Kao i ostale prirodne znanosti, medicina je u zadnjih stoljeće i pol doživjela ekspanzivni napredak i razvoj koji su popraćeni temeljnim promjenama u načinu proučavanja i shvaćanja uzroka nastanka bolesti, patoloških mehanizama koji dovode do poremećaja zdravlja, kao i o postupcima njihove prevencije i liječenja. Međutim, jedan trend je tijekom svih tih turbulentnih događanja, promjena i spoznaja ostao nepromjenjiva, tvrdoglava konstanta: i nakon stoljeća i pol suvremenih trendova muškarci u načelu ne idu liječniku… osim ako ih tamo ne odnesu ili ukoliko doslovce ne umiru od bolesti… a mnogi čak ni tada.

Nije mi ništa, tu sam zbog žene

Jedna medicinska anegdota (koja nažalost uopće nije anegdotalni primjer, već stvaran i čest slučaj, gotovo trend) kaže da postoji rečenica koja – kada ju liječnici čuju od muških pacijenata koji naposljetku ipak dođu na pregled – nepogrešivo ukazuje da im nešto ozbiljno nije u redu sa zdravljem. I sami liječnici su u više navrata potvrdili kako je ta rečenica jedan od glavnih znakova upozorenja da s muškarcem koji ju izgovori pri ulasku u ordinaciju nešto zaista nije dobro. 

Začudo, ta rečenica sama po sebi uopće nije vezana za medicinsku terminologiju ili opis simptoma. Ona naime glasi: „Ma, ja sam ustvari sasvim dobro… ali žena me je natjerala da dođem“.

Kada se na Redditu pojavila objava o toj rečenici, na nju se javio iznenađujuće velik broj liječnika praktičara i potvrdili koliko je ona zaista točna. Jedan je komentirao: „O, da! Svaki put! Po mojem iskustvu, kad god od muškarca čujem da mu nije ništa nego su ga natjerali doktoru, najčešće se ispostavi da dijagnoze budu karcinom ili infarkt“.

Drugi je doktor, po specijalizaciji kardiolog, komentirao: „Točnije rečeno, zadnji puta kada sam ju čuo, ta je rečenica glasila - 'Moja žena kaže da imam bol u prsima', a izgovorio ju je 45-godišnjak s akutnim infarktom miokarda koji je i dalje tvrdio kako uopće ne osjeća značajne tegobe“.

Tu nije kraj primjerima. Jedan liječnik obiteljske medicine komentira kako tipični muškarci koji dolaze u njegovu ambulantu ne samo da uporno ponavljaju kako im nije ništa nego ih je na posjetu liječniku nagovorila žena, već istovremeno sa sobom donose papir s ispisanim opsežnim popisom uredno nabrojanih svojih simptoma, ispod čega je i poduža lista lijekova koje redovito troše. Papir je, naravno, ispisan rukopisom njihovih supruga koje su ih i poslale na pregled. Tipičan egzemplar je i tridesetogodišnjak koji se nakon dva mjeseca upornih svakodnevnih glavobolja pojavio na hitnom prijemu samo zato što ga je žena natjerala na to. Već nakon par osnovnih pretraga dijagnosticiran mu je tumor na mozgu.

Uključuj defibrilator, pripremi adrenalin!

Nemali broj liječnika hitne pomoći naglašavaju da bi muškarci trebali slušati svoje žene koje od njih traže da redovito posjećuju liječnika. Jedan od njih piše: „Kada muški pacijent kaže: 'Osjećam se kao da ću umrijeti', budite sigurni da se nalazi na krajnjem rubu svojih posljednjih snaga, nakon što je prethodnih dana ili mjeseci izbjegavao priznati svoje tegobe i potražiti pomoć liječnika. Ako vam pacijent na ulasku u ambulantu kaže da se osjeća kao da umire, najbolje je da odmah provjerite opremu za reanimaciju, uključite defibrilator i u sebi ponovite protokol za oživljavanje. Jer će vam zatrebati uskoro, vjerojatno u roku od par minuta“. 

