Postom i asparaginom u rat protiv karcinoma

Prehrambena taktika koja post i aminokiseline pretvara u terapijsko oružje: može li način na koji se hranimo oslabiti tumore, ojačati imunitet i poboljšati učinkovitost klasične onkološke terapije?

Igor Berecki srijeda, 25. lipnja 2025. u 06:30

Kada se govori o raku, prva asocijacija su zračenja, kemoterapija i imunoterapija. No, u posljednje vrijeme raste zanimanje za naizgled jednostavniji, ali metabolički izuzetno sofisticiran pristup: manipulacija prehranom. Suvremeni pristupi liječenju raka sve više uvažavaju činjenicu da tumor nije samo genetski problem, već i metabolički – što otvara prostor za ciljane intervencije putem prehrane.

Dvije najnovije znanstvene studije bacaju novo svjetlo na potencijal posta i ograničenja aminokiseline asparagina u jačanju prirodne obrane organizma protiv tumora. Ne, nije riječ o čudesnoj dijeti s Instagrama, nego o dobro dizajniranim kliničkim istraživanjima s mjerljivim imunološkim i metaboličkim učincima. Rezultati tih istraživanja ukazuju da se, pod određenim uvjetima, prehrana može pretvoriti u dodatno terapeutsko oružje.

Simulirani post: resetiranje metabolizma, pojačanje imuniteta

U multicentričnoj studiji objavljenoj u Cancer Discovery, znanstvenici su ispitali učinak petodnevnog ciklusa simuliranog posta (FMD) kod pacijenata s različitim vrstama raka. Riječ je o dijeti koja imitira post, uz dnevni unos od oko 500–600 kcal, ali bez potpunog gladovanja. Tijekom ciklusa FMD-a dolazi do smanjenja razine glukoze, inzulina i faktora rasta IGF-1, te povećanja ketonskih tijela, što zajedno dovodi tijelo u stanje metaboličkog stresa – ali za tumor, ne za domaćina.

Ovo stanje metaboličkog pomaka ne samo da iscrpljuje zalihe energije koje tumor koristi za rast, već i reprogramira cijeli imunosni odgovor. Zdrave stanice aktiviraju autofagiju i prilagođavaju se na alternativne izvore energije, dok tumorske stanice s oštećenim mitohondrijima to ne mogu, što ih čini ranjivijima na terapiju.

Osim toga, zabilježeno je i smanjenje broja regulatornih T-stanica i supresivnih mijeloidnih stanica, uz porast aktivnih citotoksičnih limfocita. Ukratko, dijetalni ciklus ne samo da slabi tumor nego i naoružava imunosni sustav, potičući organizam da prepozna što prije nije uspio detektirati. Pacijenti su bolje podnosili terapije, a neki su zabilježili i stabilizaciju bolesti.

Još uvijek se ispituje optimalna učestalost i trajanje ovakvih ciklusa, ali preliminarni rezultati ukazuju na mogućnost integracije FMD u standardne protokole liječenja.

Asparagin: tumorski miljenik među aminokiselinama

Druga studija, objavljena u časopisu Nature Metabolism, fokusira se na asparagin, neesencijalnu aminokiselinu koju tijelo sintetizira, ali i unosi putem hrane (meso, riba, jaja, orašasti plodovi). U analizi skupine pacijenata s metastatskim nazofaringealnim karcinomom, pokazano je da primjena enzima l-asparaginaze, koji razgrađuje asparagin, u kombinaciji s imunoterapijom (PD-1 inhibitori), poboljšava antitumorski odgovor.

Mehanizam je dvojak: s jedne strane, uskraćuje tumorima ključni "građevni materijal", što inhibira njihovu proliferaciju, a s druge reprogramira T-limfocite putem mehanizama oksidacijskog stresa (ROS), potaknuvši ih da postanu otporniji, dugovječniji i učinkovitiji u prepoznavanju i uništavanju tumorskih stanica.

Zanimljivo je da su ovi učinci izostali u mišjim modelima bez T-stanica, što potvrđuje da je imunološka posredovanost ključna. Drugim riječima, ne ubija samo gladovanje tumora, nego i proaktivna obrana organizma kada joj se omogući djelovanje.

Ova terapija trenutačno se ispituje pod tzv. „compassionate use“ protokolima, što znači da je rezervirana za pacijente koji nemaju druge opcije liječenja. No, rezultati su dovoljno ohrabrujući da se već počinju planirati daljnje, opsežnije kliničke studije.

Dva pristupa, isti cilj: iscrpljivanje tumorskih stanica

Obje strategije – FMD i deprivacija asparagina – iako metabolički različite, ciljaju slabe točke tumorskog metabolizma i pojačavaju prirodni imunosni nadzor. Post remeti dovod energije i slabi mitohondrije, a uskraćenje asparagina oduzima gradivne molekule, te imunološkim stanicama uzrokuje stres koji ih, paradoksalno, čini otpornijima i agilnijima.

Za razliku od izravnog uništavanja tumora citostaticima, ovdje se radi o stvaranju metaboličkog okruženja koje tumor ne podnosi, ali koje potiče aktivaciju obrambenih stanica. Kao dodatak konvencionalnoj terapiji, ove metode bi mogle produljiti remisiju, povećati učinkovitost liječenja i smanjiti nuspojave.

Postavlja se i pitanje personalizacije – hoće li u budućnosti nutricionistički protokoli biti izrađeni po mjeri genetskog i metaboličkog profila tumora, baš kao što se već danas radi s ciljanom terapijom?

Realnost prije euforije

Ovakvi pristupi, koliko god obećavajući, nisu potvrđeni kao zamjena za standardne terapije. Radi se o komplementarnim strategijama, koje mogu imati smisla unutar kontroliranih kliničkih protokola i pod nadzorom stručnjaka. Samoinicijativni post, posebno kod onkoloških bolesnika, nosi rizike: malnutricija, mišićna atrofija, hipoglikemije, smanjenje učinka terapije ili interakcije s lijekovima. Isto vrijedi i za manipulaciju aminokiselinama: ono što ubija tumor može oslabiti domaćina.

Znanost se, na pragu novih uvida u metaboličku ranjivost tumora, korak po korak kreće prema sve učinkovitijem manipuliranju metabolizmom raka, no važno je imati na umu da eksperimentiranje na vlastitu ruku može donijeti više štete nego koristi. Prije nego što zavirimo u vlastiti hladnjak s pretenzijom da glumimo onkologa, sve terapijske odluke, uključujući prehrambene intervencije, trebale bi se donositi u dogovoru s liječnicima, na temelju dokaza i individualne procjene rizika. Znanstveni pristup i stručni nadzor i dalje ostaju najsnažnije oružje u borbi protiv raka.

 - - -

 

Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova u tiskanom i online-izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih i old-school grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.