Vaš se autor s PC računalima ("pi-si-jima") prvi put susreo negdje na početku devedesetih godina prošlog stoljeća, kad još nije ušao u svoje tinejdžerske godine. Tad su to bila računala u "desktop" kućištima - horizontalno položena na stolu, s jednim ili dva 5,25-inčna disketna utora, i "crno-bijelim" (zapravo monokromatskim, grayscale) 14-inčnim CRT monitorom, koji je obavezno bio na spomenutom kućištu, odnosno računalu. U tim računalima kucala su Intelova srca, legendarne 286-ice.

Koju godinu kasnije, računala su došla u osnovnu školu i nekolicina nas zainteresiranih (tipično mi koji smo naginjali matematici i prirodnim znanostima) ostajala je petkom nakon redovne nastave na dodatnoj nastavi, kako bismo mogli "raditi" na njima. Zapravo se više ne sjećam jesu li to tad još uvijek bile 286-ice - moguće da su učenici mogli raditi na 286-icama, a da je jedno računalo, rezervirano za učitelja, bila 386-ica. Mi smo ipak kasnili za Amerikom po tom pitanju. Tada.

Tad se program sata informatike sastojao od crtanja nekakvih grafičkih obrazaca kornjačom u Logou u DOS-u. Nikad nisam razumio zašto se Logo smatra dobrim programskim jezikom za djecu - ni kad sam bio dijete, ni sad, u srednjem životnom dobu. A mi smo jedva čekali da završimo s tim pa da možemo igrati "igrice". Tad vas gameri nisu pogledali s prijezirom ako ste računalne igre nazvali igricama. Doduše, tad nije ni bilo gamera. Tad je to bio "skorč" (zapravo Scorched Earth, napucavanje tenkovima), Dangerous Dave (igra koju je razvio John Romero, kasnije jedna od ključnih figura u id Softwareu, čiji je bio suosnivač, zaslužan za dizajn Dooma i Quakea) te, meni najdraža, SimCity. I taman kad se igra zalaufala, blok sat završio i morali smo doma.

No, dobro. Na ta me vremena podsjetilo SilverStoneovo kućište FPL01, predstavljeno početkom ove godine. To kućište imitira kućišta tipičnih deskop računala sa samog kraja 80-ih i početka 90-ih godina prošlog stoljeća (opet - 90-ih godina u Hrvatskoj, ne nužno i u SAD-u), a SilverStone je poslije, na Computexu, pokazao i svoju viziju "tornja", tower kućišta, nazvanu FPL02. Sad je taj toranj i službeno lansiran.

Preporučena cijena još nije definirana, a očekuje se da će cijena u SAD-u biti oko 240 američkih dolara, što definitivno nije jeftino, ali mnogi su nostalgiju voljni dodatno platiti.

Iz perspektive nas koji smo odrastali na računalima s kućištima sličnog izgleda, ovo kućište izgleda izvrsno. Vraća nas u to doba dječje nevinosti i rado bismo ga imali na svom stolu.

Kućište je za ono vrijeme tipične, blijede bež boje, koja je s godinama u pravilu požutjela zbog utjecaja UV zraka (fotooksidacija). S prednje strane ima tri mjesta za 5,25-inčne uređaje (zar ih itko danas još koristi?), no ona nisu prazna, nego imaju maske koje izgledaju poput pogona za 5,25-inčne diskete. Ispod toga je panel s prekidačem za uključenje, bravicom koja zaključava prekidač za uključivanje i gumb za resetiranje, pa je onda tu, logično, gumb Reset, a tu je i gumb Turbo.

U ona davna vremena, gumb Turbo doživljavali smo kao da računalu daje neku ekstra snagu. No, zapravo, kad je gumb Turbo bio pritisnut, računala su radila na punom taktu, recimo 40 MHz (da, 40 megaherca! a ne 4-5 gigaherca, kao danas!), a kad taj tumb nije bio pritisnut, radila su na nižoj frekvenciji, često polovičnoj, ali nije trebala biti polovična. Takt je nerijetko bio prikazan na 7-segmentnom dvoznamenkastom LED ekrančiću (ili je pisalo tipa HI i LO), mada ono što će se prikazivati nije nužno bio stvarni takt procesora - modul s tim ekrančićem nije očitavao takt, nego je ono što se prikivalo na njemu za svako od stanja (za stanje pritisnute tipke Turbo i za stanje kad nije bila pritisnuta) bilo određeno spajanjem pinova sa stražnje strane modula.

Vratimo se natrag na SilverStoneovo kućište. Kod njega se putem gumba Turbo regulira brzina vrtnje ventilatora, a na 7-segmentnom LED ekrančiću prikazuje se postotak PWM-a (na to se može gledati kao na postotak brzine vrtnje ventilatora) - ako je PWM niži od 15%, onda na ekrančiću piše Lo, ako je između 15 i 99%, onda piše upravo taj postotak, a ako je puna brzina vrtnje, onda piše HH.

Kućište je inače dimenzija 232 x 427 x 494 (širina, dubina, visina), teško je skoro deset kilograma, a izrađeno je od čelika i plastike. Može primiti matičnu ploču formata SSI-CEB, ATX, Micro-ATX i Mini-ITX, a iznutra ima i ležišta za diskove i SSD-ove - po dva ležišta za 3,5-inčne i 2,5-inčne pogone, te dva ležišta u koja idu jedni ili drugi (kavez ispred grafičke kartice, koji se može ukloniti). Prima ATX napajanje duljine do 250 milimetara.

Ima 7 proreza za horizontalno postavljene PCI kartice, te dva za vertikalno. Može primiti grafičku karticu duljine do 386 milimetara ako se ukloni prednji kavez za diskove, odnosno 279 mm ako kavez za diskove ostane. Ima i prednji panel, skriven ispod vratašca, smješten iznad 5,25-inčnih utora s prednje strane kućišta.

Ljubitelji vodenih hlađenja nisu zakinuti - na krovu prima radijator duljina do 360 mm (umjesto radijatora, tu se mogu namontirati tri 120-milimetarska ventilatora, ili dva 140 ili 160-milimetarska). Na stražnjoj strani montiran je 120-milimetarski ventilator (kupac ga može zamijeniti 140-milimetarskim), a s prednje strane smještena su dva 120-milimetarska ventilatora.

Nije poznato kad će se početi prodavati na europskom tržištu i hoće li biti dostupno i na našem. Na europskom tržištu očekuje se cijena od oko 200 eura, možda i ništo niža.