Prema istraživanju iz 2022. kojega je provela klinika Cleveland, skoro 60% muškaraca ne odlazi liječnicima na redovite zdravstvene preglede, a Orlando Health navodi da trećina muškaraca uopće ne ide liječniku. Nikada. A to su podaci koji govore o stanju u SAD, zemlji u kojoj je briga o zdravlju ipak prilično osviještena, ponajviše činjenicom da bolest košta jer im zdravstvo nije besplatno. U zemljama gdje nema ni tog financijskog motiva koji bi muškarce natjerao na brigu o zdravlju, postoci posjećenosti zdravstvenoj službi još su katastrofalniji.

Medicinski stručnjaci ističu da se ovaj trend ne smije zanemariti ili shvatiti neozbiljno, jer izbjegavanje liječnika sve do točke krajnje nužde može imati velike posljedice na dugoročno zdravlje osobe. Kada se prema svojem zdravlju usvoji stav „ako nije pokvareno, zašto ga popravljati?“, to znači da je preventivni dio brige o zdravlju sasvim zanemaren. A preskakanje preventivnih pregleda kod liječnika primarne zdravstvene zaštite nije štetno samo za zdravlje, već u krajnjem slučaju i za obitelj, posao, prihode i sve ono što čovjek prihvaća kao zdravo za gotovo.

Nemar, lijenost i još svašta nešto

Redoviti pregledi pomažu u otkrivanju potencijalnih zdravstvenih problema u ranoj fazi kada ih je lakše riješiti i kada je liječenje jeftinije. Drugim riječima, preskakanje rutinskih posjeta liječniku - koliko god vam se činilo da trenutno nemate tegoba - obično dovodi do skupljih problema ili hitnih slučajeva i zdravstvenih ishoda koji mogu biti daleko gori. Ignoriranje temeljnog zdravstvenog problema koji se tiho i „ispod žita“ razvija, dovodi do situacije da se početne faze koje se mogu liječiti pretvore u terminalne, neizlječive bolesti.

Godišnji pregledi daju priliku liječnicima primarne zdravstvene zaštite da svojim pacijentima - još dok i nisu „pravi“, bolesni pacijenti - ukažu na važne preventivne smjernice: rješavanje problema vezanih uz loše navike ili nezdrav životni stil, ili sugeriranje pretraga koje odgovaraju dobi i faktorima rizika pojedinca (za muškarce su ​​važni zdravstveni pregledi kardiologa, gastroenterologa, dermatologa i urologa, ovisno o dobi, obiteljskoj povijesti i načinu života). A bez godišnjih posjeta svojem liječniku, te vrijedne prilike za preventivno davanje šanse vlastitom zdravlju su nepovratno izgubljene.

Dobro, recimo da smo dovoljno slikovito opisali činjenicu da muškarci izbjegavaju odlazak liječniku sve dok se doslovno ne prepolove od boli. Čak i kada sasvim jasno shvaćaju i znaju da je proaktivnost u vezi sa zdravljem krajnje važna, mnogi muškarci to još uvijek ne čine. No, jesu li muškarci samo nemarni i lijeni (OK, jesu; i to znamo od ranije), ili ako nije samo to, koji su razlozi? Prema psiholozima, razlozi su znatno dublji i kompliciraniji od nemara i lijenosti, a u nastavku teksta ćemo ih (bez nekog posebnog redoslijeda po važnosti ili učestalosti) nabrojati i detaljnije istražiti.

