Tijekom veljače nam je na test direktno od proizvođača stigao Anycubicov Kobra Neo (da, sa „K“, ne „C“) koji je očito inspiriran Enderovim dizajnom što ne smatramo nimalo lošim. Dapače, Creality Ender u raznim varijacijama kao jedan od najpopularnijih 3D pisača na tržištu među hobistima pokazao se vrlo pametno osmišljenim i izvedenim, pa ako netko misli da ima nešto dodati tom pobjedničkom dizajnu i k tome uz nižu cijenu – samo naprijed, mi se nećemo buniti.

Iako bitno jeftiniji od Crealityjevog Endera 3 S1 kojega smo imali na testu prošle godine, Kobra Neo gotovo da ne pravi nikakve kompromise u ukupnom dizajnu i jedini ozbiljniji dio koji nedostaje u odnosu na uzor je detektor filamenta (moguće ga je naknadno dokupiti), ali i s ovim dodatkom ukupna cijena je daleko ispod Enderove.

Pakiranje, slaganje i konstrukcija

Kako se uobičajilo i ovaj pisač dolazi u djelomice rastavljenoj, odnosno većinom (90%+) sastavljenoj formi. Od korisnika se očekuje da postavi nosač Z-osi (gantry) – četiri vijka; postavi ispisnu glavu s ekstruderom - tri vijka; maskicu s limiterom x-osy – jedan vijak; LCD ekran - dva vijka i nosač špule s filamentom - dva vijka.

Kompletno „sastavljanje“ traje otprilike 10 minuta, odnosno oko pola sata ako vam baš u tom trenutku krene zvoniti mobitel (koristimo ovu priliku da svim pozivačima priopćimo da su fetve u njihovim smjerovima lansirane).

Konstrukcija je od klasičnih 2040 i 4040 aluminijskih ekstruzija s nekim plastičnim elementima koji služe uglavnom dekorativnoj svrsi i moramo reći da je Kobra Neo oku ugodna. Nije nešto što ćete držati samo u garaži van pogleda gostiju. Dapače, u bilo kojoj radnoj sobi, uz računalo, ovaj 3D pisač izgleda vrlo „civilizirano“ i kao da tu i spada.

Sviđa nam se i maska za hot-end koja je dovoljno perforirana da omogući ventilaciju, a opet dovoljno zatvorena da ne gledamo hrpu žica koje idu u nj i iz njega  dok to stvarno ne želimo.

Podloga za pisanje leži na aluminijskom profilu 2040 na kojem je drže četiri kotačića. Općenito nismo veliki pristalice rješenja s jednom centralnom šinom iz iskustva s većim pisačima, kao što je Creality CR10S kojeg je kasnije naslijedio CR10S Pro koji umjesto jedne 2040 ekstruzije donosi dvije razmaknute 2020 šipke koje jamče totalnu stabilnost ispisne podloge.

Međutim – za razliku od ovih Crealityjevih teškaša koji imaju bitno veće ispisne podloge (preko 30 cm u X i Y osi), osjetno manjih 222*222 milimetra ovoga pisača daleko manje opterećuje noseće kotačiće taman i da sav ispis iz nekog razloga smjestite uz sam lijevi ili desni rub.

Dakle, ako gledate slike i govorite si sumnjičavo: „Hm, centralna šina….“, nema razloga brizi. Isto je rješenje na Enderu i drugim manjim pisačima ovih ispisnih volumena i radi bez greške.

Usput, zatezači zupčastih remena na X osi (hot-end) i Y osi (ispisna podloga) izvedeni su putem zateznih kotačića i nije potreban nikakav alat za zatezanje vijaka kako je dugo bilo uobičajeno, a vlasnici 3D pisača sa stažom su se i navikli na to (k'o magare na batine).

Za pomak Z osi brine se jedan steper s jednim špindlom, što je za pisač ovih dimenzija sasvim dovoljno. U našim testovima nismo uočili nikakve probleme u ispisu po z-osi, što je razlog zašto na većim pisačima pomak ispisne podloge po z-osi opslužuju dva stepera s dva špindla.

Za komunikaciju nas, ljudića, prema pisaču brine se majušni LCD dijagonale svega 2,4“, ali sasvim čitljiv i jarkih boja. Iako se zbog grafike u osnovnom izborniku čini da je osjetljiv na dodir, sva interakcija ide preko kotačića s desne strane. Operativni sustav je (zamaskirani) Marlin 2, što znači da oni koji žele prtljati s njime imaju više nego dovoljno resursa na Internetu za prilagođavanje svojim željama.

