Odluka lokalnih vlasti Floride o puštanju 750 milijuna laboratorijski "dorađenih" komaraca u prirodu, među komaračku populaciju endemski nastanjenu u vlažne močvare unutrašnjosti te američke savezne države, izazvala je podijeljena mišljenja: mnogi stanovnici i udruge koje se bave zaštitom okoliša javno kritiziraju taj projekt, premda on ima za cilj ekološki i ekonomskim prihvatljivom metodom zaštititi stanovništvo Floride od opasnih bolesti prenošenih komarcima.

OX5034, zli komarac ovisan o antibiotiku

Pilot projekt će dati odgovor na pitanje je li GMOmarac, genetički modificirani komarac (*) zadovoljavajuća alternativa zaprašivanju insekticidima kao metodi kontrole populacije Aedes aegypti komaraca. Aedes je soj poznat kao prenositelj uzročnika (vektor) nekoliko opasnih, pa i smrtonosnih bolesti, među kojima su groznica Zapadnog Nila, dengue, zika, chikungunya i žuta groznica.

Genetički modificiran i laboratorijski uzgojen soj s klasifikacijskom oznakom OX5034 pri razmnožavanju izvan laboratorija daje potomke koji spontano ugibaju tijekom ranog razvoja u zrelu jedinku, još u fazi vodene larve, dakle ugibaju prije nego što odrastu i sazriju do stadija u kojem su sposobne za ugrize, hranjenje i daljnje razmnožavanje, odnosno prije nego što dođu u priliku prenositi bolesti s čovjeka na čovjeka.

Znanstvenici iz britanske biotehnološke tvrtke Oxitec genetičkim su inženjeringom izmijenili dijelove gena u komarcu Aedes aegypti, ugrađujući u njihov kôd dvije važne izmjene: OX5034 je modificiran tako da može dozrijevati u odraslu jedinku samo uz pomoć čovjeka (u otopini antibiotika), a zbog genetičke izmjene koju nosi u svojoj DNK sposoban je stvarati samo potomstvo s identičnom „greškom“ – s nesposobnošću preživljavanja bez tetraciklina: mlade forme OX5034 ne ugibaju jedino ako se nakon izlijeganja iz jajašaca larve razvijaju u vodi koja sadrži precizno određenu koncentraciju antibiotika tetraciklina.

Rasplodna diverzija

S obzirom na općepoznatu činjenicu da samo ženke komaraca ubadaju jer se hrane krvlju zbog potrebe za sazrijevanjem i polaganjem jaja (dočim su inače – kao i mužjaci – na biljnoj prehrani cvjetnim nektarom), mužjaci su u epidemiološkom smislu bezopasni jer nisu vektor. A jedinke koje ne ubadaju ljude ne mogu prenositi uzročnike bolesti.

Projekt je zamišljen tako da se u laboratoriju uzgoji velik broj odraslih genetički modificiranih jedinki i potom ih se pusti u prirodu, među „normalne“ Aedes komarce, s kojima će se potom slobodno pariti i stvarati „oštećenu“ generaciju komaraca nesposobnu za preživljavanje izvan laboratorija. To bi u konačnici dovelo do značajnog smanjenja populacijskog širenja i ukupnog broja komaraca u okolišu.

Premda Aedes aegypti predstavlja samo 1% ukupne populacije floridskih komaraca, Florida se 2009. i 2010. suočila s dva epidemijska vala dengue-groznice, virusne bolesti iz skupine hemoragijskih groznica koju prenosi Aedes. Prethodna genetički modificirana laboratorijska verzija komarca (soj OX513A) testirana je u ranijim projektima provedenim u Brazilu, Panami i na Kajmanskom otočju, s rezultatima koji su od strane epidemiologa ocijenjeni kao zadovoljavajuće uspješni.

Jeftino, učinkovito i ekološki prihvatljivo

Primjerice, u urbanim zonama Brazila puštanje mužjaka OX513A-komaraca među „domaće“ jedinke rezultiralo je smanjenjem populacije Aedesa za 95%, i to nakon što su lokalne vlasti prethodnih godina uzaludno pokušavale postići kontrolu nad brojem Aedes-komaraca skupim i ne baš bezopasnim tehnikama – od uzgoja ribe koja se hrani vodenim larvama komaraca, preko korištenja larvicidnih i pesticidnih kemikalija u vodi močvara i jezera u kojoj larve rastu, pa sve do insekticidnog tretiranja odraslih komaraca ručnim raspršivačima, automobilskim zadimljavanjem i avio-zaprašivanjem.

Prednosti puštanja genetički modificiranih mužjaka među „divlju populaciju“ komaraca u odnosu na klasične tehnike borbe protiv komaraca su višestruke: takav način smanjenja broja opasnih sojeva poput Aedesa je znatno jeftiniji, izrazito učinkovitiji, neopasan je za ljude i životinje, a za razliku od masovnog zaprašivanja insekticidima koji neselektivno ubijaju sve insekte – ne uzrokuje ekološku neravnotežu, jer odstranjuje samo 1% cijele populacije komaraca iz ekosustava, reducirajući samo Aedes aegypti komarce i ostavljajući u životu sojeve epidemiološki bezopasne po čovjeka, koji zauzvrat održavaju ekološki kontinuitet prehrambenih lanaca u okolišu.

Štoviše, mužjaci-GMOmarci, suočeni s drastičnim smanjenjem broja potencijalnih partnerica za daljnje razmnožavanje, nakon deset generacija sami od sebe odumru i posve nestaju iz ekosustava.
- - -
(*) _{^{Mada se odrekao autorskog honorara na izraz „GMOmarac“, zabilježimo da ga je skovao Ž. Radulović}}