Samovozni automobili teško prate objekte u pokretu. Australci misle da imaju rješenje
Novo istraživanje naglavačke je okrenulo uvriježeno mišljenje o načinu na koji naš mozak obrađuje vizualne informacije
Baš kao što automobil bez vozača mora koordinirati svoje kretanje na cesti s obzirom na objekte oko sebe, mozak mora koordinirati kretanje očiju, glave i tijela, istovremeno održavajući koherentno razumijevanje vizualnog svijeta. Više od 100 godina znanstvenici su vjerovali da mozak to postiže neprekidnim predviđanjem kako bi svijet izgledao ako izvrši određeni pokret. Međutim, takva predviđanja zahtijevala bi ogromnu količinu izračuna.
Kombiniranje informacija
Sve dosad nije bio postignut znanstveni konsenzus o tome kako naš mozak uspješno prati objekte našim očima, više puta svake sekunde, uz izvanrednu koordinaciju i naizgled minimalan napor. Odgovor na ovo pitanje sad nudi novi rad kognitivnih neuroznanstvenika Sveučilišta Sunshine Coast (UniSC), Sveučilišta u Queenslandu i tamošnjeg Instituta za mozak.
Njihovo istraživanje ukazuje na to da bi odgovor mogao biti daleko jednostavniji. Naime, primjećuju istraživači u radu koji objavljuje Proceedings of the National Academy of Sciences, čini se da mozak lokacije objekata u stvarnom svijetu izračunava jednostavnim kombiniranjem informacija o tome kamo su oči usmjerene i gdje vizualne informacije padaju na mrežnicu.
Do tog su zaključka došli uz pomoć uređaja za praćenje oka koji mjeri kamo osoba gleda 1000 puta u sekundi. Pokazalo se da ljudi prate lokaciju objekata kroz pokrete očiju s daleko većom točnošću i s mnogo većom vremenskom rezolucijom nego što se prije mislilo. Pritom nisu pronašli nikakve dokaze da je mozak formulirao predviđanje sa svakim pokretom oka.
Matematički model
Istraživači su razvili i matematički model za simulaciju načina na koji mozak može izračunati lokaciju objekta u stvarnom svijetu koji je potvrdio da vizualna stabilnost vjerojatno uključuje daleko jednostavnije izračune nego što se prije mislilo. Ta bi se saznanja, kažu, mogla iskoristiti u izradi novog modela vizualnog praćenja u automobilima bez vozača.
Naime, zna se da inženjeri muku muče ne bi li pronašli način obrade ogromnih količina podataka unutar vremena potrebnog za siguran rad vozila u pokretu. Način na koji računala pokušavaju obraditi vizualne podatke prilično je neučinkovit, uvjereni su australski istraživači čija studija mijenja desetljeća konvencionalne mudrosti o tome kako naš mozak obrađuje vizualne informacije. Njihova revidirana teorija, vjeruju oni, mogla bi pomoći objasniti kako mozak koordinira razne složene radnje preko različitih osjetila.
