Stariji čitatelji Buga vjerojatno će se sjetiti Norton Commandera (pojavio se 1986. godine), koji je za vrijeme DOS-a bio praktički ono što je Windowsov Explorer u Windowsima. Dobro, Norton Commander nije dolazio s MS-DOS-om (niti s PC-DOS-om, kod originalnih IBM-ovih račuanala), ali bio je toliko čest na računalima korisnika da ga se gotovo moglo smatrati defaultnim upraviteljem datoteka u tekstualnom DOS okruženju.

Dva panela

Prvo malo o samom Norton Commanderu i sličnim upraviteljima datoteka, za one koji se žele malo podsjetiti na stare dane i za one koji zapravo ne znaju kakvi su to programi, a oni koji bi čitali samo o novom programu za stari Commodore mogu preskočiti tekst do idućeg međunaslova.

Za razliku od Explorera, glavna i prepoznatljiva karakteristika Norton Commandera je što ima lijevu i desnu stranu, odnosno istodobno dobivate uvid u dva direktorija (foldera, mape - samo što se tada nisu tako zvali). Potom su se operacije nad datotekama i direktorijima, poput premještanja i kopiranja, vršile uvažavajući tu činjenicu - kopirali ste ili premještali datoteke s lijeve strane (direktorij) u desnu stranu (direktorij). Najčešće operacije nad datotekama i mapama vršile su se pritiskom određene funkcijske tipke (moguće uz kombinaciju s Ctrl ili Alt), a podsjetnik je cijelo vrijeme bio prikazan na dnu ekrana.

U engleskom jeziku takve se upravitelje datoteka nekad naziva dual-pane file manager, jer ima dva "panela". Kod mnogih od njih zapravo ne mora u oba biti popis poddirektorija i datoteka, nego u jednom od panela može biti nešto drugo - recimo pretpregled (preview) trenutno selektirane datoteke. Nekad ih se naziva i ortodox file manager, a pod tim izrazom tipično se podrazumijeva da takav upravitelj datoteka ima i okvir za upis naredbe, najčešće ispod dva glavna panela. Dakle, ispod dva panela s datotekama/direktorijima kod takvih upravitelja datoteka možete utipkati naredbu kao da ste u naredbenom retku ili terminalu, te pritisnuti tipku Enter za izvršavanje naredbe.

Norton Commander dobio je i svoju Windows inačicu, no ona se nije "primila", a za korisnike koji su i dalje datotekama htjeli upravljati istim stilom pojavili su se neki novi programi. Vjerojatno najpopularniji su Total Commander i Double Commander, oba u grafičkom korisničkom sučelju (zapravo i Norton Commander za Windowse bio je u GUI-u, samo što je vizualno pokušao biti bliže klasičnom, tekstualnom sučelju).

Ako vas zanima tekstualni klon Norton Commandera za Windowse, pogledajte Far Manager, koji mu je prilično sličan, a iza njega stoji programer koji će za neke možda imati legendarni status - Eugene Roshal, autor legendarnog RAR-a, odnosno WinRAR-a, sharewarea koji nikad funkcionalno ne istječe, ali ga je rijetko tko kupio.

S druge strane, na drugim platformama (Linux i macOS), klon Norton Commandera postoji već dulje vrijeme, te ga i dan danas mnogi korisnici koriste. Riječ je o Midnight Commanderu, koji se iz terminala poziva naredbom mc, što neodoljivo podsjeća na Norton Commanderovu naredbu nc. Midnight Commander može biti zaista korisni program kad morate koristiti terminal, a neki će ga koristiti i kad ne moraju raditi u tekstualnom sučelju. Pod Linuxom i macOS-om u grafičkom korisničkom sučelju može se koristiti i već spomenuti Double Commander, a neki korisnici preferiraju Krusader, koji je zapravo dio KDE-ova ekosustava te dolazi s nekim Linux distribucijama.

Ne treba zaboraviti ni KDE-ov Dolphin, izvrsni upravitelj datotekama koji inače donekle liči na Windowsov Explorer, no pritiskom na tipku F3 otvara se "desna strana", dakle dobe se neke funkcionalnosti koji nude dual-pane upravitelji datoteka.

NC na Komodorcu

Commodore 64 pojavio se na tržištu 1982. godine, a proizvodnja je prekinuta 12 godina kasnije. Bio je izuzetno popularno 8-bitno kućno računalo smješteno u zajedničko kućište s tipkovnicom. Najviše se koristio za igranje računalnih igara, koje su se često učitavale s audio kazeta, pogotovo na našem tržištu. Postojale su i disketne jedinice, koje su nudile značajno veće brzine učitavanja i izravni pristup podacima (kazete je trebalo premotavati), no one su češće bile prisutne na tržištu SAD-a. Commodore je imao 64 kB RAM-a, diskete su mogle primati oko 170 kB podataka, a audio kazete od 60 minuta oko 200-220 kB (100-120 kB po strani).

Bili su dostupni neki upravitelji datotekama, ali ne baš nešto što bi toliko podsjećalo na Norton Commander. Tek kasnije, 2010. godine, daleko nakon prestanka proizvodnje samih Commodoreovih računala, pojavio se CBM-Command, koji pomalo podsjeća na Norton Commander. Velika prepreka tome bio je tekstualni način prikaza kod Commodorea 64, koji je bio tek 40x25 znakova, dok je Norton Commander tipično bio prikazan u klasičnom DOS-ovskom prikazu od 80 x 25 znakova.

Tome problemu pokušao je doskočiti YouTuber iz Slovenije, koji se na YouTubeu potpisuje kao Chicken 64 (korisničko ime mu je retrochicken64), tako što je izradio svoj klon Norton Commandera za Commodore 64 (ako se takve programe uopće i može nazivati klonovima).

Program je nazvao Multi Floppy Commander with Turbo. Ovaj novi upravitelj datoteka za fizički praktički mrtvu platformu (osim među ekipom koja se bavi retro računalima) omogućava pseudo prikaz od 80 stupaca, znači simulira prikaz tipičan za Norton Commader pod DOS-om. Također ima dva panela - svaki panel predviđen je za jednu disketnu jedinicu (Commodore 64 nije imao disk). Neke tipkovničke kratice su iste kao i kod Norton Commandera.

Podržava brzo učitavanje (Turbo Fastload) te nudi pet predefiniranih shema boja, radi bolje čitljivosti. Autor je isprobao nekoliko izlaza na vanjske jedinice (televizore, monitore), pri čemu je antenski RF izlaz rezultirao dosta nečitljivim prikazom, kompozitni nešto boljim, a S-Video upotrebljivo oštrim.

Upravo nas je taj test zaintrigirao za to da saznamo odakle je autor, jer je Commodore spajao na televizor Gorenje! U opisu kanala stoji da je iz susjedne nam Slovenije.

Potencijalno vrlo korisna mogućnost vlasnicima odgovarajućeg hardvera i disketa je što se pritiskom tipke P popis datoteka s diskete pošalje na printer - ispišete na papir i zalijepite na omotnicu od diskete.

Ako se program prebaci na Magic Desk kompatibilni cartrige, učitavanje nakon uključivanja računala je gotovo trenutačno. Ako ga želite isprobati u emulatoru, možete skinuti odgovarajući image. U budućnosti mogu se očekivati dodatne funkcionalnosti, jer autor u planu već ima selektiranje više datoteka, brzi skok na datoteku specificiranog imena, kopiranje cijele diskete...

Kako cijela stvar izgleda u praksi, možete pogledati u ovom videu. Autor je u razvoju programa koristio CC65 cross compiler (assembler), Codex by openAI i VS Code IDE.