U scenama koje nemalo podsjećaju na znanstvenofantastične klasike, humanoidni roboti sve uvjerljivije oponašaju ono što smo donedavno smatrali isključivo ljudskom domenom. Dvije nedavne vijesti iz robo-tehnološkog svijeta pokazuju koliko su granice između čovjeka i stroja postale nejasne: u jednoj se govori o humanoidnom robotu koji uz pomoć VR sustava priprema savršene odreske na daljinu, a druga o kirurškom robotu koji samostalno, bez i najmanje pogreške, izvodi složeni operativni zahvat.

Dva naizgled nepovezana primjera zapravo su dijelovi iste slagalice: sve sposobniji i sve autonomniji strojevi se približavaju razini na kojoj bi uskoro mogli ravnopravno zamijeniti ljudske stručnjake ne samo u kuhinji već i u operacijskoj sali.

Steak s okusom tehnologije

Kineska tvrtka Dobot, koja je poznata po razvoju industrijskih robotičkih ruku, predstavila je svojeg prvog humanoidnog robota nazvanog Dobot Atom. Premda zvuči poput imena lika iz dječjeg japanskog anime-crtića, njegova preciznost i motoričke sposobnosti su sve samo ne nacrtane. U sklopu demonstracije robot je izveo niz vještih kuharskih radnji: upijanje mesa papirnatim ubrusom, ulijevanje ulja, okretanje steakova i, naravno, ono najljudskije od svega – posipanje soli prstima; ne s takvim preseransom kao Salt Bae, ali dovoljno vješto i precizno. Posebno impresivna je činjenica što je robot bio smješten u laboratoriju u provinciji Shandong, dok je njime upravljao inženjer iz Guangdonga, 1.800 kilometara daleko, koristeći VR headset i sustav za daljinsku kontrolu. 

U videu koji je objavljen na službenom profilu tvrtke, jasno se vidi kako operater, noseći VR naočale i rukavice, precizno manipulira robotovim pokretima u stvarnom vremenu. Sve je to omogućeno kombinacijom naprednog vizualnog prepoznavanja, povratne haptike i brze bežične veze s izrazito niskom latencijom. Iako zasad robot upravlja samo gornjim dijelom tijela, tvrtka najavljuje kako je razvoj potpune pokretljivosti već u planu, uključujući i sposobnost samostalnog kretanja po kuhinji. 

Točnost pokreta, tvrde iz Dobota, iznosi 0.05 milimetara, a robotove ruke imaju po pet pokretnih prstiju osposobljenih za delikatne kuharske zadatke. Njegova konstrukcija uključuje sofisticirane sustave senzo-motorike i povratne sprege koji omogućuju prilagodbu snage i osjetljivosti ovisno o vrsti predmeta s kojim robot manipulira. Osim prehrane, ovakvi sustavi već se testiraju i u kontekstu njege starijih osoba, održavanja opreme u sterilnim laboratorijima, pa i u svemirskim misijama.

Reći ćete: ništa novo i neviđeno -- upravljanje strojevima na daljinu je odavno 'isfurana' stvar! No, ovo i nije bio pokušaj prikaza učinkovitosti VR-sustava i ultrabrze veze u daljinskoj kontroli, već demonstracija preciznosti i osjetljivosti robotičkih haptičkih sustava, sinkronizacije senzora za vid, prostorni položaj, dodir, pritisak i pokret sa motoričkim, izvršnim dijelovima humanoidnog 'kuhara'. Dobot Atom - u verziji osposobljenoj za samostalan rad i izvršavanje zadataka bez potrebe za izravnim ljudskim upravljanjem i nadzorom - već je krenuo u serijsku proizvodnju, a prva pošiljka je otišla u Japan. Cijena jednog primjerka iznosi oko 27.500 američkih dolara, što ga smješta u gornju kategoriju potrošačke robotike, ali još uvijek daleko jeftinije od industrijskih strojeva specijalizirane namjene. U zemlji poznatoj po tehnološkom entuzijazmu i kulturi preciznosti, očekuje se kako će potražnja za ovakvim sustavima rasti, pogotovo u sektorima ugostiteljstva, njege i visokospecijaliziranih usluga.

Ako se pitamo što ćemo nakon pečenja medium-rare steakova vidjeti kao iduću inovaciju na meniju primijenjene robotike, odgovor se nalazi u drugoj vijesti koja je istog tjedna došla s drugog kraja svijeta.

Skalpel bez duše

Na američkom sveučilištu Johns Hopkins, tim istraživača uspješno je testirao robotski sustav koji samostalno izvodi kirurške zahvate. Ne pomoću kirurga koji robotom upravlja "na daljinu", čak ne pod njegovim izravnim instrukcijama – nego posve autonomno. Uvježbavani i naučeni isključivo na videima stvarnih operacija, putem sustava strojnog učenja temeljenih na istim arhitekturama kao ChatGPT, ovi roboti naučili su ne samo izvršavati zadani kirirški zahvat, već i razumijevati kontekst, interpretirati anatomske strukture i prilagođavati se promjenjivim uvjetima tijekom operacije.

