Lijek protiv ležanja

Kanadski su znanstvenici pronašli lijek, protein CT1, koji ima isto djelovanje kao i bavljenje sportom – proširuje srce.

Nenad Raos subota, 25. studenog 2017. u 11:00

„Bavite li se sportom?“, pita liječnik pacijenta nakon što mu je pregledao srce, a ovaj se nađe u čudu: „Dobro se baviti sportom, ali zašto me doktor baš sada to pita?“ No liječnik dobro zna što pita i zašto pita, jer o „da“ ili „ne“ ovisi zdravlje ili bolest, (kvalitetan) život ili (prerana) smrt.

Riječ je dijagnozi koja se obično zove „proširenje srca“ ili – stručno –  hipertrofija srca (kardijalna hipertrofija). Ono je naime povećano zbog zadebljanja srčanog mišića. Dok normalno srce ima manje od 310 grama, ono hipertrofično nerijetko dosiže masu od pola kilograma. Srce može biti uvećano zbog urođene mane ili bolesti, no kod „sportskog srca“ do hipertrofije dolazi uslijed potrebe organizma za većim optokom krvi. Volumen srca raste od normalnih 750 do 800-1000 pa i 1500 kubičnih centimetara, što znači da naša „pumpa za krv“ može vježbanjem povećati volumen čak dva puta. Zanimljivo je da je to povećanje volumena povezano sa sportovima koji se više temelje na izdržljivosti nego na snazi. Stoga najveće srce imaju dugoprugaši, naročito maratonci, te biciklisti.

No iako se bolesno i sportsko srce izgledom ne razlikuju (pa baš zato liječnik pita „Bavite li se sportom?“), i te kako se razlikuju po tome što je sportsko srce funkcionalno, a ono bolesno nije. Srce u sportaša samo je još jedan dobro istreniran organ, poput pluća ili nogu. Kod onog bolesnog, kod patološke hipertrofije, o tome ne može biti ni govora: organ se povećao ali nije i ojačalo. Postoji još jedna razlika. Kod sportaša se nakon prestanka bavljenja sportom srce vraća na normalnu veličinu, baš kao i sve drugo.  Nasuprot tome, mišić bolesnog srca uvećan je zbog mnogih patoloških, degenerativnih promjena (masne degeneracije, fibroze, akunte nekroze… i drugih užasa) što na kraju dovodi do zatajenja srčanog mišića - nastupa srčani udar.

Ali moderna znanost, medicina napose, čine čuda – za zdravo srce. To kažem zato što sam nedavno pročitao kako je skupina kanadskih znanstvenika objavila ove godine u časopisu Cell Research znanstveni članak u kojem su pokazali kako je moguće dobiti „sportsko srce“ i bez trčanja maratona. „Cardiotrophin 1 stimulates beneficial myogenic and vascular remodeling of the heart“, kaže naslov. Protein kardiotropin 1 (CT1) stimulira dijeljenje stanica i prožiljenje (vaskularizaciju) tkiva u srčanom mišiću, upravo onaj proces koji nastaje pri dugotrajnom fizičkom naporu, kod teškog rada ili sporta.

Pokusi na štakorima (onim bijelim, „laboratorijskim“) jasno su pokazali da CT1 u dnevnoj dozi od nekoliko miligrama po kilogramu tjelesne mase postiže puni učinak već nakon dva tjedna. Štoviše, učinak je tog proteina isti kao i bavljenja sportom, jer se srce vraća na početnu veličinu nakon prestanka uzimanja CT1 (fiziološka hipertrofija). To se nije dogodilo sa životinjama u drugoj, kontrolnoj skupini jer je tamo hipertrofija bila izazvana drugim fizičkim ili kemijskim agensima, poput fenilefrina (PE) ili izoproterenola (ISO). Razlika se vidjela, dakako, i u tkivnom sastavu srčanog mišića.

No dosta medicinskih detalja. Bitno je da uskoro možemo očekivati primjenu novoga lijeka tim više što je riječ o ljudskom (human) kardiotropinu (hCT1), koji bi – razumije se – morao imati bolje i bezopasnije djelovanje na čovjeka nego na štakora. Novi bi lijek služio za jačanje srca bolesnika vezanih za krevet te srca trudnica. Druge primjene? Nijedan liječnik vam neće propisti lijek da bi se kod kuće izležavali. Ništa dakle od toga da ćete sjedeći u naslonjaču glumiti maratonca.

Nenad Raos, rođen u Zagrebu 1951. godine, je kemičar, umirovljeni znanstveni savjetnik u trajnome zvanju. Još od studentskih dana bavi se popularizacijom znanosti: napisao je na stotine znanstveno-popularnih članaka, sedam je godina bio glavni urednik Prirode, a sada je urednik rubrike „Kemija u nastavi“ u časopisu Kemija u industriji. Autor je sedam izložbi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu te 12 znanstveno-popularnih knjiga. Sljedeće mu godine izlazi još jedna, ovaj put na engleskom jeziku, s temom postanka života na Zemlji.