Komentar

Top 5 (nepostojećih) domaćih mobilnih medicinskih aplikacija

Igor Berecki nedjelja, 23. listopada 2022. u 06:00

Mobilne aplikacije kakve u nas ne postoje, a bilo bi ih dobro imati prilagođene našem podneblju, pacijentima, liječnicima i općenito sustavu zdravstva kakvoga bismo željeli imati i koristiti

Dovoljno je nakratko usmjeriti pozornost prema bilo kojoj vrsti medijskih sadržaja – od novina i časopisa, preko televizijskih i radijskih emisija, pa do društvenih mreža svih oblika i vrsta – i vrlo brzo shvatiti kako konzumenti tih sadržaja (to ste vi, dragi naši gledatelji, slušatelji, čitatelji) jednostavno o-bo-ža-va-ju sadržaje koji u naslovu sadrže neki broj i pridjev sa superlativnim prefiksom „top“:
- top 48 knjiga / filmova u posljednjih 8.000 godina…
- top 6 odjevenih muškaraca…
- top 20 topless djevojaka…
- top 300 mobilnih aplikacija za gledanje topless djevojaka…

A kada publika nešto voli i traži, treba joj to i dati ili se riskira da će razočarano otići tamo gdje im se to nudi. Zato ne treba plivati protiv struje nego se pustiti nizvodno i popratiti dominantne trendove, pa sam dobio zadatak za Bug On Line napisati tekst o „nekoliko top-nečega“. Dalje se činilo jednostavno: o čemu bi jedan liječnik, wannabe-novinar u informatičkom časopisu, mogao pisati nego o medicinskom softveru, aplikacijama posvećenima zdravlju?

Što nećemo?

Odmah ću naglasiti kako ne vidim poantu u pisanju o fitness-appletima, brojačima čučnjeva, sklekova, prijeđenih koraka i utrošenih kalorija. Iz moje dvostruke perspektive (kako liječnika s tridesetogodišnjim iskustvom, tako i osobe sa 60 godina života i skoro isto toliko kroničnih bolesti koje se tijekom tih šest desetljeća nekako uspiju nahvatati), zanimljivi su mi programi namijenjeni poboljšanju zdravlja, praćenju tijeka bolesti i simptoma, podizanju kvalitete komunikacije između liječnika i pacijenta, povećanju dostupnosti kvalitetnih i detaljnih, a opet na razumljiv način prezentiranih medicinskih informacija.

S druge strane, ne govorim niti o sustavnim, mrežnim, profesionalnim programima koji na razini cijelog zdravstvenog sustava države služe za provođenje i koordiniranje bolničkog kliničkog rada, specijalističkih ambulanti, opće prakse ili terenske patronažne službe. Takvi veliki programski sustavi u zdravstvu su priča za sebe i eventualna tema nekog budućeg teksta.

Ono što na našem tržištu notorno nedostaje jesu personalne aplikacije -- besplatni ili jeftino dostupni appleti na nosivim, mobilnim uređajima (telefonima, satovima…) ili u formi mobile-friendly web-aplikacije, a koji se svojim funkcijama uklapaju u važeće suvremene medicinske standarde, te se bezbolno integriraju u jezgru buduće digitalne mreže državnog zdravstvenog sustava (a i o toj temi bi se moglo ozbiljno flejmati).

E, vidite… kada sam krenuo tražiti takve aplikacije, nastali su problemi.
I svakim daljnjim korakom su se nastavili nakupljati.

Što hoćemo?

Pođimo od osnovnog: najsažetija podjela kojoj možemo podvrgnuti mobilne i web-medicinske aplikacije jest na one namijenjene stručnjacima (liječnicima) i one koji su predviđeni za laike, tj. pacijente i one koji to (ne) žele postati. Ta podjela je umnogome opravdana, jer je medicina jedno od područja znanosti za čije je razumijevanje i učinkovito (i bezopasno!) korištenje potrebna dovoljno visoka razina medicinskog znanja (da ne spominjemo kako je potrebna i važeća licenca!), a koju laički, nemedicinski korisnik jednostavno – nema.

Osim toga, pri praktičnom korištenju znanja, vještina i iskustava u liječenju, medicinari imaju pristup vrlo osjetljivim privatnim podacima o pacijentima, kao i njihovim bolestima, mentalnom statusu, obiteljskim odnosima… Čak i ako sasvim ignoriramo Hipokratovu zakletvu koja predstavlja moralni (ali ne i zakonski) dogovorni normativ zdravstvene struke, nije moguće ignorirati prave legislativne propise, zakonske norme koje obvezuju liječnike na zaštitu privatnosti podataka svojih pacijenata po cijenu gubitka licence za rad. A komad softvera kojim se liječnik služi za vođenje evidencije pacijenata ili dijagnostičko pomagalo ili komunikacijski kanal za nadzor pacijentovog stanja, ukoliko ne može osigurati da ti podaci ostanu isključivo u zatvorenoj komunikaciji između liječnika i pacijenta – jednostavno nije legalan i ne smije biti dostupan neprofesionalnim osobama.

