Glede i u svezi klasifikacije sredstava ovisnosti, alkohol je samosvojna i zasebna, jedinstvena kategorija zbog svoje povijesne upletenosti u ljudsku civilizaciju i kulturu. Za milijune ljudi širom svijeta alkoholna pića su redoviti dio blagovaonskog okružja i važna sastavnica društvenih događaja i proslava: alkoholom nazdravljamo ljudima, događajima i uspomenama. Piće je pogonsko gorivo i inspirativna muza poezije, a i neke druge umjetnosti se napajaju (sic!) s tog izvora. Alkohol ima i značajnu ulogu u mnogim vjerskim i folklornim tradicijama. Kako kaže narodna dosjetka: u nas se pije od tuge, od sreće… i od ranog jutra.

Mutan pogled, nejasne granice

Ne treba zaboraviti ni ekonomsku stranu priče, jer industrija alkoholnih pića je nezanimariva svjetska gospodarska sila: godišnje se samo u SAD-u kupuje alkohola za 250.000.000.000 dolara (to je 250 milijardi, ali izgleda impresivnije sa svim ispisanim nulama), a porez na alkohol (u redu, i duhan i igre na sreću) predstavlja značajan izvor prihoda mnogih državnih blagajni.

I tome je tako unatoč odavno poznatim i u znanstvenom smislu temeljito dokumentiranim zdravstvenim rizicima prekomjernog konzumiranja alkohola. No, što ako to konzumiranje nije prekomjerno? - pitat će mnogi. Što ako se ne ubijamo u piću, nego uživamo i znamo kada stati?

Tu su granice daleko mutnije i nejasnije: kao sjaj u oku alkoholičara, reklo bi se. Provedene su nebrojene znanstvene studije o utjecaju alkohola na dužinu i kvalitetu života i zdravlja, te su donijele jednako nebrojenu količinu zaključaka. A ti zaključci, kada se pročešlja kroz znanstvenu periodiku i pokuša učiniti nekakav objektivni presjek, u najmanju ruku su - oprečni.

Vino na mediteranski način

Primjerice, u sâmim temeljima tzv. mediteranske dijete (koju se praktičkim konsenzusom smatra jednim od najzdravijih načina prehrane) ugrađena je svakodnevna umjerena konzumacija alkohola, točnije  - vina.

A znamo da osobe koje žive na mediteranskoj dijeti imaju bolje reguliran tlak, niže masnoće u krvi, manji postotak 'staračkog' dijabetesa, niži rizik od vaskularnih incidenata (moždanog ili srčanog udara) i ukupno žive duže od onih koji se ne hrane 'mediteranski', na maslinovom ulju, 'na lešo', na ribi i povrću - i ne piju.

Nikoga ne iznenađuje kada se iznesu dokazi o tome kako prekomjerno pijenje previše alkohola loše utječe na zdravlje. No zadnjih godina je  sve više onih koji pozdravljaju dokaze o tome kako umjereno pijenje ima i pozitivne učinke na zdravlje.

Sa sve većim brojem dokaza o potencijalnoj koristi umjerenog pijenja, očito je kako definicije izraza "previše" i „umjereno“ po pitanju konzumacije alkohola nisu standardizirane i da izraz „kapljica“ ne predstavlja svakome istu volumnu mjeru. Pa da vidimo koliko alkohola medicina smatra umjerenim, a koliko prekomjernim.

Znamo da alkohol škodi...

Za početak, evo nečega u čemu se svi slažu: popis najčešćih negativnih zdravstvenih posljedica prekomjernog konzumiranja alkohola - i dobrih razloga za apstinenciju:

- bolesti jetre, uključujući cirozu i po život opasno akutno zatajenje koja zahtijeva transplantaciju jetre;

- povišen rizik od visokog krvnog tlaka, akutnog zatajenja srca i ranijeg nastanka staračke demencije;

- veći rizik od pojave nekih tipova karcinoma: probavnog trakta (uključujući rak želuca i debelog crijeva), te karcinoma gušterače, dojke i jetre;

- visoki rizik od nastanka ozljeda, posebice zbog padova, ali i vožnje u pijanom stanju;

- ubojstva i samoubojstva su statistički značajno povezana s alkoholom;

