Multispektralna kamera otkrila do sada nepoznatu stranu Mona Lise
Napredna tehnologija snimanja u 13 valnih duljina svjetlosti otkrila je da je Leonardo da Vinci u izradi svojeg najpoznatijeg djela koristio tehniku prijenosa kompozicije poznatu kao "spolvero"
La Gioconda ili Mona Lisa vjerojatno je najpoznatije umjetničko djelo na svijetu. Portret dame s misterioznim osmjehom velik tek 77x53 centimetra nastao je početkom 16. stoljeća, a svojem autoru, Leonardu da Vinciju zacementirao je gotovo pa mitski status u povijesti umjetnosti, ali i znanosti. Njegovom se ostavštinom znanstvenici i danas bave, a kad smo već na tehnološkom portalu, spomenimo i da je jedan od najvažnijih znanstvenih da Vincijevih rukopisa, Codex Leicester, 1994. godine na aukciji za preko 30 milijuna dolara kupio Bill Gates.
Mona Lisa i danas izaziva pozornost i privlači milijune posjetitelja u pariški muzej Louvre, ali i intrigira znanstvenike. Jedan od njih, Pascal Cotte, snimao je ovaj portret na zahtjev samog Louvrea multispektralnom kamerom proizvođača Lumiere Technology. Snimke su načinjene u 13 valnih duljina, od čega su tri u infracrvenom dijelu spektra, te otkrivaju sloj po sloj da Vincijeve slike te proces izrade same slike.
Točka, točka, točkica…
U ovom je procesu otkriven jedan do sada nepoznat detalj. Leonardo da Vinci je pri izradi Mona Lise koristio tehniku spolvero (zaprašivanje). Tehnika je to prijenosa kompozicije s crteža ili skice na podlogu na kojoj će nastati slika. Izraz spolvero potječe od talijanske riječi polvere (prah, prašak).
Postupak se sastojao od bušenja pergamenta metalnom iglom, a niz rupa koji je na njemu načinjen pratio je finalnu skicu kojom je umjetnik bio zadovoljan. Nakon toga pergament bi bio postavljen na podlogu za slikanje, u ovom slučaju drvo, a preko njega bi se posipao fini prah ugljena, od čega dolazi i naziv tehnike.
Prah bi prošao kroz malene rupe na pergamentu i tako prenio skicu na podlogu, u obliku točkastih linija. Upravo tragovi ugljena u obliku točkica otkriveni su na Mona Lisi, na nekoliko njezinih svjetlijih dijelova. Ovo otkriće prvi puta je dokazalo da je da Vinci koristio pripremne skice za izradu svojeg najpoznatijeg portreta, ali i da se u radu predomislio, pa lice dame okrenuo malo više u en face položaj nego je to u prvim skicama bio planirao.
Stručnjaci iz ovoga zaključuju i da je u procesu nastanka Mona Lise pergament sa skicom vjerojatno poslužio i za izradu nekoliko njezinih verzija. Među njima je i ona u muzeju Prado u Madridu, za koju se smatra da je najranija studijska kopija Leonardovog remek-djela, nastala u njegovom ateljeu također početkom 16. stoljeća.