Istovremeno, softver profesionalne medicinske namjene morao bi biti sposoban umreženo pristupati centralnim državnim bazama podataka o pacijentima, jer proces liječenja i praćenja pacijenta redovito podrazumijeva razmjenu podataka među liječnicima različitih struka i subspecijalnosti, ali i farmaceutima u ljekarnama, kao i onima preko kojih se sve to financira: nositeljima sustava zdravstvenog osiguranja. Takav bi softver stoga morao imati ugrađene sigurnosne mjere protiv neovlaštenog pristupa takvim datotekama.

Dakle, ako u informatičkom časopisu namijenjenom općoj populaciji želim pisati o najboljim aplikacijama na temu zdravlja, to bi trebale (morale!) biti aplikacije za osobnu, laičku uporabu. Osim toga, bilo bi dobro da su te aplikacije funkcionalno primjenjive u domaćim, lokalnim uvjetima. Jer, koja mi je korist od izvrsnog mobilnog appleta za traženje najbolje ocijenjenog privatnog kardiokirurga ili ortopeda za koljenski zglob u krugu od 200 milja od mjesta stanovanja, ako taj applet koristi bazu podataka napunjenu američkim ili britanskim kardiolozoma i ortopedima, a ja živim u na zabačenom rubu brdovitog Balkana, u Krumpirevcima Gornjim, odmah iza skretanja za Babino Mokrišće?

Od čega se ograđujemo?

No dobro, nakon što smo utvrdili granice i pravila unutar kojih trebamo ostati, sada nam samo preostaje potražiti nekoliko desetaka takvih domaćih, lokalno prilagođenih zdravstvenih aplikacija namijenjenih sâmim pacijentima i potom među njima odabrati… štajaznam… nekih, ajmo reć… pet najboljih.

E, ali najlakše je reć „ajmo reć“! Jer, takvih mobilnih aplikacija u nas – najkraće rečeno – nema. Uz jednu-dvije časne iznimke (Little Dot, recimo), možemo se praviti fleksibilni, pa po skrivenim ćoškovima interneta nagrebati jedva tri-četiri nekakva napola funkcionalna, u estetskom pogledu ne baš lijepa, u ergonomskom smislu nerijetko zbunjujuća, a praktičnom primjenjivošću skoro-pa-beskorisna programčića koja daleko više nalikuju seminarskoj vježbi na večernjoj školi za prekvalifikaciju pomoćnih bagerista u programere, nego na iole ozbiljan programerski uradak.

Ovdje ću kratko zastati i staviti kratak disclaimer:
Ukoliko znate za (ili ste štoviše izradili) kvalitetnu, uporabljivu i korisnu mobilnu zdravstvenu /medicinsku aplikaciju koja
- je autentično hrvatski proizvod namijenjen za nemedicinskog laika,
- nije slabo zamaskirana kopija iste takve strane aplikacije,
- smisleno funkcionira unutar sustava hrvatskog zdravstva,
dojavite nam to i pohvalite se komentarom na Bug forumu; ostatak ovog teksta ionako nije namijenjen vama. Svi vi ostali, idemo dalje.

Sve ako tu-i-tamo zaista naletimo na sporadični domaći uradak iz područja mobilnih zdravstvenih aplikacija za laike, treba iskreno priznati da ih je daleko premalo, posebice ako se brojke usporede s trendom porasta potražnje i produkcije takvog mobilnog softvera u drugim zemljama. A kako smo (ovo kažem bez i najmanje trunke sarkazma) zemlja vrlo talentiranih i sposobnih programera, nekoga bi mogla začuditi činjenica što kod nas taj svjetski trend nije adekvatno popraćen paralelnim lokaliziranim programskim proizvodima iz područja za koje se u svijetu etablirao naziv „digitalno zdravlje“.

Jer ako se osvrnemo oko sebe i bacimo pogled iz globalnog rakursa, zdravstvena se industrija posljednjih godina suočila i morala se prilagoditi izazovima bez presedana, pri čemu su pandemija COVID-19 i posljedični lockdown bili tek dio tih izazova. Jedan od najbržih i najproduktivnijih odgovora IT industrije na te izazove bio je razvoj sustavnih (državnih) i mobilnih (individualnih) medicinskih aplikacija, pružajući inovativna rješenja koja su tijekom izazovnih vremena pojednostavila i ubrzala mnoge procese u zdravstvu.

Digitalno zdravlje i digitalno zdravstvo

Da ne teoretiziramo previše, pogledajmo koje i kakve su aplikacije digitalnog zdravlja danas globalno prisutne… i što biste sve trebali imati na umu ako nekim slučajem planirate sami izrađivati takve aplikacije. Krenimo prvo s definicijom pojma digitalno zdravstvo.

Najkraće rečeno, digitalna zdravstvena skrb je primjena digitalne transformacije u zdravstvenoj industriji. To uključuje osobne zdravstvene aplikacije, elektroničke zdravstvene kartone (electronic health records, EHR) u kojima se pohranjuju elektronički medicinski podaci (electronic medical records, EMR), te dijagnostičke ili terapijske nosive naprave (wearable gadgets), kao i telezdravstvo (telemedicine) i još mnogo toga.