Razlog broj 1: „Pa i drugima je tako u ovim godinama“

Ako je neki zdravstveni problem uobičajen ili se čini samo prirodnom nuspojavom starenja, mnogi se muškarci odlučuju jednostavno nositi s time ili to pokušati riješiti sami. Zašto praviti veliku stvar od nečega što se u određenim godinama jednostavno događa svima? „It's not a bug, it's a feature“, jel'te…

Ali, s ovom logikom nekoliko stvari ipak nije u redu. Pretpostavimo, primjerice, da imate problema sa spavanjem, što je vrlo česta pojava koja u nekoj mjeri pogađa otprilike jednu trećinu, a u deset posto odraslih je dovoljno značajna da se u zdravstvenom smislu smatra poremećajem. No, to što su vaša  nesanica ili nekvalitetan san i spavanje učestale pojave, ne znači da su nešto s čime se možete sami nositi. Neadekvatan san - ako se ne tretira uspješno - može dovesti do debljanja, kardiovaskularnih problema, dijabetesa i depresije. Dakle, ipak je nešto što biste trebali podijeliti sa svojim liječnikom. 

Ili ste možda nedavno prešli na 'biljni način života'. To nije samo uobičajena, već je navodno i zdrava stvar, zar ne? Pa zašto onda zakazivati ​​posjete liječniku? Ali, ako svoje novostečeno vegetarijanstvo ili veganstvo spomenete svom liječniku, možda će ga to potaknuti da napravi pretragu krvi kako bi se uvjerio da s novim prehrambenim režimom unosite dovoljno vitamina B i željeza: nizak udio tih hranjivih tvari u vege-prehrani može dovesti do anemije i ekstremnog umora. Prehrambeni deficiti nisu neuobičajeni kod ljudi koji mijenjaju svoju prehranu, čak i ako su to učinili imajući zdrave ciljeve na umu.

A možda su sve tegobe koje osjećate samo posljedica toga što starite. To se događa svima u određenim godinama, je l', pa zašto onda s time gnjaviti liječnika? Međutim, starenje sa sobom nosi i neke druge rizike osim ukočenosti u leđima i škljocanja koljena u čučnju… Recimo, ako imate više od 50 godina i nikada niste bili testirani na rak debelog crijeva, vrijeme vam je. Posjetite liječnika, jer liječnici su upoznati sa statističkom vjerojatnošću da su vaši problemi vezani ne samo uz dob nego i uz povećani rizik za razvoj prilično gadnih i prilično smrtonosnih boleština.

Rješenje broj 1: Uobičajenost je sasvim dobar razlog za brigu o zdravlju

Uobičajenost zdravstvenih problema nije razlog da ih zanemarite. Zapravo, ako se suočavate s uobičajenim zdravstvenim problemom, veće su šanse da nešto vrlo korisno može proizaći iz opisivanja tog problema liječniku. Liječnici i pacijenti trebali bi razgovarati o čestim, uobičajenim problemima jer su to upravo oni zdravstveni problemi za koje je bilo najviše financiranih istraživanja kako bi se identificirali pravci djelovanja koji vode njihovom poboljšanju i rješavanju. Stoga nemojte izbjegavati liječnika samo zato što imate zdravstvene probleme koje imaju i svi drugi ljudi vaše dobi. Ako to učinite, propuštate priliku za dobro dokumentirane i uhodane, uobičajene ali učinkovite tretmane koji će poboljšati vaš život i zdravlje.

Razlog broj 2: Muškarci nisu navikli zakazivati liječničke preglede

Jedan naizgled logičan razlog zašto je manje vjerojatno da će muškarci zakazivati ​​preglede kod liječnika nego žene je taj što su mnoge žene morale redovito odlaziti liječniku kako bi dobile kontracepcijska sredstva ili obavile Papa test ili potvrdile i pratile trudnoću. Za razliku od muškaraca, mnoge su žene iz tih razloga morale posjetiti liječnika primarne zdravstvene zaštite ili ginekologa.

S druge strane, dječacima i mladićima liječničke preglede (one sistematske, školske, ili cijepljenja) obično zakazuju škola ili roditelji, a odraslim i starijim muškarcima njihove supruge, partnerice, pa i čak mame – ukoliko su još žive. Istovremeno, većina žena počinje odlaziti na preglede (recimo, kod ginekologa) u tinejdžerskoj ili mlađoj odrasloj dobi, tako da se tijekom godina nalaze u prilično redovitom kontaktu sa zdravstvom, liječničkim pregledima i laboratorijskim i slikovnim pretragama, daleko češće nego muškarci. 

