Ultrazumirajući fotoaparati rade sve, ali ni za što nisu savršeni. Ništa ne rade bolje od neke druge specifične klase fotoaparata ili objektiva, osim možda ako je riječ o rasponu žarišnih duljina, odnosno zumu. U pogledu kvalitete fotografija i videa suprotstavljeni su mirrorlessima i DSLR-ovima osjetno većih senzora, s mogućnošću uparivanja s oštrijim objektivima. A tu je i pitanje estetike – ne mogu na širim kutevima postići plitku dubinsku oštrinu.

U pogledu praktičnosti, ne mogu konkurirati kompaktnim aparatima iste veličine senzora, pa čak i nekima s većim senzorom, jer velik zum zahtijeva relativno velik objektiv. Ujedno, neki kompaktni fotoaparati imaju objektive koji na širokom kutu nude veći otvor blende.

S druge strane, nude rješenje “sve u jednom”, za snimanje od “makro” (zapravo više close up) snimki, do prilično zumiranih detalja na velikoj udaljenosti, primarno za snimanje pod dnevnom svjetlosti.

Staklo u prijevodu

Okosnica ovog aparata njegov je objektiv, s optičkim zumom od 16x. Koje to točno ekvivalentne žarišne duljine predstavlja, ovisi o odabranom omjeru stranica fotografije. Ako se koristi omjer 4:3, to se prevodi u 27-432 mm, ekvivalentno 35 mm formatu, ako se koristi 3:2, onda je to 25-400 mm, a 16:9 je između ta dva raspona, barem kad je hibridna optička 5-osna stabilizacija isključena. Navedeno vrijedi za fotografije, a videom ćemo se pozabaviti dalje u tekstu.

Objektiv na lijevom boku ima tri funkcijska gumba, koje korisnik može sam rekonfigurirati. Treći od njih je, po defaultu, vrlo koristan kod aparata ovog tipa. Kad ga se pritisne i drži, maksimalno odzumira kadar kako bi korisnik vidio gdje se sa zumom nalazi unutar kadra, a kad pusti gumb, kadar se vrati na prethodni zum.

Fokusiranje prilikom okidanja fotografija relativno je brzo i dovoljno precizno zahvaljujući DfD (Depth from Defocus) tehnologiji, a situacija je slična kao i s ostalim Panasonicovim fotoaparatima koji je koriste – prilikom fokusiranja slika zna “zaplesati”, što one nenavikle na takav fokus može malo smesti kad koriste elektroničko tražilo, no to kratkotrajno traženje fokusa ne utječe na oštrinu fotografije. DfD prilikom snimanja videa funkcionira manje pouzdano od konkurentskih (hibridnih) rješenja, a to kad fokus zapleše, vidi se na snimkama, iako obično nije previše problematično.

Boje su tipične za Panasonic – ugodne, prirodne. Dinamički raspon je dobar, s obzirom na veličinu senzora. Fotografije su oštre i detaljne, barem pri nižim ISO vrijednostima. Pri širokom kutu uočljivije su kromatske aberacije u kutevima pri jako kontrastnim scenama, i geometrijsko izobličenje je nešto uočljivije. Situacija se popravi kod užih kuteva, a kod jačeg zuma oštrina pada prema rubovima. Blendi od f/2,8 ne treba baš tako puno zumiranja da padne na f/4.

Aparat okida do 12 sličica u sekundi, uz automatsko fokusiranje samo prve fotografije, te do 7 sličica u sekundi uz kontinuirani autofokus. Buffer je dovoljno velik za pohranu više od 100 JPEG ili 26 RAW fotografija. Tu je i za Panasonic tipična 4K Photo funkcionalnost, pri kojoj aparat može okinuti seriju 8-megapikselnih fotografija brzinom od 30 sličica u sekundi, pa korisnik onda može izabrati upravo onu fotografiju na kojoj je zabilježen ključni trenutak. 4K Photo ujedno je dobio mogućnost pre-bursta – možete držati okidač i čekati na željeni trenutak, a aparat oko dvije sekunde pamti posljednje fotografije.

Ergonomija je sasvim dobra, što se može zahvaliti tijelu koje je oblika sličnog DSLR-u, a nije ni daleko prema veličini od ulaznih modela. To za sobom povlači grip adekvatne veličine, dovoljno gumbića te dva kotačića za promjenu parametara ekspozicije. Elektroničko je tražilo izbočeno pa ga je lakše koristiti nego, recimo, na tipičnim mirrorlessima, pogotovo ako su kompaktnijih dimenzija.

Slike u pokretu

Prilikom snimanja 4K videa, ekvivalentni raspon žarišnih duljina ispada 37-592 mm – zgodno za snimanje detalja u daljini, ali nezgodno za snimanje u unutrašnjosti ili, recimo, za snimanje videoselfieja ako aparat držite u ruci, jer to onda više nije široki kut. Znači, 4K video dolazi s dodatnim crop factorom od oko 1,5x, a to se odnosi i na ekvivalentni otvor blende, odnosno smanjuje ukupnu količinu svjetla.

Pod dnevnim svjetlom, pri vrlo niskom ISO-u, aparat je sposoban uhvatiti detaljne, oku ugodne, 4K videozapise. Šum se počinje nazirati već na ISO 400, iako nije zabrinjavajuće, no što se ide u više vrijednosti, šum je izraženiji, a agresivniji algoritmi za smanjivanje šuma rezultiraju manje detaljnom slikom. Pri Full HD razlučivosti, kad ujedno nema cropa, aparat se lakše nosi sa šumom, ali kako ima manje detalja nego u 4K, tako se pri višim ISO vrijednostima prije dolazi do blagog efekta vodenih bojica uslijed procesa smanjivanja šuma.

Rolling shutter efekt prisutan je u 4K videu, no obično se manifestira samo kao nagnute vertikalne linije prilikom brzog horizontalnog pokreta – stabilizacija tu dobro odrađuje svoj posao pa nismo baš uočili žele-efekt. Od otprilike polovice raspona zuma stabilizacija polako počinje gubiti bitku s drhtavim rukama. Da, ona funkcionira i pri maksimalnom zumu, dokle god uspijevate dovoljno mirno držati aparat, no već i malo izraženiji pokreti dovest će do vidljivog trzaja u videu. Dakle, za voajerske potrebe trebat ćete se osloniti na nešto ili koristiti stativ.

Automatizirani zum čuje se u videosnimkama, tako da kad se snimaju kadrovi u kojima se treba čuti zvuk, treba izbjegavati zumiranje ili iskoristiti vanjski mikrofon. Stoga je dobro što aparat ima konektor za vanjski mikrofon, no konektor za slušalice je izostao, a izostao je i ND filtar.

U konačnici, kome je namijenjen ovaj aparat? Onima koji najčešće fotografiraju i snimaju pod dnevnim svjetlom, a treba im vrlo velik raspon žarišnih duljina, a da sa sobom ne moraju vući dodatne objektive i mijenjati ih. U tu kategoriju mogli bi se ubrojiti ljubitelji prirode i putovanja.