Digitalno zdravstvo podrazumijeva pružanje zdravstvene skrbi s fokusom na pacijente i na prevenciju, a sve to uz pomoć Interneta, umjetne inteligencije, strojnog učenja i operiranja velikim bazama podataka. Uz to, ono olakšava skrb za pacijente pomoću tehnologija kao što su tjelesni senzori, automatizirani terapeuti i drugi gadgeti ili aplikacije za praćenje pacijenata.

Digitalne zdravstvene tehnologije imaju ogroman potencijal da svojim kvalitetno primijenjenim korištenjem smanje neučinkovitost (čime se smanjuju i uvijek previsoki troškovi zdravstva) i povećaju kvalitetu zdravstvenih usluga, a najveći kvalitativni pomak u odnosu na „pred-digitalnu eru“ trebao bi se dogoditi u domeni personaliziranog pristupa pacijenta zdravstvenom sustavu, odnosno mjerama i načinima da se potakne pacijente na odgovornije, češće i bolje informirano donošenje odluka o vlastitom zdravlju kroz bolju komunikaciju s medicinskim djelatnicima.

Digitalna transformacija zdravstva

Globalni zdravstveni sustav počeo se mijenjati čak i prije pandemije COVID-19, ponajviše jer već nekoliko desetljeća paralelno s napretkom znanosti u medicini raste i kontinuirani financijski i organizacijski pritisak na sustav zdravstva (uzrokovan porastom broja pacijenata s kroničnim bolestima, ograničenjima u resursima i drugim društvenim okolnostima, u kombinaciji s tehnološkim napretkom i promjenama u ponašanju korisnika zdravstvenog sustava.

Na taj proces transformacije tradicionalnog modela pružanja zdravstvene skrbi bilo je potrebno adekvatno reagirati kako bi se fokus preusmjerio na same pacijente, koji su stoljećima bili pasivni „primatelji“ stručne medicinske pomoći koju su pružali „davatelji“, zdravstveni djelatnici. Liječnici su bili pozicionirani na vrhu zdravstvene piramide kao neupitni i neprikosnoveni „proizvođači zdravlja“, a pacijenti su imali ulogu manje-više neinformiranih, pasivnih „potrošača“. No, u današnje vrijeme u kojem su potrošači navikli svoje potrebe u roku od par minuta rješavati s nekoliko klikova, trend digitalne dostupnosti brzih i brojnih potrošačkih opcija se preslikao i na zdravstvo, a time i na pacijente kao potrošače zdravstvenih usluga.

Stoga, u smislu odnosa između „prodavatelja usluge“ i „kupca“, kao prvo treba imati na umu očekivanja kupaca. Imate li namjeru proizvesti dobar proizvod u domeni digitalnog zdravlja, tada vam pacijenti i njihovi zahtjevi trebaju biti u primarnom fokusu. A za to će vam trebati aktivna podrška svih sudionika u zdravstvenoj industriji (ne varajmo se, zdravstvo jeste industrija) - od medicinskih sestara do specijalista-kliničara, od rukovoditelja administrativnih zdravstvenih službi do pacijenata. Odnosno, prvo pacijenata, a potom svih ostalih.

Na pitanje: „Zašto digitalizacija zdravstva?“, kratak odgovor glasi: zato što osnažuje ulogu pacijenta u očuvanju vlastitog zdravlja. A duži odgovor je – duži, pa ću ga pokušati raščlaniti na nekolicinu „udarnih točaka“. 

Pet top-razloga za digitalizaciju

Prvo, digitalizacija zdravstva donosi poboljšanje koordinacije liječnika i pacijenta. Digitalizacija pruža mogućnost da zdravstveni djelatnik u svakom trenutku pristupi pacijentovim medicinskim podacima, bez potrebe za gomilom „papirnih“ nalaza i dokumenata, bez potrebe za fizičkim kopijama datoteka. Istovremeno omogućava i pacijentima i njihovim odabranim liječnicima da pacijentove medicinske podatke daju na uvid drugim zdravstvenim djelatnicima ili ih koriste u hitnim slučajevima.

Druga dobra strana digitalizacije je mogućnost automatizacije administrativnih, legislativnih, nemedicinskih aktivnosti. U Sjedinjenim Državama troškovi za administrativne poslove čine više od 25% ukupnih troškova u bolnicama. U nas zdravstveni djelatnik suočen s administrativnim poslovima provede manje od 30% svog vremena stvarno pružajući neposrednu skrb svojim pacijentima: prema nekim analizama, preko 70% radnih sati liječnika-specijalista provedeno je u nekom vidu vođenja dokumentacije i ispunjavanja administrativnih obveza prema poslodavcu (Ministarstvu zdravlja) i osiguravatelju (HZZO-u). Takav sustav očito nije učinkovit ni medicinski ni ekonomski, jer su i bolnička sredstva i vrijeme liječnika previše vrijedni da bi se trošili na „papirologiju“.

Automatizacija zadataka, odnosno zdravstvena digitalizacija, mogla bi u većoj mjeri smanjiti administrativno opterećenje zdravstvenih djelatnika, omogućavajući im da se umjesto toga usredotoče na pružanje skrbi pacijentima. Napredni sustavi umjetne inteligencije mogu se koristiti za pružanje savjeta o receptima, podsjetnika za termine ili podsjetnika za lijekove.

