevom nemogućnošću da proizvede dovoljno konzola.

Zalihe su došle i prošle, no Sony ni na jednu konzolu nije stavio moje ime. Hvala, prijatelju!