Proleteri u papučama
“Pojavom pandemije, rad od kuće postao je masovniji nego ikad, a na iznenađenje mnogih, pokazao se i sasvim prihvatljivim modelom trajnog organizacijskog rješenja”
Kada je krajem prošle zime pandemija započela, svi smo bili zbunjeni i nismo znali ni kako se doista treba ponašati, ni što nas čeka. Samo se govorilo kako bi tek cjepivo moglo donijeti rješenje, ali taj sanjani trenutak djelovao je nestvarno daleko… Prošlo je od tada više od devet mjeseci, za koji dan (pišem ovo na prvi dan zime) najavljen je prvi ciklus cijepljenja u nas. No zbog toga nije nam ništa puno lakše negoli onda kada je sve počelo, tako da i dalje ne znamo kako se ponašati ni što nas čeka. U škole se nije išlo, pa se dolaskom nove školske godine, opet išlo, a potkraj polugodišta sve više školaraca opet se prebacivalo na online nastavu. Trenutačno smo u nekoj vrsti polulockdowna, čak su za vrijeme blagdana uvedene propusnice za putovanja, i prema svemu sudeći, pred nama su još mjeseci i mjeseci sporog povratka normalnom životu.