Treća domena u kojoj digitalizacija donosi napredak jest bolja komunikacija između zdravstvenih djelatnika. Mnoge bolesti i zdravstvena stanja (posebice one kronične, dugotrajne, koje zahvaćaju više tjelesnih sustava i funkcija) zahtijevaju kontinuiranu i koordiniranu komunikaciju većeg broja specijalista iz nekoliko različitih medicinskih područja, a sve to pokušaju da se osmisli, planira i provodi optimalan, individualizirano prilagođen medicinski plan za liječenje i praćenje svakog pacijenta ponaosob. Postavljanje dobro umreženog i protočnog digitalnog sustava može spriječiti sada često viđene situacije u kojima se primjerice od dva ili tri specijalista istovremeno propisuju proturječni lijekovi. Osim toga, ako se informacije neprestano dijele, liječnici imaju kontinuirani uvid u korake postignutog napretka.

Četvrta, sve važnija stavka jest povećana sigurnost podataka. Kada se oslanjate na „papire“, na fizičke datoteke koji čine vašu medicinsku dokumentaciju, uvijek ste u opasnosti da ih trajno izgubite zbog neočekivanih situacija ili jednostavnog ljudskog nemara. Iako je točno da digitalni sustavi za pohranu podataka također mogu biti ranjivi, uvijek se mogu poduzeti mjere opreza kako bi se potencijalni sigurnosni rizici sveli na najmanju moguću mjeru.

Na petom mjestu u nabrajanju prednosti digitalizacije zdravstva ćemo istaknuti kontinuiranu dostupnost medicinskih podataka o pacijentu - i to u stvarnom vremenu. Nije potrebno posebno ukazivati na to da danas mnogi svakodnevno korišteni gadgeti mogu prilično kvalitetno pratiri, registrirati i pohranjivati brojne vitalne podatke: otkucaje srca, ritam aktivnosti i odmora, frekvenciju disanja, krvni tlak, brojati korake ili čak snimati EKG. Takva digitalizacija svakodnevnog življenja ima ogromnu potencijalnu korisnost i za pacijente i za liječnike. Mnoge već postojeće „nosive aplikacije“ se uz minimalne programske dorade mogu prilagoditi na način da medicinske podatke koje mjere i registriraju prenose u realnom vremenu na „medicinski cloud“. Tamo bi, na primjer, za svakog pacijenta ponaosob njegovi liječnici mogli definirati „granice alarma“ koji bi se aktivirali kada su ispunjeni određeni uvjeti (poremećaj u EKG-u, previsok tlak, preniska koncentracija šećera u krvi…), kako bi se moglo promptno reagirati i brzo pružiti adekvatna medicinska njega. Takav sustav bi mogao biti izvrstan način za daljinsko praćenje cjelokupnog zdravlja i značajan korak prema pravovremenoj preventivnoj skrbi.

Tipovi aplikacija za zdravstvo

No dobro… recimo da sam vas dosadašnjim tekstom uvjerio u korisnost digitalizacije zdravstva potpomognutu korištenjem personaliziranih mobilnih aplikacija i nosivih gadgeta. Preostaje mi dati nekoliko realnih primjera takvih aplikacija. S obzirom na već opisanu činjenicu da u nas de facto nema domaćih mobilnih zdravstvenih aplikacija, oslonit ću se na neka bolja „inozemna“ rješenja. Pritom iznova ističem kako ovdje nije riječ o sustavnim programima na razini cijelog zdravstvenog sustava: ovo su ideje i sugestije kako bi trebale izgledati i biti korištene personalne zdravstvene aplikacije, besplatni ili jeftino dostupni appleti na osobnim, nosivim, mobilnim uređajima (telefonima, satovima…).

1. Zdravstveni podsjetnici. Aplikacija koja služi kao medicinski podsjetnik koristila bi osobama s brzim načinom života, kao i starijim pacijentima nesklonim upamćivanju. Takva aplikacija trebala bi ujedinjavati podsjetnike za termine posjeta liječniku ili odlazaka na pretrage, kao i podsjetnik za redovito uzimanje propisanih lijekova ili za bilo koje aktivnosti što ih treba obaviti između posjeta liječniku. Ovakvi programi bi bili korisni i u liječenju kroničnih bolesti, pa i u fazama rehabilitacije nakon operativnih zahvata ili preboljenja težih akutnih bolesti i stanja.

 2. Aplikacije za konzultacije s liječnikom. Svrha ovih aplikacija je omogućiti korisnicima jednostavan pristup zdravstvenoj pomoći kada fizički posjeti liječniku nisu mogući. Pacijentima bi trebalo biti omogućeno zakazati videokonzultacije sa svojim liječnicima ili barem komunikacije putem tekstualnih poruka. Ovakve aplikacije mogle bi pokazati posebnu korisnost u zdravstvenoj skrbi o pacijentima koji su teško pokretni ili žive u područjima gdje nemaju brz i jednostavan pristup liječnicima ili kućnim posjetima.

