Istraživači Sveučilišta u Baselu u Švicarskoj i Instituta Max Planck za biološku kibernetiku u Njemačkoj proučavali su utjecaj koji percipirane boje mogu imati na naš dnevni biološki ritam. Ono što su otkrili moglo bi imati zanimljive posljedice za način na koji osvjetljavamo svijet oko nas i dovodi u pitanje neke uvriježene pretpostavke o korištenju digitalne tehnologije u večernjim satima.

Fotoreceptori osjetljivi na svjetlost

Jedna od njih kaže da treba izbjegavati uređaje koji emitiraju znatnu količinu plavog zračenja, poput pametnih telefona, računalnih monitora i tableta, u vrijeme kad bismo se trebali prepustiti mraku i odmarati se. Za to postoji i savršeno dobro obrazloženje – fotoreceptori osjetljivi na svjetlost, odnosno intrinzično fotoosjetljive retinalne ganglijske stanice (ipRGC) u našim očima reagiraju na kratke valne duljine elektromagnetskog zračenja, veličine otprilike 490 nanometara.

Precizan raspon valnih duljina unutar dnevnog svjetla, ono što bismo obično mogli percipirati kao plavo, pokreće senzorne ipRGC stanice u stražnjem dijelu oka i mozgu šalje poruku da je dan. No, ti fotoreceptori osjetljivi na svjetlost ne pridonose našoj stvarnoj percepciji boje. To je posao obližnjih čunjića. A to pak otvara pitanje utječu li onda čunjići, a time i boja svjetla, na naš unutarnji sat.

Percepcija valnih duljina

S obzirom na raspršivanje plave svjetlosti s neba tijekom dana, logično je da bi naše oči koristile ovu valnu duljinu kao znak za označavanje početka i kraja spavanja i kad ona dolazi od plavog sjaja fluorescentnih žarulja i LED piksela. No, studija na miševima iz 2019. pokazala je da žućkasto svjetlo ima jači utjecaj na unutarnji sat nego plavkasto svjetlo, kažu istraživači koji su odlučili razjasniti ima li način na koji čunjići percipiraju niz valnih duljina ikakvu težinu u tome kako funkcioniraju ipRGC-i pokrenuti plavom bojom.

Volontere su u više navrata izlagali stalnom kontroliranom "bijelom" sjaju, jarko žutom ili prigušenom plavom svjetlu, uoči uobičajenog odlaska na spavanje i do sat vremena nakon toga. Potom su bili podvrgnuti nizu testova, od praćenja moždanih valova, preko otkucaja srca, do mjerenja razine hormona sline. 

Bez indikacija

Analiza, predstavljena u časopisu Nature Human Behavior, nije otkrila nikakve indikacije da je percipirana boja svjetla utjecala na trajanje ili kvalitetu spavanja. Umjesto toga, sva tri svjetla utjecala su na budnost i odgađala spavanja, što sugerira da svjetlo ima kompeksniji utjecaj nego što se mislilo.

To ne znači da na ipRGC ne utječu "plave" valne duljine svjetlosti. Umjesto toga, bijelo svjetlo koje je prepuno plavih valova, ali stimulira stožaste stanice da vide žute, crvene ili ljubičaste boje, ipak bi moglo utjecati na naše cikluse spavanja. Slično tome, svjetlo koje izgleda plavo, ali nije dovoljno intenzivno da potakne ipRGCs na funkcioniranje može imati mali utjecaj na dnevne ritmove našeg tijela.

Budući zasloni možda će nam jednog dana omogućiti prebacivanje u noćni način rada koji ne percipiramo u toplijim tonovima. Tehnološki je, kažu istraživači, moguće smanjiti proporcije kratkih valnih duljina čak i bez podešavanja boja na zaslonu, no to zasad nije implementirano u komercijalne zaslone.