Najavljena lansiranja raketa usporit će oporavak ozonskog omotača
Ostvari li se ambiciozni scenarij rasta svemirske industrije, on će najgore pogoditi Antarktiku, Novi Zeland i dijelove Australije
Nagli porast broja raketnih lansiranja mogao poremetiti oporavak ozonskog sloja koji se polagano obnavlja nakon zabrane štetnih kemikalija poput CFC-a, upozorava novo istraživanje u časopisu Nature. Studija koju su vodili znanstvenici s Novog Zelanda, iz SAD-a i Rusije analizirala je dva scenarija: konzervativni s manje od 1000 lansiranja godišnje i ambiciozni s više od 2000 lansiranja. U ambicioznom scenariju, godišnji gubitak ozona iznosio bi 0,29 % globalno, dok bi se na Antarktiku tijekom proljeća ozonski sloj stanjio za 3,9 %.
Glavni krivci za oštećenje su klor iz krutih raketnih goriva i crni ugljik koja nastaje izgaranjem većine suvremenih pogonskih sustava. Ovi elementi ometaju kemijske procese u stratosferi, gdje se ozonski sloj obnavlja. Iako trenutačni broj lansiranja, a riječ je o 258 raketa u prošloj godini, ne predstavlja ozbiljnu prijetnju, industrijski ciljevi sugeriraju da bi "ambiciozni" scenarij mogao biti dosegnut do 2030.
Najveći gubitak ozona očekuje se iznad Antarktika, unatoč većini lansiranja na sjevernoj hemisferi, što bi moglo povećati izloženost UV zračenju u zemljama poput Novog Zelanda. Studija ističe da katastrofalne posljedice ipak nisu neizbježne: očekivane štetne učinke mogle bi spriječiti smanjena upotreba kloriranih goriva i crnog ugljika te kontinuirano praćenje emisija, zaključuju istraživači.