3. Aplikacije za medicinsku dokumentaciju. One spadaju i u kategoriju aplikacija za pacijente i aplikacija za liječnike. Kako je ranije opisano, imaju izvrstan potencijal za povećanje učinkovitosti, jer sve važne zdravstvene podatke o pacijentu okupljaju na jednom mjestu, čineći ih dostupnima zdravstvenoj službi. Pohranjivanje zdravstvenih podataka u „medical cloudu“ umjesto prikupljanja hrpe fizičkih papirnatih datoteka omogućuje i pacijentima i liječnicima pristup laboratorijskim nalazima, medicinskim informacijama ili bilo kojoj vrsti podataka u bilo kojem trenutku i, što je još važnije, kada takvi pacijenti zbog karaktera svoje bolesti trebaju istovremeni nadzor nekolicine liječnika različitih specijalnosti.

4. Aplikacije za ginekološku i drugu zdravstvenu skrb žena. Ova vrsta aplikacija za kućnu zdravstvenu skrb bila bi specifično dizajnirana za zdravstvene potrebe žena, te se koristila za praćenje ginekološkog i fertilnog zdravlja, nudeći uvid i statistiku o menstrualnim ciklusima, trudnoći ili drugim specifično ženskim medicinskim problemima. Štoviše, već postoje i aplikacije za mentalno zdravlje koje nude terapiju ili savjetovanje prilagođeno ženama, posebice u postpartalnom (nakon poroda) i menopauzalnom razdoblju.

5. Aplikacije za pedijatrijsku populaciju. Takva aplikacija trebala bi pokrivati sve ključne elemente praćenja djetetovog zdravlja i napredovanja od rođenja do adolescencije -- od praćenja rasta, tjelesnog razvoja i uhranjenosti, neurološkog razvoja, preko stanja procijepljenosti obaveznim i fakultativnim cjepivima, sve do podataka o preboljenim dječjim bolestima, pa i kroničnim bolestima dječje dobi, te eventualnim alergijama na lijekove i hranu, a sve to na način da je lako, jednostavno i pregledno dostupno kako roditeljima tako i pedijatrima koji skrbe o djetetovom zdravlju.

6. Aplikacije za medicinsku obuku. Zdravstvene aplikacije za učenje i uvježbavanje liječnika i medicinskih sestara izvrstan su način za usavršavanje i poboljšanje vještina. Dobro osmišljene i izrađene zdravstveno-edukacijske aplikacije mogu postati platforma za kvalitetno medicinsko obrazovanje, posebno za nove medicinske tehnologije. Uz pomoć virtualne stvarnosti, proširene stvarnosti ili mješovite stvarnosti, te bi se aplikacije mogle čak koristiti za daljinske intervencije ili čak zamijeniti potrebu za prisutnošću liječnika na nekim oblicima terapije.

7. Aplikacije za upravljanje kroničnim bolestima. Neke ključne značajke tatvih personaliziranih programa bile bi mogućnost kontinuiranog, svakodnevnog praćenja krvnog tlaka, razine glukoze, tjelesne težine ili drugih zdravstvenih problema. U takve se aplikacije može integrirati Internet Of Things (sve vrste nosivih dijagnostičkih gadgeta i aparata za monitoriranje vitalnih funkcija pacijenta), čineći ih učinkovitijima i spremnijima za daljinsko praćenje i savjetovanje.

8. Aplikacije za dostavu iz ljekarne. Mogućnost dostave lijekova izravno na kućni prag mogla bi značajno podići kvalitetu života pacijenta, kao i poslovanje ljekarni, a i nadležnog liječnika, ukoliko bi se funkcionalnost takve aplikacije umrežila i omogućila dobru komunikaciju između ljekarnika, liječnika i pacijenta. Ne treba isticati važnosti nadzora nad vrstama i dozama lijekova koji se dostavljaju pacijentu, kao i činjenicu da bi takva dostava bila spas za umirovljenike, teže pokretne bolesnike i zarazne bolesnike na kućnom liječenju. Osim toga, u vremenima tržišne konkurencije, ovakve bi se aplikacije mogle upariti s aplikacijama za usporedbu cijena, jer je kao i na svakom drugom tržištu i u zdravstvu dostupno nekoliko identičnih terapijskih opcija po vrlo različitim cijenama.

9. Aplikacije za skrb o mentalnom zdravlju. Sve više i više ljudi pati od stresa, tjeskobe, depresije ili jednostavno stilova života koji dugoročno dovode do „burn-out sindroma“, sindroma izgaranja. Osim na mentalno, sve to utječe i na fizičko zdravlje, a čak i nakon postavljanja dijagnoze, nekim je pacijentima teško upravljati svojim stanjem. Aplikacije za mentalno zdravlje mogu donijeti olakšanje i biti izvrstan način praćenja simptoma i raspoloženja. Iako nije osmišljena kao terapeutska aplikacija, izvrstan je način praćenja ili čak poboljšanja ponašanja između terapijskih sesija.