Na prednjoj strani okvira, pak, nalaze se USB-C utor za povezivanje s računalom i utor za microSD karticu. S pisačem u opremi dolaze između ostalih i microSD kartica (8 GB) i USB prilagodnik za čitanje ovih kartica na računalu, ali ne i USB kabel za povezivanje s računalom.

Spomenimo još od  dodataka i dva metalna ključa za mijenjanje sapnice ispisne glave (0,4 mm kako je uobičajeno, moguće je, naravno, odabrati i neku drugu, ali ne pretjerujte u bilo kojem pravcu – grijač nije pravljen za velike kubikaže plastike) te malena (ali vrlo kvalitetna) kliješta za rezanje filamenta i tankih žica općenito (side cutters). Tu je još i komplet imbus ključeva, ako već doma nemate barem 10 kompleta što onih iz pakiranja s drugim pisačima, što onih što su došli namještajem što onih što ste ih sami kupili, te 10 metara bijelog PLA filamenta za kalibriranje ispisa i vaš prvi 3D Benchy.

I to je to. Ako ste s navikli na hrpu rezervnih dijelova sa svojim 3D pisačem, ovdje to nije slučaj. Nema ni uobičajene špatule. Navodno je to stoga jer je ispisna podloga od hrapave PEI vrste koju oštre špatule znaju oštetiti, a kako se radi o magnetskoj savitljivoj podlozi s jezgrom od lista opružnog čelika (i to dvostranoj – na obje strane je isti premaz) teoretski i nema potrebe za špatulom – skinemo list s grijane baze i savijemo ga, a plastični dio samo otpadne. U teoriji. Ako ispisujete TPU onda znate da ova teorija nema veze s praksom i stvarnošću, već vam treba špatula.

Srećom, ako imate ikakva iskustva s 3D pisačima i njih vjerojatno imate barem nekoliko komada po kući ili radionici.

Na koncu spomenimo i da mi iz nekog razloga nismo u kutiji dobili tiskane upute iako su one standardni dio opreme. Digitalni primjerak se, doduše, nalazi na priloženoj SD kartici, zajedno s drugim PDF-om s nešto detaljnijim uputama za korištenje pisača.

Na kartici je i Cura 4.12.0 (trenutno je aktualna Cura 5.3.0) te odvojeni Curini profili za Kobru Neo za PLA, ABS, TPU i PETG filamente. Svi profili su draft tipa (0,2 mm), pa ih shvatite kao polaznu točku od koje dalje gradite profile za svoje potrebe. Na žalost Cura u bilo kojoj verziji još nema gotovu definiciju za Anycubic Kobra Neo, ali možete koristiti profile Anycubic Mega Zero i Anycubic Vyper koji imaju istu veličinu ispisne podloge i istu ispisnu glavu.

Napajanje, elektronika

Za napajanje se brine 24-voltni/400-vatni ispravljač koji za ovu ispisnu glavu i grijanu podlogu ima više nego dovoljno snage. Elektronika pisača - 32-bitna matična s driverima - smještena je u zatvorenom kućištu s prednje strane, tako da se jedina praznina u bazi pisača nalazi u sredini, ako ste mislili dodavati neke ladice kao kod Endera, primjerice. Neće ići, odnosno, ako ćete ih dodavati, bit će na nezgodnom mjestu za korištenje.

Sam rad pisača, steperi, ispisna glava i elektronika općenito - razmjerno je tih. Jedina stvar koju čujemo su ventilatori koje ne možemo baš pohvaliti tim prije što nisu PWM tipa već daju dečki sve od sebe u svakom trenutku…

Ovo znači da pisač nije za u spavaću sobu, ali već u susjednoj bi mogao biti dovoljno tih (mi ga nismo čuli tijekom noćnog ispisa Kosog tornja u Pisi u sobi na drugom kraju stana...). Tijekom dana u radnoj sobi, odnosno uredu, sasvim prihvatljiva razina buke u radu.

Instalirani Marlin je jedan od jednostavnijih koje smo vidjeli, što je i lajt-motiv ovoga pisača. Sve na njemu prilagođeno je početnicima i onima koji ne žele (ima li uopće onih koji to žele?) satima drndati po postavkama prije nego dobiju prvi upotrebljivi ispis.

Jedna od moguće zbunjujućih stvari bila bi, za one koji se prvi puta obračunavaju s 3D ispisom u vlastitoj izvedbi, automatsko poravnavanje podloge.

Za ovo se koristi indukcijska sonda smještena uz ispisnu glavu koja mjeri (ne)ravnine podloge u 25 točaka (matrica 5*5 kvadrata). Nakon ove kalibracije („Menu/Leveling/Auto Leveling“), specifične neravnine podloge su spremljene u memoriju, ali ovime pisač nije spreman za ispis – sonda je, naime, izmjerila udaljenost podloge samo od sonde, ne i od ispisne sapnice koja je dovoljno udaljena od podloge da je nikada ne lupi tijekom niveliranja.

