Igra "Parklife" pokazuje zašto ljudi radije ruše tuđe nego njeguju svoje
Francuski i britanski znanstvenici osmislili su videoigru kako bi vidjeli hoće li igrači podijeljeni u dvije ekipe vlastiti park učiniti ljepšim ili će radije svoju energiju usmjeravati na uništavanje tuđeg
Nerede je moguće predvidjeti, kako u stvarnom tako i u virtualnom svijetu. Dokazali su to i istraživači s University Collegea u Londonu i francuskog Instituta za klinička ispitivanja koji su izradili igru "Parklife". Igrače su podijelili u dvije grupe kako bi, svaka grupa za sebe, pomoću pametnih telefona izgradila svoj park ili pak devastirala park druge grupe.
Računski modeli
No, ponekad je jedna od skupina morala raditi puno više od druge. To je u pravilu dovodilo do povećane agresije članova ugrožene skupine. Računski modeli pokazali su da su sukobi bili uzrokovani društvenim vezama između pojedinaca i društvenim nejednakostima između različitih skupina.
Koji to psihološki mehanizmi tjeraju ljude na nasilno kolektivno ponašanje? Jedno je stajalište da ljudi osjećaju kako imaju manje nego što zaslužuju, što pak uzrokuje frustracije i neprijateljsku agresiju. No ovo je objašnjenje dovedeno u pitanje zbog nedostatka značajnih empirijskih dokaza.
Laboratorijski pristup
Britanski i francuski istraživači primijenili su stoga laboratorijski eksperimentalni pristup za istraživanje bihevioralnih i psiholoških odgovora na nejednakost. Ovaj pristup omogućio im je izravno mjerenje stvarnog kolektivnog destruktivnog ponašanja kao odgovor na uočenu nejednakost.
Utvrdili su kako nejednakost može dovesti do kolektivne agresije članova skupine koja se nađe u nepovoljnom položaju i bude svjesna svoje pozicije. U njihovom eksperimentu neprijateljsko ponašanje izazvalo je devastaciju parka druge ekipe.
Ovo je ponašanje bilo štetno i za same pojedince, jer su vrijeme provodili uništavajući tuđi, umjesto da uljepšavaju vlastiti park, ili da jednostavno ne rade ništa. To sugerira da čin kolektivnog uništavanja nije bio hladna, čisto racionalna strategija, nego je nasilje bilo povezano s frustracijom i nepravdom.
Dakako, iako je frustracija glavni pokretač vandalizma, važnu ulogu pritom imaju i društvena identifikacija i ponašanje okoline.
Simulacija pravog nereda
Naravno, dodirivanje određenog gumba u virtualnoj igri nije ekvivalent odluci o pobuni u stvarnom svijetu. "Parklife" i nije imao za cilj točno simulirati pravi nered. No, istraživači smatraju da su u oba slučaja na djelu isti psihološki mehanizmi koji frustraciju pretvaraju u nasilje. Stoga eksperimentalni pristupi poput ovog mogu pomoći u istraživanju društvenog ponašanja koje je teško precizno proučiti u stvarnom svijetu.
Rezultati prikupljeni igranjem "Parklifea" ruše tezu kako se pobunjene gomile jednostavno sastoje od nasilnih ljudi. Budući da su igrači bili nasumično raspoređeni u eksperimentalne uvjete, samo se situacijom može proizvesti kolektivno nasilje, zaključuju istraživači. Iskustvo društvene nejednakosti i ponašanje drugih utječe na ljude da se uključe u djela kolektivne agresije.