10. All-round zdravstvene aplikacije. U nekoj zamišljenoj, vrlo bajkovitoj, utopijskoj situaciji, netko bi mogao izraditi medicinsku mobilnu aplikaciju za osobnu uporabu, koja bi modularnom strukturom objedinjavala većinu ranije nabrojanih funkcionalnosti i služiti kao osobni zdravstveni asistent za sveobuhvatnu komunikaciju između pacijenta i zdravstvenog sustava, pristup medicinskoj dokumentaciji i suvremenim informacijama o zdravlju, te nadzor nad pacijentovim dijagnozama, pretragama, lijekovima, terminima, vitalnim funkcijama…

Možda najbliže tom all-round konceptu bila je ideja o sveobuhvatnoj modularnoj aplikaciji za informiranje i razmjenu informacija i savjeta o imunizaciji (cijepljenju), proistekla iz neformalne skupine volontera okupljenih oko facebook stranice Cijepljenje / Vakcinacija. A onda je sve palo na – ne biste nikada pomislili! – administrativnim i pravnim preprekama naših državnih institucija.

Dvoglava zvijer administracije

Jer u nas je situacija po pitanju pravne strane (surprise, surprise!) prilično kafkijanska: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) i Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske (MZRH) funkcioniraju kao dvije paralelne krovne institucije bez čijeg odobrenja se zapravo ne smije provoditi nikakve zdravstvene kampanje, štoviše ni izraditi javnozdravstvene edukativne postere, a kamoli tamo nekakve mobilne aplikacije na temu zdravlja. Po toj pravnoj logici, mobilni medicinski programi o kojima maštamo bi se morali izrađivati samo s potpuno uređenim data-protection atestiranjem i svim ostalim institucionaliziranim blagoslovima „iz centrale“. Ali – nemojmo živjeti u zabludi! – ne i s financijskom potporom od strane tih institucija.

Naime, HZZO i MZRH su već ranije u izvješću za DG Communications Europske komisije naveli kako u hrvatskom zdravstvenom financiranju nije predviđeno da se plaća ili sufinancira praćenje pacijenata „na daljinu“ i telemedicinske konzultacije korištenjem web-aplikacija i mobilnih programa. Posve je logično da u takvim „pravilima igre“ preostaje samo vjerovati u volonterski rad programera i još volonterskiju bazu medicinskih djelatnika koji bi bili stručni temelj za izradu i daljnje funkcioniranje takvih programa.

Ako ste pomislili: „Nema veze, uvijek se može aplicirati za neki od brojnih EU-projekata kojima se sufinanciraju aktivnosti za podizanje kvalitete života!“, prevarili ste se. Naime, EU će isplatiti potporu samo i isključivo uz dva preduvjeta – jedan je da vaš projekt odobre nadležne institucije (dakle, MZRH i HZZO, dakle sorry-but-jebiga), a drugi je da projekt bude i sufinanciran od tih institucija (vidi izvješće za DG Communications, dakle dvostruki sorry i dvostruki jebiga).

Koriste li se zdravstvene aplikacije?

Iako mobilne zdravstvene aplikacije u nas praktički ne postoje (a kako vidimo, u sadašnjoj konstelaciji odnosa neće ni postojati dok se nešto bitno ne promijeni „odozgo“), u svijetu takvi programi ipak više ne zvuče kao vijest. Štoviše, čak i tamo gdje su takve aplikacije normalan dio zdravstvene svakodnevice, broj ljudi koji ih koristi je i nadalje u porastu. Ako se prekopa po podacima o instaliranim mobilnim aplikacijama (s fokusom na najčešća dva operativna sustava - Android i iOS), vidljivo je kako se broj zdravstvenih aplikacija dostupnih na tržištu od 2015. do danas udvostručio. U 2022. godini je na Android/iOS servisima za download dostupno skoro 500.000 aplikacija za mobilno zdravstvo.

Ako tome dodamo kako u SAD-u i Velikoj Britaniji oko 90% zdravstvenih djelatnika koristi zdravstvene aplikacije na poslu za pristup elektroničkim zdravstvenim kartonima, komunikaciju s kolegama, medicinske reference ili jednostavno upravljanje svojim rasporedom, postaje sve jasnije koliko je brza i masovna ekspanzija tržišta takvih aplikacija.

Treba istaknuti i podatak kako, prema nekim studijama, većina zdravstvenih aplikacija ima manje od 10.000 preuzimanja – što je iznimno nizak broj u usporedbi s brojem dostupnih aplikacija. To samo govori kako postoji praktički beskonačna prilika za rast u ovoj domeni, a procjene govore kako se očekuje da će tržište razvoja zdravstvenih aplikacija do kraja 2022. dosegnuti promet od 103 milijarde USD.

Sve do sada izneseno govori samo jedno: ako ste aspirirajući programer mobilnih aplikacija i tražite područje u kojem možete razvijati svoj talent, pokazati kvalitete i zaraditi bezobrazno puno novca, trebate učiniti tri stvari: prvo valja analizirati stanje na lokalnom tržištu (to sam u ovom tekstu u velikoj mjeri ja učinio umjesto vas, pa samo ponavljam ono što je vidljivo i bez povećala: naše stanje je teško s*anje), te kao drugo - trebate pokušati ponuditi rješenja za potencijalne korisnike domaćih zdravstvenih aplikacija. Korisnici su, u tom slučaju pacijenti (i oni koji to ne žele postati), liječnici (i oni koji to žele ostati), te zdravstveni sustav (u kojega je aplikaciju potrebno uklopiti u organizacijskom, stručnom i zakonskom smislu).