Da bi se istopljeni filament uspio zalijepiti za podlogu potrebno je spustiti glavu korištenjem funkcije „Z Offset“ („Menu/Z Offset“) s kontrolnog ekrana tijekom ispisa, odnosno „Menu/Leveling/Z Offset“ ako to radite prije početka ispisa.

U našem slučaju trebalo je spustit glavu još 2,9 mm („Z Offset -2.900“), a ovisno o vašem uređaju ovo možda bude malo manje ili (manje vjerojatno) više od toga. Mjerenje pravilne distance ispisne sapnice od podloge se vrši stavljanjem 0,2-milimetarskog „špijuna“, ako ga imate, a ako ga nemate, koristite obični list papira. Sapnica treba taman toliko pritisnuti list uz podlogu da ovaj zapinje, ali ga je moguće izvući bez trganja i većeg potezanja.

Za razliku od većine drugih 3D pisača, ispisna podloga na Kobri Neo nema vijke za niveliranje koji su ionako ostatak vremena kada su sonde na niveliranje podloge bile samo mokri san korisnika, pa je to izvrsna novost jer i oni sami u radu znaju popustiti i promijeniti nivelaciju podloge. Kako je sada sve fiksno, jednom (automatski, sondom) izmjereno stanje ostaje permanentno tijekom ispisa.

Kad smo već kod niveliranja, imajte na umu da bi prije svakog ispisa, odnosno svakog pomicanja magnetskog PEI lista s grijane baze, trebalo ponoviti nivelaciju, iako ćete se u većini slučajeva izvući i bez toga.

Ispis

Ispisna glava je direktnog tipa, što uvijek preferiramo udaljenom (bowden) mehanizmu zbog lakoće ispisa mekih filamenta (TPU) u punoj brzini, bržem ispisu zbog manjih retrakcija nego ih zahtijeva bowden i neusporedivo manjem stringingu od onoga koji udaljeni mehanizam može postići.

Hotend, pak, izgleda klasičnog e3d Volcano tipa, kao i ispisna sapnica, tako da ukoliko, odnosno kada ga budete mijenjali, nećete imati problema naći zamjenski grijaći blok i sve ostalo što vam treba. U uputama se, pak, nigdje izrijekom ne navodi standard (Anycubic nudi kompletnu zamjensku glavu – 45 eura na njihovim stranicama), ali ne i pojedinačne zamjenske elemente – grijač, grijaći blok, sapnicu itd.

Ukoliko mislite ubrzati ispis, moguće je ići do 0,6-milimetarske sapnice bez problema, a više od toga s ovako malim grijaćim blokom ne bismo savjetovali.

Indukcijska sonda za niveliranje po nama je bolje rješenje od kondenzatorske sonde (o BLTouchu nećemo ovom prilikom, vrlo smo ambivalentni po tom pitanju...) i u par tjedana rada s ovim pisačem nismo primijetili da je imao ikakvih odstupanja tijekom kalibracije podloge.

Na SD kartici koja dolazi uz pisač, pored COM port drivera (za USB port ukoliko ćete spajati računalo na pisač) nalazi se i već priređena datoteka za ispis (owl.gcode) u PLA masi te ta ista datoteka u STL formatu (owl.stl) pa se možemo sami poigrati postavkama i materijalima i pogledati kako to treba ispasti.

Za ispis „pre-sliced“ sovice (owl.gcode) u PLA plastici (Anyucubicov filament) trebalo nam je 2 sata i 44 minute. Golim okom gledano, rezultat je bio više nego zadovoljavajući, ali kada smo pregledavali makro snimke vidjeli smo da postolje (deblo) na kojem sovica stoji pokazuje znakove pod-ekstruzije (under-extrusion).

Za ispis te iste sovice u TPU filamentu korištenjem Anycubicovih profila za Curu trebalo nam je mrvicu više – 2 sata i 52 minute (crna sova na fotografijama) i iznenađeni smo izostankom stringinga među ušesima, te općom kvalitetom ispisa.

Naš omiljeni testni lik, nakazni Batman, na žalost, nije ispao tako dobro kao priložena sova. Možda je tome razlog nešto veća brzina ispisa (70 mm/s – deklarirana maksimalna brzina je 100 mm/s – znamo da su te maksimalne deklarirane brzine u praksi nedostižne, ali Anycubic tvrdi da je Kobra Neo izuzetak…), ali mislimo da pisač s tvorničkim postavkama imam problema s pod-ekstrudiranjem.