Muškarci pak odrastu do zrele dobi redovito odlazeći liječniku samo onda ako im je mama preuzela na sebe dogovaranje i organizaciju tih odlazaka. Poslije, kao odrasli muškarci, najčešće niti ne razmišljaju o posjeti liječniku. Ili ako i pomisle, proces pronalaženja i zakazivanja termina izgleda im toliko komplicirano i teško da od toga odustanu i prije nego što ozbiljnije pokušaju.

Rješenje broj 2: Planirajte preglede tako da vas nešto podsjeti na njih

Za sve muškarce koji ne odlaze liječniku jer to jednostavno nije u vidokrugu radara njihovih interesa, psiholozi nude ovaj savjet: uskladite to s nečim drugim što vam je zanimljivo, važno ili nezaboravno. To može biti tjedan u kojem se igra finale Lige prvaka ili tjedan koji prethodi vašem rođendanu. Odaberite kalendarski događaj do kojega vam je stalo i čvrsto odlučite da ćete tada imati vremena za susret sa svojim liječnikom. Osim posjete svojem obiteljskom liječniku u to možete uključiti i druge termine koje zanemarujete, poput odlaska oftalmologu radi kontrole dioptrije naočala ili odlaska zubaru. S vremenom će se povezanost između vama važnih događaja i onih koji su važni vašem zdravlju ukorijeniti u vašem umu i postat će vam navika... nadamo se.

Razlog broj 3: „Ne želim čuti loše vijesti“

Praktički svi psiholozi se slažu u tome da je jedan od glavnih razloga zašto muškarci izbjegavaju odlazak liječniku taj što se boje čuti loše vijesti.

Teško je to priznati, još je teže izgovoriti i napisati, ali ta činjenica je okrutno istinita: u prosjeku, mi muškarci baš i nismo neki junaci i heroji, a strah od nepoznatog je jedna od najdublje ranjivih točaka muškog uma. Stoga mnogi muškarci radije odabiru ne saznati loše vijesti nego da se moraju nositi s njima. Tradicionalno, muškarcima se pripisuje uloga snažnih i samouvjerenih pojedinaca koji se moraju nositi s problemima. Ta očekivanja ih nerijetko navode da potiskuju svoje strahove i izbjegavaju situacije koje bi mogle pokazati njihovu ranjivost. Osim toga, mogu osjećati veliku anksioznost zbog gubitka kontrole nad situacijom, pa stoga radije odabiru izbjegavati informacije koje bi mogle povećati taj osjećaj. Spoznaja loših vijesti može biti povezana s osjećajem neuspjeha ili promašaja, pa muškarci mogu biti skloniji izbjegavanju takvih informacija kako bi zaštitili svoj ego.

Koji god od tih razloga bio u pitanju, ovakav način razmišljanja ima redundantno negativan učinak: ako postoji zdravstveni problem, to on postaje veći što duže čekate da  se suočite s njime i počnete ga liječiti. A što je problem veći i prisutniji, to više raste strah od suočavanja s njime. I time se zatvara ono što se u psihologiji naziva ciklus izbjegavanja. Osim fizičkog zdravlja, izbjegavanje pogoršava i tjeskobu: količina tjeskobe će s vremenom rasti ako se s njom nikada niste pravilno suočili ni nosili.

Rješenje broj 3: Pregrizi go*no

Stručnjaci za mentalno zdravlje kažu da je jedini način prekidanja ciklusa izbjegavanja problema jest taj da se problem prestane izbjegavati. To u ovom slučaju znači – treba zakazati pregled kod liječnika. Ako postoji nešto specifično oko čega ste bili zabrinuti, ali se ne želite suočiti (kao što je otkrivanje je li madež na leđima samo kozmetički nedostatak ili nešto zlokobnije, malignije), to također znači zakazivanje pregleda kod stručnjaka koji je upućen u to konkretno pitanje (u ovom slučaju dermatolog). Nema zaobilaznog puta: treba prelomiti preko koljena i učiniti to.