- gubitak samokontrole: alkoholizirane osobe su sklonije rizičnom seksualnom ponašanju i korištenju drugih sredstava ovisnosti;

- veći rizik od depresije, tjeskobe i ovisnosti koji zauzvrat mogu utjecati na sposobnost uspostavljanja i održavanja socijalnih odnosa i zaposlenja, što vodi u dublji alkoholizam i zatvaranje spiralne krivulje pijenja i mentalno-socijalnog propadanja;

- akutno otrovanje alkoholom: mnogi „početnici“ ne shvaćaju da velika količina alkohola u kratkom vremenu može biti fatalna;

- fetalni alkoholni sindrom: konzumacija alkohola u trudnoći može oštetiti fetalni mozak i izazvati teške anomalije neurološkog razvoja djeteta.

I naposljetku, no nimalo beznačajno, alkoholizam je poguban za alkohiličarevu okolinu: prekomjerna konzumacija alkohola može uzrokovati zdravstvene probleme ne samo alkoholičara, već i njihovih obitelji, prijatelja, suradnika i poslodavaca.

...no utjehe nema u vodi

Dobro, ovo smo znali. No, postoje li zdravstvene prednosti alkohola?

Već spomenuta novija istraživanja, uvažavajući postojanje zdravstvenih rizika povezanih s prekomjernom konzumacijom alkohola, ukazuju i na to da umjereno pijenje može donijeti i neke zdravstvene koristi.

Prvo, tu je psihološki i socijalni utjecaj alkohola. Jer, ne zaboravimo da važeća definicija zdravlja ne obuhvaća samo izostanak tjelesne bolesti, nego podrazumijeva i prisutnost mentalnog, socijalnog i ekonomskog blagostanja.

Alkohol se oduvijek smatra svojevrsnim „socijalnim mazivom“, jer dobro odmjerena čašica može kvalitetno potaknuti socijalnu interakciju. Zato, popiti piće dok se družite s obitelji ili prijateljima može biti od koristi za ublažavanje stresa i promicanje osjećaja blagostanja. Istina, te je prednosti teško izmjeriti, kao što je teško procijeniti i porast ekonomskog blagostanja kao posljedicu poslova sklopljenih „uz čašicu“ koja je razmekšala tvrde poslovne pregovarače. Ali ako nešto nije mjerljivo ne znači da ne postoji, nego da još nismo osmislili specifične mjerne alate, zar ne?

Osim toga, studije sugeriraju da umjereno pijenje (o tome što je „umjereno“ ćemo raspraviti u nastavku teksta; samo strpljivo; popijte si nešto da se smirite) može biti povezano s manjim rizikom od:

- srčanog udara (infarkta);

- moždanog udara (cerebralne ishemije i hemoragije);

- kardiovaskularnih bolesti (ateroskleroza, visok tlak, tromboze i već navedeni infarkti);

- dijabetesa;

- žučnih i bubrežnih kamenaca.

Labava korelacija, slaba statistička pouzdanost

Unatoč ovim potencijalnim zdravstvenim prednostima, liječnik ipak u većini slučajeva neće nekome tko inače ne pije preporučiti da počne piti, a nekome tko već pije savjetovati da pije još više piti više. Prvenstveno stoga što je veza između umjerenog 'cuganja' i zdravstvenih beneficija statistički gledano tek u rangu korelacije (što dakle ne znači nužno i uzročno-posljedičnu vezu).  Osim toga, mnoge od navedenih blagodati su u statističkom smislu prilično male. I povrh svega, teško je predvidjeti tko će od konzumiranja alkohola zapravo imati koristi, a kome alkohol može daleko više naštetiti nego pomoći.

I onda još ostaje to neriješeno pitanje: koliko je alkohola previše, a koliko umjereno? Odgovor je s vremenom znatno varirao, s tim da je prethodnih desetljeća ta „sigurnosna granica“ bila daleko liberalnija, pa je dopuštala količine koje se danas praktički jednoglasno smatraju prekomjernim.

Široko prihvaćena definicija umjerene konzumacije alkohola - koju su odobrile američko Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo poljoprivrede - je najviše jedno alkoholno piće dnevno za žene, odnosno dva dnevno za muškarce.

