Ideja pretvaranja malignih stanica natrag u zdrave desetljećima se činila kao znanstvena bajka. No, u novim radovima tima iz KAIST-a (Korea Advanced Institute of Science and Technology), objavljenima u časopisu Advanced Science u prosincu 2024. i siječnju 2025., ta bajka počinje dobivati vrlo stvaran laboratorijski oblik, s prvim pokazateljima kako se neki tumori doista mogu natjerati da zaborave svoju zloćudnu narav i ponovno se ponašaju kao obične epitelne stanice debelog crijeva.

Od struje do skice: digitalni blizanac tumora

Priča počinje tamo gdje se susreću računalna znanost i molekularna biologija – u stvaranju tzv. digitalnog blizanca tumorske stanice. Digitalni blizanac u ovom kontekstu nije neka cyber-verzija zloćudnog dvojnika, već računalni (digitalni) model koji precizno preslikava sve ono što se događa unutar stvarne stanice: koji geni su uključeni, koji su isključeni, kakve signalne mreže se pale i gase, kako stanica „misli“ i reagira.

U prvom od dvaju radova, znanstvenici su upotrijebili masovne podatke iz stvarnih stanica – uključujući tzv. transkriptomske, epigenomske i proteinske profile – kako bi izgradili preciznu topologiju „odlučivačke mreže“ unutar stanice raka debelog crijeva. Jednostavnije rečeno, korištenjem podataka dobivenih „čitanjem gena“ (sekvenciranjem) pojedinačnih stanica, znanstvenici su stvorili detaljnu mapu genetske mreže tumorskih stanica debelog crijeva, mreže koja funkcionira kao složeni sustav prekidača od kojih neki kontroliraju rast, neki zaustavljaju diferencijaciju, a neki omogućuju stanici da ignorira signale za smrt.

Ključni cilj bio je pronaći „master switch“, onu točku u genetskoj mreži koja, kad ju se aktivira ili deaktivira, pokreće kaskadu promjena koja transformira stanicu iz zdrave u tumorsku. Taj prekidač djeluje u kritičnom trenutku kada normalne stanice prelaze u tumorske, no znanstvenici su prepostavili da je sklopku prekidača moguće i usmjeriti na suprotnu stranu, omogućujući reverziju (obrtanje) procesa nastanka tumora, te na taj način dati „instrukcije“ tumorskim stanicama da se vrate u normalno, zdravo stanje.

Reprogramiranje raka: kad genetski inženjering postane terapeut

Nakon što su mapirali mrežu i identificirali ključne „prekidače“ među transkripcijskim faktorima i signalnim putevima, KAIST tim je dizajnirao precizne genske intervencije kojima su željeli resetirati identitet tumorske stanice.

Korištenjem tehnologije CRISPRi (interferencijskog CRISPR-a) i drugih metoda genetske regulacije, uspjeli su deaktivirati onkogene (gene koji su odgovorni za poticanje onkološkog, tumorskog rasta) i istovremeno reaktivirati gene odgovorne za diferencijaciju stanica u funkcionalni epitel debelog crijeva.

Rezultat je bio zapanjujući: stanice koje su do jučer nezadrživo bujale, ignorirajući obrambene signale okolnog tkiva, počele su se ponašati kao da su – zdrave. Prestale su rasti, ponovno stvorile normalne uzajamne epitelne veze i izgubile sposobnost za invazivno ponašanje. Kao da su se „sjetile što su bile prije nego su poludjele“.

Terapijska implikacija: reset, ne destrukcija

Za razliku od današnjih standardnih pristupa liječenju karcinoma – koje bismo najbolje mogli opisati ratnom terminologijom „scorched-earth“ (tj. „bombardiraj sve stanice i nadaj se da će tumorske poginuti prije zdravih“) – ovaj pristup nudi mogućnost selektivne reverzije. Drugim riječima, više ne pokušavamo (pod cijenu masovnih kolateralnih nevinih žrtava) poubijati odmetnute i pobunjene stanice, nego ih preobratiti i nagovoriti na ponovnu uspostavu miroljubive koegzistencije sa svojim narodom od kojega su se odmetnuli.

Takva terapija, osim što je manje agresivna i toksična za pacijente, ne bi izazivala uobičajene probleme poput rezistencije na kemoterapiju ili oštećenja zdravih tkiva. A možda, jednog dana, neće ni biti potrebe za kemoterapijom – ako tumorske stanice jednostavno prestanu biti maligne.

Od koncepta do klinike: dug, ali jasno vidljiv put

Naravno, od laboratorijskog postignuća do bolničkog liječenja vodi duga i krivudava cesta. Trebat će još mnogo istraživanja, mnogobrojnih provjera na različitim vrstama karcinoma, na digitalnim i životinjskim modelima tumora, bit će potrebna optimizacija metoda za isporuku gena ili molekula koje provode reprogramiranje, kao i višestruka testiranja sigurnosti.

No najveći izazov možda neće biti tehničke naravi, već biološke: tumori su heterogeni, mutabilni i često evoluiraju na način koji izmiče jednom rješenju. Zato je ključno da se pristup razvija modularno – kao platforma koja se može prilagoditi različitim vrstama tumora.

Ako se tehnologija reverzije stanica pokaže uspješnom i sigurnom, ona bi mogla postati novi standard u onkološkom liječenju – kao nadopuna postojećim terapijama, a možda i kao primarna alternativa – prvi izbor u liječenju. Poanta nije samo „liječiti rak“, već transformirati način na koji rak razumijemo – kao poremećaj identiteta stanica, a ne samo kao njihovo mehaničko razmnožavanje.

Kao što smo depresiju i shizofreniju prestali smatrati „moralnim slabostima“ i shvatili ih kao neurokemijske poremećaje, možda će i rak izgubiti svoj sadašnji status smrtonosnog biološkog neprijatelja, pa će biti shvaćen kao pogreška u slijedu genetičkih prekidača u zdravim stanica, pogreška koju „stiskanjem pravih dugmića“ možemo zaustaviti i ispraviti.

Možda se pokazuje da je tumor bolje transformirati ubiti. Ne iz sućuti prema tumorima, našim vlastitim stanicama koje su se odmetnule zaslijepljene genetičkom pogreškom, nego iz sućuti prema našim zdravim tkivima. Jer ako zloćudnost možemo preodgojiti natrag u normalu s učinkovitijim rezultatima, a uz manje boli i manje nuspojava – to bi bila terapijska revolucija u liječenju karcinoma kakvu čekamo već stoljećima.

. . .

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova u tiskanom i online-izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih i old-school grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}