„Alkohol je otrov“, sjećam se iz škole natpisa ispod slike na kojoj je prikazan pokus koji to zorno pokazuje. Vide se dvije lončanice u punom cvatu: jedna se zalijeva vodom, druga alkoholom. Na drugoj sličici zidnog stripa vidi se da se prva biljka lijepo razvila dok se druga, ona zalijevana alkoholom, osušila i uvenula. Stripić je poučan, ali pokus nije do kraja objašnjen, a kada se pravo uzme, ni njegovi rezultati nisu uvjerljivi. Nije naime navedeno koliko je alkohola dodano vodi, a svaki će se biolog sa mnom složiti kad kažem da su ljudi i biljke filogenetski i metabolički vrlo udaljeni organizmi pa se iz prikazanog pokusa ne može zaključiti da će se i čovjek osušiti od alkohola. Biljka bi uvenula i da smo je zalijevali slanom vodom, pa ipak nitko neće reći da je sol otrov. 

Kako bilo da bilo, alkohol je ipak otrov. Malo je tko umro od akutnog otrovanja alkoholom (za to ipak treba na dušak popiti litru rakije), no mnogo ljudi strada od kroničnog otrovanja etanolom. Alkohol umori na svijetu godišnje tri milijuna ljudi, što znači da jedan čovjek od dvije tisuće ljudi svake godine umre od pića. 

Neću sada o kancerogenim učincima alkohola, o njegovom štetnom djelovanju na krvožilni sustav i slično, nego o tome da alkohol napada sluznicu želuca i gastrointestinalni trakt općenito. Da vino i rakija izaziva gastritis poznato je svakome tko se ikad u životu napio, a od gastritisa do čira na želucu i krvarenja želučane sluznice nije dalek put. Dodajmo tome upalu jetre (hepatitis) izazvanu alkoholom, pa nam postaje jasno da je alkohol otrov čiji se prvi i najočitiji učinci vide upravo u želucu. Kako toj nesreći doskočiti?

Rješenje su našli kineski znanstvenici u znanstvenom radu „Natural floating biosystem for alcohol-induced diseases“ što su ga objavili u časopisu Matter. Iza visokoparnih stručnih riječi krije se međutim sasvim jednostavna farmaceutska tehnologija. „Prirodni plutajući biosustav“ jesu, najjednostavnije rečeno, oko pola milimetra duge mikroalge čije je sustavno ime Spirulina platensis, što se krati u SP. Te su alge čest uzrok „cvjetanja mora“, a dobro im je svojstvo da mogu rasti u kiselom, što znači i u želučanoj kiselini ili, točnije, u želučanom soku ili njegovoj umjetnoj varijanti (simulated gastric fluid, SGF). 

No alge nisu dovoljne. Njih treba promiješati s kristalima resveratrola (RSV). To je onaj blagotvorni polifenol zbog kojeg se preporučije piti crno vino, naravno, umjereno. Riječ je o vrlo jakom antioksidansu koji usto povoljno djeluje na metabolizam masti, no u kontekstu istraživanja kineskih znanstvenika najvažnije je njegovo protuupalno djelovanje. 

Kako se RSV otapa u alkoholu, a ne otapa se u vodi, tek će ga čaša jačeg alkoholnog pića isprati s alga s kojima je pomiješan (SP-RSV). I time bi novi lijek bio gotov da nije poboljšan dodatkom bizmut-pektina (SP-RSV-Bi), poznatim pripravkom protiv želučanih tegoba koji se pretvara u gel u dodiru sa želučanim sokom. 

Zahvaljujući ovom posljednjem dodatku, trajanje plutanja algi povećava se od tri na 24 sata (pri dodatku od 4 mg/ml), pa čak i na 48 sati, pri dodatku od 10 mg/ml bizmut-pektina. Za razliku od toga – treba i to reći – kristali čistog reveratrola padnu na dno posudice sa želučanim sokom već za 10 sekundi. To bi bila kemija. A što kaže medicina? Koliko su SP-RSV i SP-RSV-Bi djelotvorni u zaštiti želuca od alkohola?

Odgovor na to pitanje dali su pokusi na miševima i mjesec dana starim svinjama (odojcima). (Pokusi na drugim životinjama pouzdaniji su od pokusima na prvima zato jer probavni trakt čovjeka najviše sliči probavnom traktu svinje.) Jedan sat nakon što su im dali zaštitu od alkohola, svinje su opili (1,5 mL alkohola po kilogramu tjelesne težine) da bi im tri sata nakon početka pokusa pregledali želudac. 

Rezultat je bio jasan: dok je kontrolna skupina imala upaljeno oko 30 % površine stijenke želuca, kod skupine liječene najboljim sredstvom (SP-RSV-Bi) oštećenje želučane stijenke bilo je gotovo u granicama statističke pogreške. Uz blagotvorno djelovanje na želudac, dugotrajna terapija plutajućim algama pokazala je i druge blagotvorne učinke u liječenu alkoholizma, prije svega na zdravlje jetre i pluća.

„Cvjetanje mora“ u želucu moglo bi se, kažu kineski znanstvenici, koristiti i za liječenje drugih bolesti osim alkoholizma, a ja bih tome dodao da je najbolji lijek protiv alkoholizama umjerenost u piću. Jedna čaša dobrog vina ili piva nakon ručka nikom neće nauditi, no sve je češći običaj da se ljudi preko vikenda opijaju kao svinje, i više od onih 1,5 grama po kilogramu tjelesne težine. Pivo je hrana, i hranom treba ostati – a ne biti opojna droga, narkotik.

Nenad Raos je kemičar, znanstveni savjetnik u trajnome zvanju, koji je radio do umirovljenja 2016. godine u zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI). Autor je i koautor oko 200 znanstvenih i stručnih radova iz područja teorijske (računalne) kemije, kemije kompleksnih spojeva, bioanorganske kemije i povijesti znanosti. Bio je pročelnik Sekcije za izobrazbu Hrvatskog kemijskog društva, glavni urednik Prirode te urednik rubrike Kemija u nastavi u časopisu Kemija u industriji. Još od studentskih dana bavi se popularizacijom znanosti. Autor je oko 3000 znanstveno-popularnih članaka te 16 znanstveno-popularnih knjiga, među kojima je i "Kemičar u kući - kemija svakodnevnog života".