I psiholozi i osobno iskustvo nam kažu da će prekidanje ciklusa izbjegavanja dovesti do velikog osjećaja olakšanja kada se pokaže da je sve u redu. A ako nešto ipak na kraju ne bude u redu? U tom slučaju, barem se možete suočiti izravno s problemom ili bolešću, angažirati se u liječenju i poboljšati izglede za bolji ishod. Ukratko – sve je puno bolje nego živjeti s tjeskobom. Preuzimanje kontrole nad svojim zdravljem (pa i bolešću) može dovesti do pozitivnog osjećaja osnaženosti.

Razlog broj 4: Brinete se da će vas osuđivati (muški ego i liječničke predrasude)

Još jedan od razloga zašto muškarci izbjegavaju odlazak liječniku je taj što su odgojeni biti samosvjesni (što je ljepši izraz za ego i samouvjerenost) ili zabrinuti da će ih se osuđivati zbog tjelesnih nedostataka, loših životnih odabira ili društveno neprihvaćenih oblika ponašanja. Koji god od navedenih razloga bio posrijedi, odlazak liječniku može biti neugodan udarac muškom egu. Možda će biti potrebno skidanje do gole kože, što može izazvati strah ili tjeskobu kod nas koji imamo problema s tjelesnom nesigurnošću. Što ako je doktor ustvari doktorica, a ja moram, jel'te… pokazati… khm… onu stvar? I još povrh toga s njom razgovarati o nečem osobnom, poput erektilne disfunkcije ili prekomjerne nadutosti popraćene obiljem vjetrova… i hemoroidima… koje također treba pokazati...

Homoseksualci ili biseksualci mogu zabrinuti da će ih liječnik svjesno ili nesvjesno osuđivati, što je strah koji je u konzervativno-katotalibanskom civilizacijskom okružju većine tzv. razvijenih država i dandanas nažalost opravdan: prema istraživanju neprofitne organizacije The 19th, preko 25% LGBTQ pacijenata je izjavilo da se u susretu s liječnicima za njihove zdravstvene probleme okrivljavalo njihov rodno/spolni životni odabir (u usporedbi s manje od 10 % pacijenata koji nisu LGBTQ). Strah od osude u raznim oblicima vrlo je stvaran razlog zbog kojega muškarci izbjegavaju odlazak liječniku.

Rješenje broj 4: Izgradite postupan odnos između pacijenta i liječnika

Ako ste zabrinuti da će vas liječnik osuđivati ​​(bilo da se radi o vašoj seksualnosti, tijelu ili medicinskom problemu radi kojega ste se odlučili potražiti liječnika), psiholozi predlažu izgradnju uzajamnog odnosa u postupnim koracima. Iskoristite prvu posjetu kako biste 'opipali' liječnika (ne u fizičkom smislu, sram vas bilo!): procijenite da li vam ostavlja dojam kao netko kome možete vjerovati i povjeriti se. Čini li vam se kao netko s kime se osjećate ugodno (ili barem podnošljivo korektno) komunicirati? Iskoristite tu posjetu liječniku za opći, obični pregled, a ako se osjećate ugodno, sljedeći korak bi bio zakazivanje druge posjete radi onoga o čemu zapravo želite razgovarati. Ako vam se nešto nije dobro „leglo“ tijekom prve posjete, pokušajte s nekim drugim.

Čak i ako je potrebno nekoliko pokušaja da pronađete liječnika kojem možete vjerovati, dodatni posao će se na kraju itekako isplatiti jer ćete uspostaviti odnos s liječnikom kojem možete vjerovati u godinama koje dolaze.

