Panasonicov fotoaparat GX880 dizajniran je u retro stilu – izgleda poput starih fotoaparata s filmom, s dijelom tijela obloženim kožom. Nije to ista razina estetike kao kod Fujifilmovih aparata, ali ipak izgleda atraktivnije od sterilnih, modernijih kućišta. Nama je na test stigao primjerak s narančasto-smeđom imitacijom kože s prednje i bočne strane, dok je sa stražnje strane, u sličnom tonu, gumeni umetak koji služi kao odmorište za palac. Šteta što i taj gumeni umetak nema teksturu jer vizualno i taktilno odskače od umjetne kože.

Retro štihu pridonosi i srebrna pjeskarena površina. Isti finiš ima i kit-objektiv, koji ima plastični mount i ručno se sklapa, odnosno rasklapa, rotiranjem prstena za zumiranje.

Specifikacije kit-objektiva su tipične – žarišna duljina od 12-32 mm (ekvivalentno 24-64 mm kod full framea) i relativno spora blenda f/3,5-5,6 (ekvivalentno f/7-f/11,2 kod FF-a). Panasonic je ipak u taj maleni objektiv uspio ugraditi i kakvu-takvu optičku stabilizaciju. Naravno, korisnik umjesto ovog objektiva može koristiti neki drugi, samo što se onda gubi retro čar.

Ekran je preklopni, sa šarkom pri gornjem rubu, što omogućuje preklapanje iznad fotoaparata, prema naprijed, u selfie položaj. Kako se ovim aparatom ciljalo na selfieje vidi se i po zgodno smještenoj funkcijskoj tipki koja može poslužiti kao okidač – može se pritisnuti kažiprstom desne ruke kad osoba fotografira samu sebe. Elektroničko tražilo s ovog je aparata izostalo.

Od kontrola nedostaje nam jedan kotačić, no ovo je ionako aparat koji će se, s obzirom na ciljanu skupinu ili namjenu, češće koristiti u automatiziranim načinima određivanja ekspozicije. Zbog toga treba nešto više vremena, odnosno klikova, za podešavanje nekih stvari, osobito za podešavanja u ručnom načinu određivanja ekspozicije. Ekran je osjetljiv na dodir pa se pomoću njega može vršiti namještanje opcija i odabir točke za fokusiranje.

Hot shoe za bljeskalicu je izostao, no za situacije kad ima premalo svjetla, barem ako nije riječ o velikom prostoru, poslužit će integrirana bljeskalica. Ona povlačenjem polugice iskače iz gornjeg brida kućišta, a kako je na opruzi, može se prstom držati nagnuta prema unatrag kako bi se usmjerila prema stropu, radi reflektiranja svjetlosti od stropa.

Jedno iznenađenje je korištenje microSD kartice. One su tipični izbor za medij za pohranu u mobitelima i akcijskim kamerama, no ovo je prvi put da je vaš autor vidi u nekom fotoaparatu s izmjenjivim objektivom.

Fotografije su dobre, boje lijepe, a cjelokupni rezultati očekivani, s obzirom na veličinu senzora i na minimalni ISO 200 (kao i kod brojnih drugih Panasonicovih MFT fotoaparata). Sasvim dovoljno za fotografiranje događaja iz svakodnevnog života. I selfieja, naravno. Aparatom se može upravljati i pomoću mobitela, preko Panasonicove aplikacije.

Ono što je malo neočekivano jest nemogućnost korištenja mehaničkog zatvarača i za početak i za kraj ekspozicije. Naime, moguće je birati samo između posve elektroničkog te prednjeg (first curtain) elektroničkog, a stražnjeg mehaničkog. To inače ne bi bio problem, niti je first curtain elektronički zatvarač osobiti problem na drugim fotoaparatima, no na ovome smo uočili da to uzrokuje rolling shutter efekt i kod fotografija.

4K video izgleda dobro, iako bi mogao biti malo detaljniji, a automatsko fokusiranje trebalo bi biti nešto brže. Valja napomenuti da je snimanje 4K videa ograničeno na 5 minuta, nakon čega ga treba malo ostaviti da se ohladi kako bi se ponovno moglo snimati. Prilikom snimanja Full HD videa aparat se ne pregrijava, no kvaliteta Full HD snimke ne obara s nogu.

Ovaj se aparat reklamira kao “Pravi izbor za fashion blogera”. Dizajnom i funkcionalnošću ostvaruje predviđenu mu namjenu. To je aparat za one koji u prvom redu žele da uređaj kojim (se) fotografiraju zgodno izgleda, da je relativno malen i lagan, ali da ipak proizvodi fotografije dobre kvalitete, te da se rukovanje njime prilikom fotografiranja svodi uglavnom samo na pritisak okidača.

​