Testni operativni zahvat bilo je uklanjanje žučnog mjehura s realističnog modela ljudskog tijela (načinjen od svinjskog tkiva i organa). U tom postupku, robot je trebao identificirati kritične anatomske elemente poput žučnih vodova i arterija, pravilno ih označiti, precizno postaviti kopče i potom izvršiti rezove – sve bez ijedne greške. Ono što ovaj zahvat čini dodatno zahtjevnim jest robotov zadatak da reagira na promjene u okruženju u realnom vremenu: tijekom operacije istraživači su nanijeli biološko bojilo koje je promijenilo izgled tkiva, no to nije zbunilo robo-kirurga: bez zadržavanja se adaptirao i nastavio operaciju s istom preciznošću i učonkovitošću.

Kad mu je istraživački tim verbalno davao upute, poput "pomakni ruku ulijevo" ili "uhvati vrh žučnog mjehura", robot ih je ne samo izvršavao, nego i učio iz njih, poboljšavajući svoju izvedbu. U biti, ponašao se kao pripravnik, specijalizant u operacijskoj sali koji radi pod mentorstvom iskusnog kirurga – samo što ovaj "robo-specijalizant" ima digitalnu memoriju s backupom protiv zaboravljanja i posjeduje bezdušno hladnu koncentraciju. Osim toga nije umoran ni nervozan na kraju 24-satnog dežurstva. Njegova sposobnost da opaža, analizira i odgovori na kontekstualne promjene u stvarnom vremenu predstavlja golem korak prema punoj kirurškoj autonomiji.

Istraživanje zasad još nije formalno objavljeno u znanstvenom časopisu, iako se rezultati široko citiraju u medijima i predstavljaju nastavak prethodnih radova s Johns Hopkinsa, uključujući prvu autonomnu operaciju na svinji iz 2022. godine. 

Za razliku od prethodnih sustava koji su tražili posebno označene tkivne strukture i radili po strogo određenom planu, ovaj robot je sposoban donositi odluke u nepredvidivim okolnostima – kao što to čini i svaki mladi kirurg koji se prvi put suoči s komplikacijama. No, za razliku od čovjeka, ovaj sustav ne pokazuje znakove umora, treme ni subjektivne pogreške u procjeni. Dakle, ne samo da imitira ljudsku stručnost, već je u nekim aspektima i nadilazi, barem u pogledu konzistentnosti i točnosti izvedbe.

Budućnost je u rukama koje nisu naše

Spajajući ova dva naizgled nepovezana primjera – jednog robota koji sprema ručak na daljinu i drugog koji samostalno operira abdomen – otvara se zajedničko pitanje: hoće li roboti preuzeti i ono što smo do sada smatrali "neprenosivim ljudskim vještinama"? Sve se češće čini da ono što je jučer bilo isključivo ljudska domena znanja i vještna, danas postaje algoritamsko-inženjerski izazov – i sve su uspješniji u tome.

Kuhanje i kirurgija imaju više toga zajedničkog nego što se na prvi pogled čini: oboje traže finu motoriku, brzu procjenu trenutka, prilagodbu na nepredviđeno i, ponajprije, malen ili nikakav prostor za pogreške. No, još važnije, obje aktivnosti obuhvaćaju i nešto što smo dugo smatrali nemjerljivim – intuiciju, osjećaj za detalj, ono neuhvatljivo "kada" i "koliko". Upravo tu roboti, čini se, polako počinju zadirati, ne oponašajući samo pokrete nego i logiku odluke. U oba slučaja, stroj pokazuje da je sposoban ne samo slijediti naredbu, nego i samostalno interpretirati situaciju, prepoznati varijacije i djelovati adaptivno. To je razlika između robota kao pasivnog alata i robota kao proaktivnog agenta.

No, ipak, ali, međutim...

Ni jedan od ovih sustava (još) nije savršen: robo-kuhar je još uvijek samo gornji torzo s daljinskim upravljanjem koji štošta ne može - primjerice, mirisom i okusom provjeriti kvalitetu onoga što kuha, a robo-kirurg je znatno sporiji od dobro uvježbanog živog "kolege" kirurga. Još uvijek su prisutne tehničke prepreke poput ograničenja u osjetilnim povratnim informacijama ili kašnjenja u vezi na velikim udaljenostima. Međutim, pravac razvoja je jasan: strojevi nam postaju sve više nalik ne samo po obličju, nego i po načinu razmišljanja i djelovanja. Iako nisu brži, sve su pouzdaniji; iako nisu kreativni, sve su učinkovitiji.

Dok industrija kućanskih robota miriše na budućnost u kojoj više nećemo sami pržiti jaja, medicinski roboti bi mogli predstavljati rješenje za globalni manjak kirurga i rastuće zahtjeve za preciznim, rutinskim zahvatima. Potencijalni učinak na zdravstvo mogao bi biti golem: kraće liste čekanja, jednaka razina skrbi u udaljenim ili slabije opremljenim bolnicama, operacije koje traju kraće i nose manje rizika.

U tom kontekstu, nije više pitanje hoće li roboti moći peći steak i uklanjati žučni mjehur, nego tko će odlučivati o tome kada, kako i zašto to rade. Hoće li ljudi ostati glavni donositelji odluka ili će dio te autonomije delegirati sustavima koji donose bolje, brže i jeftinije odluke? Jer dokle god su u pitanju samo alati u našim rukama – dobrodošli su. Ali ako (kad) ti sustavi počnu razmišljati i odlučivati umjesto nas, valjat će pripaziti da kuhinjski i kirurški noževi ostanu u pravim rukama – ne samo stručnim, nego i etičnim.