Razlog broj 5: Nedostatak pristupa zdravstvenom sustavu

Ne izbjegavaju svi otići liječniku zato što ne žele ići, već zato što im je nedostupan. Mnogi ljudi nemaju mogućnost posjeta zadovoljavajućoj razini primarne ili specijalističke zdravstvene zaštite iz razloga teže dostupnosti ili čak potpune nedostupnosti. Kada zovete neku medicinsku ustanovu ili konkretnog liječnika, često vas stave na čekanje ili je veza konstantno zauzeta, pa morate uporno birati gomilu brojeva kako biste dobili informaciju ili termin koji vam je potreban. Pa čak i kada napokon dobijete onoga koga ste tražili, termini pregleda ili pretraga su obično zakazani tjednima ili mjesecima kasnije. To su realne i ozbiljne prepreke koje ometaju pokušaje da zaista posjetite liječnika kada ste se jednom (na jedvite jade potiskujući svoj strah, anksioznost i lijenost) ipak odlučili na to.

Razlog tome - u našim uvjetima - je što prema najnovijim podacima Hrvatskoj nedostaje oko 300 liječnika primarne zaštite, preko 2000 bolničkih specijalista i oko 80 pedijatara u primarnoj zaštiti (u usporedbi s prosječnim brojem liječnika po stanovniku u zemljama Europske unije). Problem dodatno pogoršava činjenica da su mnogi mladi liječnici specijalisti u posljednjih nekoliko godina napustili zemlju, što ostavlja zdravstveni sustav u još većem deficitu stručnjaka, kao i činjenica da je primjerice trenutno prosječna dob pedijatara 55 godina, a 40% njih je starije od 60 godina, što znači da se u narednim godinama očekuje daljnji gubitak kadrova.

Rješenje broj 5: Upornost, strpljenje, tvrdoglavost, inzistiranje

Čega nema, bez toga se mora. Nazivajte, inzistirajte, tražite. Budite uporni. Liječnika zaista ima drastično (pre)malo, ima ih svakakvih – i po ljudskim i po stručnim mjerilima – a i teško je doći do njih. Ipak se i u takvom poljuljanom i manjkavom sustavu može itekako naći – i ljudski i stručno – kvalitetnih pojedinaca i ustanova kojima se može povjeriti svoje zdravlje. Samo treba tvrdoglavo ustrajati u tom nastojanju.

Nitko nije zdraviji

Premda vam iz razumljivih razloga ne mogu dati konkretan savjet kome se trebate povjeriti, mogu vam sasvim konkretno reći kome se ne trebate obratiti za pomoć u vezi svojeg zdravlja: nemojte umjesto razgovora i pregleda kod liječnika tražiti medicinske savjete putem društvenih medija! Istraživanja pokazuju da danas skoro 40% muškaraca traži i dobiva savjete o zdravstvenim tegobama na društvenim mrežama ili surfanjem po Internetu, što može biti krajnje opasno jer se preko 90% takvih savjeta uopće ne oslanja na provjerene medicinske izvore.

Oko dvije trećine anketiranih muškaraca smatra da su zdraviji od ostalih, a preko jedne trećine ne smatra da su im potrebni godišnji zdravstveni pregledi. Uz duboki uzdah razočaranosti u zdrav razum anketiranih, samo ću istaknuti kako je matematički i statistički nemoguće da većina muškaraca bude zdravija od ostalih, što će reći da netko među tih dvije trećine samouvjerenih ipak nije u pravu. U stvarnosti, skoro nitko nije u pravu kada se smatra zdravijim od drugih: malotko je značajno zdraviji od prosjeka svoje generacije, od svojih vršnjaka.  

Točno je da nikada nećete voljeti ići liječniku. No, kao i plaćanje poreza, to je jednostavno nešto što morate učiniti. Proanalizirajte svoje stavove o zdravlju, pa se usredotočite na razlog zbog kojeg odgađate odlazak liječniku. A zatim poduzmite nešto da to promijenite. To bi vam jednoga dana moglo spasiti život.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova i objavljivanja ilustracija u tiskanom izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih grafika i primijenjenog dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}