Treća stvar koju treba učiniti ujedno je i presudna: izboriti se s dvoglavom HZZO / MZRH zvijeri za sva njihova dopuštenja, odobrenja, potvrde, ateste, pečate i biljege, pritom ni u ludilu ne pomišljajući da će se za sav trud od tih institucija dobiti ni mrvica potpore.

Ovaj opsežan (no, po mojem neskromnom mišljenju – neophodan) tekst zaključit ćemo s dva paragrafa: jedan sa sažetim repetitorijem o savjetima koje bi karakteristike i kvalitete trebala sadržavati zdravstvena aplikacija, te drugi u kojem se navodi nekolicina inozemnih kvalitetnih programskih rješenja iz domene m-zdravlja.

Kakav dakle treba biti mobilni zdravstveni program?

Kao i kod svakog softvera, što ga je lakše koristiti, brže će stjecati korisnike i neće ih lako gubiti. Naravno, uvijek je dobro u aplikaciju ugraditi i neke jedinstvene, specifične funkcije koje ju izdvajaju od konkurencije, ali se ipak treba pobrinuti da osnovne funkcije rade glatko, budu ergonomične, logične i prepoznatljive čak i jednostavnije strukturiranim korisnicima s niskom razinom medicinskog znanja i slabijim snalaženjem u korištenju mobilnih uređaja. Podaci pokazuju da se gotovo 90% zdravstvenih aplikacija ne koristi redovito nakon što su preuzete. To se uglavnom događa zbog lošeg korisničkog iskustva i lošeg prvog dojma. Uz to, važno je imati korisničko sučelje prilagođeno korisniku kako bismo zadržali i angažirali pacijente.

Glavna svrha aplikacije – kako iz kuta pacijenta, tako i liječnika – trebala bi biti ušteda vremena: od dobre organizacije termina pregleda, kontrola i pretraga, preko omogućavanja „beskontaktnih pregleda“ putem video-konzultacija, sve do brzog i jednostavnog pristupa medicinskoj dokumentaciji i informacijama. A sve to primjenjivo u hitnim slučajevima ili samo za razmjenu podataka između pacijenta i zdravstvenih radnika.

Istovremeno, aplikacija mora omogućiti pacijentu da ima svoje – kako osobne tako i zdravstvene –  podatke pod nadzorom, pregledno i na siguran način. Privatnost mora biti maksimalno garantirana, pa čak i pod cijenu da pacijent svojevoljno učini svoje podatke nedostupnima i zdravstvenom sustavu ili nekim pojedincima unutar tog sustava. Koliko god to bilo apsurdno i opasno po pacijentovo osobo zdravlje, to mora ostati njegovo zakonom osigurano pravo ukoliko time ne ugrožava zdravlje drugih pojedinaca ili zajednice.

Sekundarna svrha zdravstvene aplikacije trebala bi biti edukacija, medicinsko obrazovanje. Većina pacijenata, medicinskih laika, preuzima ovakve aplikacije kako bi saznala više o svojim bolestima, stanjima i lijekovima, te u skladu s dostupnim informacijama imala mogućnosti poduzeti nešto za poboljšanje svojeg zdravlja. Potencijalni programeri zdravstvenih aplikacija moraju unaprijed računati na to da sučelje i sadržaj aplikacije bude istovremeno jasan, razumljiv i poučan.

Aplikacije bi trebale olakšati odnos pacijenta i liječnika. Studije pokazuju da se gotovo tri četvrtine poziva hitnoj pomoći i odlazaka u ambulante hitne skrbi moglo riješiti putem interneta. Stoga bi medicinska aplikacija trebala moći pružiti obavljanje video-konzultacija koje bi imale vrlo slično ili još bolje iskustvo od konvencionalnih „kontaktnih“ liječničkih pregleda i konzultacija.

Kronične bolesti predstavljaju vodeće dijagnoze u suvremenom svijetu: takvih pacijenata je najviše, a oni koriste i najveći broj najskupljih zdravstvenih usluga. Kronični bolesnici su najveća svjetska zdravstvena zajednica. Putem zdravstvene aplikacije koja je specifično namijenjena određenoj kroničnoj bolesti (hipertenziji, astmi, dijabetesu, depresiji…) trebala bi se stvoriti mrežna zajednica koja bi korisnicima pružila prostor za uzajamnu interakciju i razmjenu iskustava. Osim toga, za ljude koji su dobili nepovoljnu medicinsku dijagnozu, druženje s drugim ljudima može biti prijeko potreban poticaj za podizanje morala i motivacije.

Sve važnija stavka u osmišljavanju funkcionalnosti zdravstvenih aplikacija je i integracija nosivih uređaja (wearable gadgets). Danas većina ljudi koristi neku vrstu uređaja za praćenje zdravlja, barem u formi nekog modela pametnog sata. Procjenjuje se da će samo američko tržište nosivih uređaja za zdravstvenu njegu do početka 2023. godine doseći vrijednosti od 20 milijardi dolara, da ne govorimo o globalnim tržišnim trendovima. To znači da je razvoj aplikacija koje se mogu lako integrirati s nosivim uređajima trenutačno odlična prilika za programere.

Pet primjera kakvih u nas nema (a pitanje hoće li i biti)

I na kraju, vratimo se na početak: kojih je to pet mobilnih aplikacija kakve u nas ne postoje, a bilo bi ih dobro imati prilagođene našem podneblju, pacijentima, liječnicima i općenito sustavu zdravstva kakvoga bismo željeli imati i koristiti?

