Tko pjeva zlo ne misli, a teško ga je misliti i onom koji sluša. Naime, finale serije Star Trek: Picard završava pjesmom Blue Skies (Irving Berlin) koju pjeva Isa Briones (u seriji glumi Soji) i koja zvuči tako dobro da parira verzijama Elle Fitzgerald i Doris Day. Skupa sa scenom koju prati, ona uspijeva ostaviti utisak koji poboljšava ukupni dojam o seriji. Ipak, treba ostati pribran i ne zaboraviti što je tom finalu iz tjedna u tjedan prethodilo.

Način na koji je priča osmišljena ostavlja dojam da Star Trek: Picard pokušava profitirati na važnosti prvog i posljednjeg utiska, koji su iznad prosjeka ostatka serije. Ono čime nas je serija privukla u pilot epizodi, a o čemu smo već pisali, ponovno se može osjetiti tek u posljednjoj epizodi serije. Ostatak smo gledali s razočarenjem čekajući da se pojave Sedma od Devet, Riker i Deanna Troi. Među novim likovima, istaknuli su se romulanska špijunka Narissa (Peyton List) i pilot Cristóbal Rios (Santiago Cabrera).

U pilot epizodi interes su nam izmamile snovite scene s Picardom i Datom. Mistična atmosfera prve epizode građena je uz pomoć neodgovorenih pitanja, pozadinske glazbe, scenografije i nostalgije. No u nastavku je sav taj trud padao u vodu zbog likova - njihovih osobnosti, sporednih priča i anakronističkog humora; jer kako zadržati pažnju u našem vremenu ako u Star Treku nema psihoze, ovisnika, nesigurnosti, nogometnih lopti i crypto kung-fua.

U usporedbi sa serijom Star Trek: Discovery, najpopularnije pitanje bi stoga moglo biti čiji su likovi omraženiji i tko ih ima više. Sylvia Tilly (Mary Wiseman) ili Agnes Jurati (Alison Pill)? Raffi Musiker (Michelle Hurd) ili Michael Burnham (Sonequa Martin-Green)? Ash Tyler (Shazad Latif) ili Narek (Harry Treadaway)?

Dr. Agnes Jurati je portret manično-depresivnog lika. U jednom trenutku na rubu suicida, a u drugom širokog osmijeha, Agnes Jurati je nezahvalna uloga koju Alison Pill (Devs, 2020) ne uspijeva učiniti smislenom i podnošljivom. Raffi Musiker je izolirana ovisnica o alkoholu i drogi koja je iz potrebe za prisnošću spremna lagati vlastitom sinu. Nakon što uspostavi kontakt s ostatkom ekipe, Raffi Musiker ostavlja dojam izmorene manipulatorice koja iskazuje emocije kao što je privrženost manje zato što ih duboko osjeća, a više zato da bi joj iste bile uzvraćene. Na kraju, iako dosljedan, Narek je antagonist koji se zbog svojih kompleksa i nesigurnosti ne može osloboditi vanjskog utjecaja i prisile. Spreman je ubiti voljenu osobu samo kako bi se osjećao bitno u svom romulanskom krugu.

Picard se trudi, no kao ozbiljan lik okružen posebnjacima, ponekad izgleda kao da će biti jedini koji neće razumjeti sljedeću foru koju netko provali. U Star Trek: TNG, Picard se na ekranu izvrsno slagao s ostalim likovima jer su bili nesavršeni, ali ozbiljni i uzoriti. U najnovijem Star Treku pak nema previše smisla u tome što Jean-Luc predvodi ekipu koja bi mogla ići na audiciju za Guardians of the Galaxy.

Nitko ne traži ni kapetanicu Marvel i kapetana Ameriku (Mary Sue & Marty Stu tropeove), odnosno likove bez mana, ali priprosto gomilanje karakterne drame sigurno nije najbolje što možemo osmisliti za Picarda i priču u čijem je centru Soji (Isa Briones) kao najljudskija umjetna inteligencija do sad. Nekompatibilnost Picarda i ostatka posade je očita, a s obzirom na to da se radi o Star Trek seriji (koja k tome nosi Picardovo ime), lako je rasuditi tko od njih dvoje nikad nije trebao u njoj biti.