Neobična, pomalo futuristička ideja dolazi s australskog sveučilišta UNSW. Njihov istraživač dr. Udo Roemer, specijalist za fotonaponske sustave, radi na ugradnji "solarnih panela" u mrežnicu ljudskog oka. No, za razliku od panela koje biste postavili na kuću, ideja iza toga nije da se njima generira električna energija za neki drugi sustav, već da funkcioniraju kao neuroprotetička zamjena za oštećene fotoreceptore.

Iza svega stoji pokušaj izrade neuroprotetičkog dodatka za oko, koji bi funkcionirao otprilike kao što radi umjetna pužnica. Ona pretvara zvučne signale izravno u električne te dovodi podražaje izravno do ogranaka slušnog živca, zaobilazeći oštećene slušne stanice. U slučaju oka, senzori svjetla bi proizvodili signale i slali ih izravno do optičkog živca, vraćajući tako vid pacijentima.

Bez žica i baterija

Međutim, kod izrade takvih se vizualnih pomagala pokazao problem – elektrode, koje bi trebale pobuđivati živce i zamijeniti ljudske fotoreceptorske stanice, zahtijevaju relativno snažnu struju. Budući da je riječ o ugradnji u oko, koja je sama po sebi komplicirana, kao potencijalno rješenje nije prihvatljivo imati vanjsku bateriju i žice, čime bi se sustav u oku napajao. Stoga Roemer predlaže da se u mrežnicu ugrađuju maleni solarni paneli, koji bi svjetlost pretvarali izravno u električni impuls. Praktički bi oko moralo biti "popločano" s panelima, od kojih svaki predstavlja jedan "piksel", pa daje očnom živcu informaciju o onome što se na tom mjestu "vidi".

Da bi električni signal bio dovoljno snažan, nije dovoljan samo jedan panel, već njih najmanje tri. Roemer radi na metodi kojom bi malene galijeve fotonaponske ćelije naslagao jednu na drugu, pa tako svakom "pikselu" povećao snagu. Sve je, naravno, u dalje u fazi testiranja i potvrde koncepta. Za sada je uspješno stvorena dvoslojna fotonaponska struktura površine oko 1 kvadratnog centimetra, koja je dala dobre rezultate.

Jednom kada tehnologija sazrije za testiranje na ljudima, cijeli sklop bi trebao mjeriti tek oko 2 kvadratna milimetra i biti tanak tek oko 50 mikrona. No, do toga je još dalek put s mnogo tehničkih izazova. Roemer kaže da je moguće kako sunčeva svjetlost neće biti dovoljno snažna za pobuđivanje signala, čak i u troslojnim panelima, pa bi pacijenti možda morali nositi dodatne naočale za pojačanje svjetlosnih impulsa. Primarno se tehnologija razvija za pomoć oboljelima od degenerativnih bolesti oka.