Svečanošću zatvaranja projekta i prigodnom stručnom konferencijom Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ), u partnerstvu s Institutom za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI), danas je u Zagrebu službeno obilježio završetak projekta AIRQ – Proširenje i modernizacija državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka. Projekt je trajao šest godina, ukupno je koštao 16,6 milijuna eura, od čega je 85% financirala EU kroz strukturne fondove, a 15% država kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Modernizacija DHMZ-a

"Velika modernizacija DHMZ-a bliži se svom kraju i s ponosom možemo predstaviti rezultate projekata koje provodimo. Projektima AIRQ, METMONIC i VEPAR uvodimo najnovije tehnologije i metode rada kako bismo još bolje i učinkovitije zaštitili živote, zdravlje i sigurnost naših građana, pružili snažnu potporu gospodarskom razvoju i očuvanju ekosustava, te osigurali i ubrzali put Hrvatskoj prema nultoj stopi onečišćenja i klimatskoj neutralnosti“, poručila je uvodno glavna ravnateljica DHMZ-a, dr. sc. Branka Ivančan-Picek te dodala: "Ovo nije samo korak prema zdravijem i čišćem zraku danas, nego i naš doprinos očuvanju okoliša i boljoj kvaliteti života budućih generacija."

Projektom je uspostavljen cjelovit sustav mjerenja i kontrole kvalitete zraka u Hrvatskoj u svrhu zadovoljenja europskih i nacionalnih kriterija o očuvanju zdravlja ljudi i okoliša. U sklopu projekta izgrađeno je 6 te modernizirano 18 postaja za trajno praćenje kvalitete zraka diljem Hrvatske, čiji su podaci građanima dostupni u realnom vremenu na portalu Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj. Posljednja od novih postaja svečano je otvorena na području zagrebačkog Jaruna početkom ovog mjeseca. AIRQ je nadogradio i računalnu infrastrukturu DHMZ-a novim superračunalom, zbog povećanja kapaciteta, sigurnosti i pouzdanosti te osiguranja daljnjeg nesmetanog funkcioniranja državne mreže za praćenje kvalitete zraka, kao i ostalih moderniziranih i proširenih infrastrukturnih mreža DHMZ-a, meteorološke i hidrološke.

"Projekt AIRQ je, također, unaprijedio model za procjenu prizemnih koncentracija onečišćujućih tvari na onim područjima Hrvatske koja nemaju mjernih postaja. Time je osigurana 100%-tna pokrivenost stanovništva u urbanim sredinama relevantnim podacima o kvaliteti zraka. A upravo u gradovima, gradskim i prigradskim naseljima najčešće i dolazi do prekoračenja graničnih i ciljnih vrijednosti koncentracija onečišćujućih tvari", naglasila je Jadranka Škevin-Sović, voditeljica projekta.

Što zaista dišemo?

Završno je događanje zaključeno panel raspravom na temu "AIRQ&A: Kvaliteta zraka, inovacije i zdravlje ljudi", koju je moderirao Darijo Brzoja, voditelj Službe za modeliranje kvalitete zraka, istraživanje i primjenu DHMZ-a i zamjenik voditeljice projekta AIRQ. U raspravi su još sudjelovali dr. sc. Gordana Pehnec, koordinatorica projekta AIRQ od strane IMI-ja, dr. sc. Ivan Güttler, zamjenik glavne ravnateljice DHMZ-a i klimatolog te dr. sc. Branka Pivčević-Novak, v.d. ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti.

Sudionici panela istaknuli su različite aspekte problema vezanih uz kvalitetu zraka, važnost mjerenja i praćenja kvalitete zraka u izradi učinkovitih akcijskih planova i strategija, ulogu tehnoloških inovacija i politika na nacionalnoj i europskoj razini za unaprjeđenje kvalitete zraka, te očuvanje zdravlja pojedinca i zajednica. Osvrnuli su se i na nedavni članak u britanskom Guardianu, naslova "Otkrivamo: gotovo svi u Europi dišu toksičan zrak", koji je Gordana Pehnec popratila komentarom o potrebi kvalitetnijeg izvještavanja u medijima.

Naime, posljednjih desetljeća kvaliteta zraka u Europi općenito se poboljšava. Međutim, nova istraživanja kažu da štetni učinci zagađenja zraka nastupaju pri nižim vrijednostima nego što se to ranije mislilo. Tako su postavljene i nove granične vrijednosti po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i smjernicama EU. Dakle, ako se u obzir uzmu nove preporuke, one koje uzimaju u obzir niže granične vrijednosti (prve pri kojima se mogu javiti zdravstveni problemi, tada zaista 98% možemo reći da je stanovništva Europe izloženo većim vrijednostima od onih preporučenih.

Branka Pivčević-Novak osvrnula se na pitanje "panike" koja se ponekad širi medijima. Prema njezinom mišljenju, ekološke su teme često popraćene katastrofičnim objavama, a koje se često vežu uz ekonomski rast i prikazuju ga kao štetan. Potrebno je, stoga, odvojiti te dvije teme, razlikovati održivi ekonomski rast od štetnih utjecaja na okoliš, a kada se prezentiraju klimatske i ekološke teme, nužno je prezentirati znanstvene podatke, ali istodobno ponuditi i rješenja postojećih problema.

"Svijest o štetnosti različitih industrija raste s novim znanstvenim postignućima i istraživanjima", istaknuo je Ivan Güttler, koji smatra da nas očekuje integracija klasične meteorologije s procjenama i mjerenjima kvalitete zraka, kakve se provode u sklopu DHMZ-a zahvaljujući ovom projektu. No, kao potencijalni izazov u takvoj budućnosti istaknuo je deficit stručnjaka, koji bi bili zainteresirani za znanstveni rad, pogotovo u okvirima državnih institucija.

Ultrafine čestice kao sljedeći izazov

Do sada smo zagađenje zraka mjerili razinama čestica PM10 i PM2,5, no WHO sada predlaže i mjerenje ultrafinih čestica, onih promjera manjega od 100 nanometara. Takve čestice, osim utjecaja na respiratorni i kardiovaskularni sustav, mogu ući i dublje u tijelo, pa primjerice u krvotok donijeti toksične i kancerogene materijale. Sve češće se pokazuje povezanost takvog oblika zagađenja s neurološkim problemima, demencijom, kao i s nepravilnim razvojem fetusa.

Koncentracija takvih se čestica ne može mjeriti postojećim instrumentima, a WHO još uvijek usuglašava metode, kako za mjerenje ultrafinih čestica, tako i za one crnog ugljika. To otvara prostor i za nove projekte, koji bi se nadovezali na ovaj upravo završeni, poruka je s panela.

Kad je riječ o stanju u Hrvatskoj, naša je zemlja na sebe službeno preuzela obvezu smanjiti emisije stakleničkih plinova za preko 16%. No, unatoč tomu, emisije se i dalje povećavaju zajedno s gospodarskim rastom. Najveći zagađivači u Hrvatskoj su trenutačno sustavi grijanja (posebno izraženo zimi), a potom slijede transport, te prekogranični prijenos zagađenja.

U sklopu sredstava Nacionalnog plana oporavka i otpornosti preko 30% sredstava usmjereno je za ciljeve zelene tranzicije, uz praćenje načela ne nanošenja ekološke štete u svim drugim projektima. Politički smo se obvezali na to, a i zakonodavstvo se u mnogim područjima danas mijenja kako bi uključilo nove zelene ciljeve.