Nabrojat ću one koje vidim kao najslikovitije primjere, čije redizajniranje i prilagođavanje lokalnim potrebama bi moglo rezultirati solidnim mobilnim aplikacijama za zdravlje u nas. Neke slične pokušaje se već može vidjeti i na našem zdravstvenom tržištu, ali su relativno loše aplicirana varijacija (ili doslovna transkripcija) osrednjih stranih programskih rješenja. Zato idemo pogledati one aplikacije koji dobro rade svoj posao u inozemnim uvjetima, nadajući se da će probuditi inspiraciju originalnoj domaćoj pameti i znanju (i strpljenju u bitkama sa sustavnim zaprekama).

Doctor On Demand -- Medicinski certificirana (dakle, od državnih medicinskih službi odobrena) mobilna aplikacija za pacijente preko koje mogu dobiti odgovore na svoja pitanja vezana uz zdravlje, pa i zakazati video-konzultacije s liječnikom, koji potom ima mogućnost ispisati liječnički recept. Mada ovakav vid medicinske komunikacije nije pogodan za neke bolesti i dijagnoze, ipak je solidan način da putem videopoziva razgovarate s liječnikom i u dvosmjernoj komunikaciji zajednički pronađete način za olakšanje nekih zdravstvenih tegoba.

WebMD -- Iako sama aplikacija ne pruža stvarnu medicinsku skrb, izvrstan je način za pronalaženje medicinskih stručnjaka za specifična i rijetka zdravstvena stanja. Aplikacija omogućuje i zakazivanje on line konzultacije kod tih liječnika. Svrha HelloMD-a je stvoriti prvi kontakt, odnosno povezati pacijente (koji boluju od specifičnih tegoba) sa specijalistima (koji se bave tom specifičnom problematikom), kako bi mogli nastaviti liječenje „uživo“, izvan platforme. Web stranica je odlično koncipirana, a posebno se ističu linkovi na razumljive i informativne edukacijske tekstove o velikom broju bolesti i medicinskih postupaka. Postoji i odlična pedijatrijska verzija - WebMD Baby.

Teladoc --  telemedicinska on-demand usluga koja u stvarnom vremenu povezuje pacijente s liječnicima za bolesti i ozljede koje nisu opasne po život, a osmišljena tako da korisnicima omogući izbjeći posjetu liječniku ili hitnoj pomoći zbog manjih zdravstvenih problema koji se lako mogu riješiti putem videochata ili telefonskog poziva. Ako pacijenti žele sa svojim liječnikom primarne zdravstvene zaštite podijeliti informacije o svom posjetu Teladocu, mogu dati svoje odobrenje za transfer elektronskog zapisa iz Teladoca na liječnikov mobitel ili računalo.

Epocrates -- Vrhunska zdravstvena aplikacija za farmaceute, liječnike i pacijente, koja uključuje i sveobuhvatnu arhivu medicinskih podataka o bolestima i lijekovima, kao i alate za provjeru interakcija lijekova i prepoznavanje tableta putem fotografiranja kamerom s mobitela. Također ima mogućnost razmjene poruka (kroz modul zaštićen kodiranim protokolom) putem kojega liječnici, ljekarnici i farmaceuti mogu uzajamno komunicirati. Istovremeno, koristan je i pacijentima, koji kroz tu aplikaciju imaju pristup podacima o lijekovima koji koriste.

Better Health NHS – Skup mobilnih aplikacija britanskog National Health Servicea, koje svojim korisnicima nude pristup stručnjacima i internetskim savjetnicima za mentalno zdravlje, promjene životnih navika i općenito zdraviji stil života. Uz pomoć tekstualnih poruka i video-poziva, pacijenti se mogu uključiti u online terapijsku komunikaciju s više od 300 akreditiranih savjetnika koji pokrivaju širok raspon područja, od depresije do terapije za parove. Na raspolaganju su i grupni webinari i značajke zajednice koje nude veću podršku pacijentima koji koriste ovu aplikaciju.

 

Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova i objavljivanja ilustracija u tiskanom izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih grafika i primijenjenog dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.



HI-FI EXPERIENCE WEEK

KEF

Od 28.11. do 16.12. 2022. posjeti našu slušaonu na Zagrebačkom Velesajmu i uživaj u KEF Wireless aktivnim zvučnicima.

Kupi

Hibridno integrirano pojačalo

VINCENT SV-737

Bluetooth, WiFi, 20 Hz - 20 kHz, > 90 dB, 47 kOhm, 590 W, WAV, FLAC, APE, LPCM, MP3, ACC, AC3, WMA, 6 x stereo RCA, 2 x Optical, 2 x Coaxial.

24.999 kn 3.317,94 € Kupi

Wireless podni zvučnici

KEF LS60

Visokokvalitetan streaming, Wi-Fi, Apple AirPlay 2, Google Chromecast, Roon Ready, Bluetooth, Spotify, Tidal, Deezer, 26 Hz - 36 kHz, 111 dB.

49.999 kn 6.636,01 € 52.699 kn Kupi