Odavno je poznato u informatičkoj, ali i drugim industrijama, da najekskluzivniji proizvodi donose najmanje zarade i prave najmanji promet, a zauzvrat dobivaju disproporcionalan publicitet u medijima. Ovo znači da dok mi pišemo, a vi čitate o Teslama i Pro Vegama od desetak tisuća kuna, ekipa masovno kupuje kartice od par stotina kuna. I to ne samo u nas, nego je tako svugdje. Najskuplji procesori, diskovi, matične ploče i grafičke kartice i sve ostale komponente i računalna periferija čine svega nekoliko posto ukupnog volumena prodaje neke tvrtke, a primjerci koje nikada niste vidili na reklami ili pročitali test i recenziju idu „k'o vruće kifle“.

Slično je i sa VR uređajima s tim da valja napomenuti da riječ „uređaj“ u ovom slučaju koristimo u najširem mogućem značenju. Tako dok Oculus (Facebook), Sony, HTC pa i Microsoft sa svojim neobičnim HoloLensom ulažu u promociju svojih VR naočala i svi o njima pišu (iako je histerija malo splasnula, da budemo iskreni), najviše ih prodaje – Google! Ako se pitate odakle Google kad on uopće nema svoj VR uređaj, djelomice ste u pravu. Umjesto pravog VR-a, Google ima one nosače za smartfone s VR aplikacijama koji su u početku bili kartončići, a sada su plastično-kartonsko-tkaninaste nakaze pod imenom Daydream View koje se za 99 dolara (marža je, dakle, po slobodnoj procjeni nekih 90+ dolara po komadu) prodaju kao VR uređaj za one s Pixelima. Iako se prodaju samo na američkom tržištu, a prva verzija Viewa je izašla krajem 2016., prodano ih je više od milijun komada. Usporedbe radi, HTC-ovih i Oculusovih naočala prodano je par stotina tisuća komada.

Prvi koji se dosjetio fore, Samsung, sa svojim Gear VR-om, plastičnim držačem za VR mobitele, prodao ih je čak pet milijuna komada. S njim ste mogli gledati demonstraciju obrazovnog putovanja kroz Sunčev sustav i svemir, pogledati kratak isječak predstave  Circus de Soleila snimljene u 360 stupnjeva i dva i po demoa i pola VR igre.

Koliko VR nema publiku govore i podaci sa Steama gdje se VR igre i verzije igara prodaju u 1.000 do maksimalno 50.000 primjeraka, što je kap u moru Steamovih prodaja.
Ali, dok se Samsung potrudio napraviti nešto što barem liči na uređaj, Googleov štofano-kartonski pristup problemu djelo je zlog genija, samog Dr. Evila. Iako neki analitičari tvrde da je ovo dobar i jeftin „uvod“ u VR koji će onda stvoriti potražnju na tržištu VR naslova, a koji će onda kružno stvoriti potražnju za pravim VR uređajima, u stvarnosti ne vidimo da se to događa. Ove lažne VR naočale ne stvaraju nikakvu potražnju za kvalitetnim VR sadržajem nego isključivo za besplatnim aplikacijama (kako je običaj na Google Playu) i demoima od kojih nemaju pretjerane koristi ni developeri ni korisnici koji uglavnom ovom novotarijom bivaju zasićeni unutar prvog tjedna korištenja. I to je to.
A Google i dalje naplaćuje 99 dolara za gnjecavi komad krpe na glavi.

Zli geniji, kažemo vam.