Ovaj Batman i inače ima problema, ali samo kada se jako uveća – 150-200%  ili više kada vanjski zid ispisa ne može pratiti STL trokute od kojih je sastavljen objekt (realno problem slicera, ne pisača), ali ne i u svojoj izvornoj veličini ako je tok (flow) pravilno postavljen u firmwareu ili naknadno u sliceru.

U Curi 5.3.0 smo povećali flow na 105% i riješili smo ovaj problem. Ukoliko želite ove postavke možete postaviti i u inicijalizacijskoj skripti pisača ili korištenjem Pronterfaca (ili nekog drugom terminalskog programa - morate prethodno instalirati COM port drivere za USB - priloženi na SD kartici) da ih promijenite direktno u firmwareu.

Kad već govorimo o firmwareu, ono što je prednost Kobre Neo za početnike, naprednijim korisnicima bi moglo biti zazorno. Naime, iz ekranskih izbornika na pisaču nije moguće napraviti PID tuning, pa ni mjerenu ekstrakciju filamenta na prazno (5 cm, 10 cm, 20 cm… koliko vam treba) što je jedan od uobičajenih postupaka kada želimo provjeriti kako radi ekstruder – pre- ili pod-ekstrudira. Umjesto iz ekranskog izbornika ovo ćete morati uraditi preko ranije spomenutog Pronterfacea što znači da morate imati računalo na duljini USB kabela od pisača.

Zaključak

Usprkos gornjim manjim zamjerkama, smatramo da je za ovu cijenu Anycubic Kobra Neo više nego preporučljiv prvi pisač za sve one koji žele bez suza i gubljenja živaca probati 3D ispis kod kuće.

Također ga smatramo više nego prikladnim za opremanje tehničkih učionica i radionica – radi se o izuzetno cjenovno pristupačnom komadu opreme koji se može nadmetati i sa skoro dvostruko skupljom konkurencijom.

Za one koji ispisuju često i veće komade, dobar dodatak pisaču svakako bi bio senzor filamenta koji je očito izostavljen samo stoga jer se gađao ovaj cjenovni razred (oko 200 eura, a na raznim popustima i manje), a može biti izuzetno koristan.

Naime, iako pisač ima „resume print“ (isprobali više puta – svaki puta nakon gašenja i paljenja, bez problema je nastavio tamo gdje je stao s ispisom), ako nestane filamenta (ali ne i struje) ili nit pukne, bez senzora pisač nikako ne može znati da ispisuje na prazno što je strašan gubitak vremena.

Od ostalih „želja slušatelja“ spomenuli bismo i LED rasvjetu na ispisnoj glavi koju u zadnje vrijeme ima sve više pisača, izuzetno je jeftina za implementaciju, ali koja nije dostupna ni kao naknadna dogradnja već bi je korisnik morao sam instalirati što nije neki problem ako imate imalo iskustva, ali ako ste početnik vjerojatno jest.

Ukupno smatramo da ovaj pisač zahvaljujući jednostavnosti uporabe, kvaliteti ispisa i izuzetno povoljnoj cijeni zaslužuje našu preporuku za one koji se tek otiskuju u vode 3D ispisa.

Ne treba zaboraviti ni ispisni volumen od 222*222*252 milimetra, ukupno preko 12 litara, koji će vam biti dovoljan za ispis praktički svega što ima smisla ispisivati na 3D pisačima. Ako pratite neki od YouTube kanala na kojima se ispisuje Master Chief u naravnoj veličini, pa mislite da vam treba nešto dimenzija 500*500*500 cm kako biste bili što brže gotovi i iz manje slaganja dijelova, znajte da se radi o ispisnim farmama s desetinama pisača i da usprkos tome takvi poduhvati traju danima i tjednima i u takvim radionicama.

Kada govorimo o cijeni, za Bugove čitatelje moguće je s Anycubicovih službenih stranica dobiti dodatnih 21 eura s kuponom „ACVD21“, čime ovo postaje vjerojatno najjeftiniji 3D pisač ove klase koji igdje možete dobiti.

Anycubic Kobra Neo

• izuzetno jeftin
• tih
• pouzdan
• instalirana sonda za niveliranje
• jednostavan za uporabu
• kompaktan
• brz za svoju klasu

• nema senzora filamenta
• male mogućnosti nadogradnje
• blago podekstrudira

Lakoća instalacije 10

Kvaliteta ispisa 8

Brzina ispisa 8

Konstrukcija 9

Ukupno 9

Cijena 219€ - kupon Ustupio: Anycubic Njemačka