Krajem 2017. godine Europska komisija je donijela, a EU Parlament potvrdio uredbu o zabrani geoblokiranja određenih usluga unutar cijelog teritorija EU. Uredba se odnosi na tri grane gospodarstva: prodaju roba, prodaju elektroničkih servisa, te prodaju usluga na specifičnoj fizičkoj lokaciji.

Drugim riječima, web trgovina sa sjedištem u EU neće više smjeti onemogućavati kupnju iz bilo koje države članice EU, a jednako tako niti hosting provider neće smjeti blokirati svoje usluge, te treće - neće se smjeti preusmjeravati internet promet prema "lokalnim" web stranicama (npr. ako iz Italije ukucate google.de, neće vas smjeti automatski preusmjeriti na google.it.

Napokom, pomislili smo mi, kao i mnogi drugi kupci u rubnim zemljama EU koji su često gubili vrijeme i živce da bi na kraju procesa naručivanja neke robe dobili "odbijenicu". Dan koji tako željno očekujemo trebao se desiti 3.12.2018. Naime, tada spomenuta uredba stupa na snagu i sve web-trgovine i drugi davatelji servisa bi je trebali poštivati. 

Biljana Borzan, naša zastupnica u EU parlamentu i dobitnica EU Oskara za zastupnicu godine,  bila je vrlo aktivna u donošenju ove odluke, kao i mnogih drugih koje rješavaju ptanja "malog čovjeka u maloj zemlji", poput ujednačavanja kvalitete istovjetnih proizvoda unutar EU, te ujednačavanja cijena prekograničnog slanja paketa.

Danas smo je zato sa velikim simpatijama gledali na Ecommerce Day konferenciji. Doktorica Borzan je vrlo optimistično, ali i staloženo izložila problematiku i istraživanja koja su dovela do usvajanja ove odluke, te naglasila nekoliko otežavajućih okolnosti na koje ova uredba ne može utjecati ili se dionici procesa odlučivanja nisu mogli dogovoriti. Sada nam budućnost (nakon 3.12.2018.) ne izgleda više tako svijetla kao što je donedavno bila.

Prvo, istina je da svaka web-trgovina unutar EU mora prodati robu na cijelom teritoriju EU i da ne smije odbijati plaćanja niti kreditne kartice izdane unutar EU. Mora prodati, ali ne mora isporučiti. Odnosno, samo mora transparentno obavijestiti kupca da proizvod može podići na određenom mjestu, te nema obavezu organizirati dostavu do određene lokacije odnosno do kupca. 

Drugo, prekogranična dostava paketa (što je predmet jedne druge uredbe. one o uslugama prekogranične dostave paketa) ne mora imati jedinstvenu cijenu na teritoriju EU, kao što su mnogi mediji znali prenositi, već se samo donosi okvir kojega će se davatelji takvih usluga (dostavne službe i pošte) trebati pridržavati. Imenuje se i nacionalno regulatorno tijelo koje će ocjenjivati pristupačnost prekograničnih tarifa i može tražiti pojašnjenja ili opravdanja u slučaju potrebe. U slučaju Hrvatske, to regulatorno tijelo je HAKOM. Cijene će, dakle, trebati biti transparentne te podložne ocjeni HAKOM-a. Pod pitanja ocjene opravdanosti, spadati će i sve cijene koje se odnose samo na dvije ili nekoliko zemalja članica EU. Drugim riječima, prodavač iz Slovenije morati će svojemu regulatornom tijelu objasniti zašto je npr. dostava u Hrvatsku skuplja od dostave u Austriju. No, ako to suvislo obrazloži (svojem) regulatoru, moći će imati različite cijene.

I treće, uredba o zabrani geoblokiranja NE odnosi se na audiovizualna djela, odnosno djela koja spadaju pod zaštitu autorskog prava. Tu se europarlamentarci nisu mogli dogovoriti. Drugim riječima, Netflix.de će smjeti i nakon 3.12.2018 imati različitu ponudu u Njemačkoj i Hrvatskoj, a Spotify će i dalje smjeti biti dostupan u 26 (od 28) zemalja EU. Znači, za streaming ili download filmova, glazbe i e-knjiga (nad kojima još traju autorska prava) - i dalje ostajemo "građani drugog reda", a da stvar bude gora, europarlamentarci su si samo dali rok od dvije godine za donošenje dogovora, ali to ne znači niti da će unutar tog roka donijeti povoljnu odluku o ravnomjernosti ,niti da će se datum primjene dogoditi unutar te dvije godine.

Zastupnica Borzan je zaista do sada učinila mnogo na pitanju potrošačkih prava i ravnopravnosti građana EU, ali eto, par "sitnica" će nas i dalje činiti "manje jednakim".