Kad žene piju

Inb4 nego me optuže sa seksizam, niža preporuka za žene nije 'zato što su slabiji spol'. Žene u prosjeku imaju manju tjelesnu masu od muškaraca, a fiziologija nas uči da alkohol drugačije utječe na žene: one u jetri imaju slabije aktivnu formu alkohol-dehidrogenaze, enzima koji razgrađuje alkohol.

Osim toga, žene imaju veći postotak tjelesne masti od muškaraca (nije seksizam, časna riječ! činjenica je!), zbog čega duže zadržavaju alkohol i sporije ga eliminiraju iz organizma. Kako ne bismo posegnuli za kriglama umjesto čašicama, postoji i definicija što je "jedno piće": u SAD-u su to uobičajeni normativi za posluživanje piva (350 mL), vina (150 mL) ili žestokih alkoholnih pića (45 mL).

Kad već spominjemo umjerenost i neumjerenost, pijenjem visokog rizika smatraju se četiri i više pića u jednom danu ili osam i više pića tjedno za žene, odnosno pet i više pića u jednom danu ili 15 i više pića tjedno za muškarce.

Akutno opijanje definirano je kao četiri i više pića popijena tijekom dva sata za žene, a pet i više pića tijekom dva sata za muškarce.

Manje od sedam, više od dvadeset i pet

E, sad… to su trenutno važeći standardi i propisi. No, jedno novija studija bi mogla promijeniti definiciju što se smatra umjerenim pijenjem: praćeno je skoro 600.000 ljudi koji su popili različite količine alkohola i analizirani su njihovi standardni zdravstveni pokazatelji. Zaključeno je da (bez obzira na spol! ha!) veća konzumacija alkohola korelira s većom stopom moždanog udara, fatalnim aneurizmama, zatajenjem srca i smrću. Kao granicu umjerenog pijenja definirali su manje od 7 pića tjedno, pa usporedili 'umjerene' konzumente alkohola s… pa recimo, manje umjerenima. Sažetak rezultata glasi:

- oni koji piju sedam do 14 pića tjedno mogu računati na životni vijek za 6 mjeseci kraći od očekivanog prosjeka;

- oni koji piju od 14 do 25 pića tjedno, očekivati ​​kraći životni vijek za jednu do dvije godine;

- oni koji piju više od 25 pića tjedno, imat će očekivani ​​ životni vijek kraći za četiri do pet godina.

Citirana studija definirala je što bi bilo prekomjerno konzumiranje alkohola. No, je li definirano koja mjera donosi zdravstvene prednosti pijenja? Druga nedavna studija tvrdi da ta mjera postoji: umjereni konzumenti alkohola (prema rezultatima te studije, to su oni koji piju jedno do tri pića tjedno) imali su najnižu stopu raka i kardiovaskularnih smrti te veći prosjek očekivanog trajanja života u usporedbi s onima koji piju manje od jednog pića tjedno, dakle praktički uopće ne piju..

U to ime, nutri ž njime!

U znanstvenom smislu gledano, u većini istraživanja odnosa količine popijenog alkohola i njegovog djelovanja na zdravstveno stanje konzumenata postoje značajna ograničenja:

- podaci se oslanjaju na samoprijavljivanje količine popijenih pića (a vječno je pitanje koliko je pouzdan podatak iz usta alkoholičara),

- ne uzima se u obzir koje piće se pije (a svjesni smo da single malt scotch nije jednako zdrav kao domaći mirogojček),

- ne procjenjuje se dugotrajnost konzumiranja alkohola tijekom života (netko pije tek od jučer, a netko od svoje 12. godine)

- ne uzima se u obzir gastro-kontekst pijenja (pije li se natašte ili uz hranu).

Ipak, unatoč toga što i sama ima nedostataka, ova nova studija je u smislu znanstvene osmišljenosti i provođenja jedna od najboljih koje povezuju ono što se obično smatra umjerenim pijenjem s negativnim i pozitivnim posljedicama za zdravlje.

No, daleko zanimljivije od toga gdje je znanost povukla crtu između profinjenog uživanja u piću i običnog opijanja, bit će jedno posve praktično pitanje: ako i odredimo koliko alkohola se može popiti da bi se uz minimimum rizika postigao maksimum socijalne i zdravstvene koristi… kako to ljudima uvjerljivo objasniti i spriječiti ih da ne popiju čašicu... dvije... tri... previše?

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}